Epigenetske terapije mogle bi ponuditi novu nadu u liječenju kroničnog hepatitisa B – dugotrajne infekcije jetre koju uzrokuje virus hepatitisa B (HBV) i koja pogađa više od 250 milijuna ljudi u svijetu. Lijekovi koji su trenutačno dostupni često ne mogu u potpunosti ukloniti virus iz organizma.
Terapije uređivanjem gena – koje čine rezove na lancima DNK – već su ispitivane kao alternativa, ali kod hepatitisa B one mogu povećati rizik od raka. Istraživači su se stoga okrenuli epigenetskom uređivanju, koje mijenja markere povezane s DNK kako bi se promijenio način uključivanja i isključivanja gena.
Istraživači iz tvrtke nChroma Bio iz Bostona te iz milanskih instituta nedavno su postavili kemijske markere na genom HBV-a kako bi zaustavili njegovu aktivnost gena i spriječili stvaranje virusnih čestica. U pokusima na ljudskim stanicama jetre i miševima postigli su obećavajuće rezultate, a terapija je pri testiranju na majmunima uzrokovala samo minimalne i prolazne nuspojave. U časopisu Nature Biomedical Engineering objavljeni su rezultati istraživanja.
Zanimljivo je da je i jednom injekcijom postignut iznenađujuće dobar učinak. Pretklinički rezultati potvrdili su klinički potencijal pristupa, kaže suautor studije Angelo Lombardo, molekularni biolog milanskog Instituta za gensku terapiju San Raffaele Telethon. nChroma Bio već je ranije započeo kliničko ispitivanje za testiranje liječenja u Hong Kongu i na Novom Zelandu. Prvi sudionik terapiju je dobio u siječnju, u obliku intravenske infuzije. Ispitivanje na ljudima golem je korak i rezultat rada mnogih godina, dodaje Lombardo, koji je i suosnivač tvrtke nChroma Bio.
HBV infekcije mogu postati izazov koji traje cijeli život, jer virus ima načine da ostane u organizmu i potakne imunološki sustav da se protiv njega ne bori. Jedan od tih načina je stvaranje slobodno pokretnih minikromosoma koji se mogu jako dugo skrivati u stanicama jetre. Ti lanci virusne DNK genomski su arhivi virusa koji mu pomažu da se razmnožava kad bolesnici prestanu uzimati lijekove protiv HBV-a, što tako dovodi do teškog povratka bolesti, objašnjava Fabien Zoulim, virolog i klinički hepatolog istraživač sa Sveučilišta u Lyonu.
Manje od 10% onih koji su na liječenju HBV-a najmanje 10 godina doista može prestati s dnevnim liječenjem lijekovima, dodaje stručnjak. HBV može i uplesti dijelove svojeg genoma u DNK domaćina te natjerati stanicu da proizvodi proteine koji mijenjaju imunološki odgovor na virus. Ugradnja virusne DNK uzrokuje molekularne promjene u stanicama jetre koje mogu dovesti do raka, kaže Zoulim.
Terapija tvrtke nChroma – koja se zove CRMA-1001 – sadrži varijantu enzima CRISPR Cas9 kojoj nedostaje normalna enzimska funkcija rezanja. Uz to sadrži lance RNK koji enzim vode do specifične mete u genomu HBV-a. Terapija, upakirana u lipidne nanočestice, ima dvostruku zadaću: označavanjem metilnim skupinama utišava i slobodno kružeće i u genom integrirane dijelove HBV DNK.
U mišjem modelu HBV-a u kojem su životinje nosile obje vrste HBV DNK, jedna injekcija CRMA-1001 smanjila je razinu virusne DNK, kao i razinu HBV proteina koji ukazuju na aktivnost virusa. Od 60 životinja koje su dobile jednu ili tri injekcije, kod njih 25 te se razine nakon 6 mjeseci više nisu mogle otkriti.
Istraživači su na običnim makakijima testirali i infuziju postupno povećavanih doza CRMA-1001 triput mjesečno te utvrdili da je razina jetrenih enzima u krvi porasla nakon što su životinje dobile najvišu dozu, ali se u roku od 4 tjedna vratila na normalnu razinu. Istraživački tim nije primijetio nikakve štetne nuspojave.
Tvrtka nChroma, koja pokus planira proširiti i na Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku, nije jedina koja razvija epigenetske terapije za liječenje kroničnog hepatitisa B. U svibnju je washingtonska Tune Therapeutics objavila preliminarne rezultate svojeg kliničkog ispitivanja u ranoj fazi koje je u tijeku, u kojem su testirane različite doze njezina epigenetskog inhibitora. Prema izvješću tvrtke, inhibicija je trajala i do 17 mjeseci.
Kod obaju kliničkih ispitivanja tek treba potvrditi mogu li terapije u potpunosti iskorijeniti virusnu infekciju i postići funkcionalno izlječenje, naglašavaju stručnjaci. No ipak je vjerojatno da terapije neće značiti potpuno izlječenje, ali mogu biti važni elementi doista učinkovitog složenog liječenja. Jer čak i ako se dosegne 99,9% stanica, preostala količina može novim virusom zaraziti ostatak jetre.
Klinička ispitivanja moraju utvrditi i imaju li nova liječenja nuspojave. Uz to moraju potvrditi postoji li rizik od epigenetskih izmjena izvan mete. Za to će te bolesnike trebati pratiti dugi niz godina.
