Tragična smrt mlade slonice Jasmine i danas proganja Shermin de Silvu, istraživačicu zaštite prirode s Kalifornijskog sveučilišta koja proučava društvene odnose azijskih slonova u jednom nacionalnom parku na Šri Lanki. Mlada slonica bila je posebno privržena drugoj slonici, Janet. Nakon što je Janet uginula, vjerojatno od starosti, Jasmine nije uspostavila bliske veze s ostalim članovima svoje male skupine. Umjesto toga počela je sama provoditi vrijeme izvan granica parka, gdje je naposljetku ustrijeljena.
Čini se da je rizik od izolacije sve veći u promatranoj populaciji slonova. Novo istraživanje de Silve i njezinih kolega, nedavno objavljeno u časopisu Science, opisuje raspad društvene strukture azijskih slonova nakon što je hrane počelo ponestajati. Za razliku od afričkih slonova, životinje u parku na Šri Lanki na stres nisu reagirale okupljanjem u veće skupine. Kada se populacija zbog nestašice hrane počela smanjivati, slonovi su se naglo razdvojili u manje skupine. „To je prilično dramatičan nalaz”, kaže Lucy Bates, bihevioralna ekologinja sa Sveučilišta u Portsmouthu koja nije sudjelovala u novom istraživanju. „Još ne znamo kakve će biti dugoročne posljedice promjena društvene strukture, ali situacija je zabrinjavajuća.”
Složena društvena struktura slonova i njihovi međusobni odnosi već su temeljito istraženi u Africi. Ondje je poznato da se obiteljske skupine razdvajaju radi potrage za hranom, a poslije ponovno udružuju u veće klanove. Njih često predvodi najstarija ženka. Ako krivolovci zbog kljova ubiju predvodnicu, skupina se može oporaviti zahvaljujući bliskim vezama između teta i baka.
Dok je birala temu doktorske disertacije, de Silvu je iznenadilo koliko se malo zna o ponašanju azijskih slonova (Elephas maximus). Odrastajući na Šri Lanki nikada nije vidjela slonove u divljini. Njezina obitelj nije bila osobito zainteresirana za prirodu, a u mnoge parkove nije se moglo ući zbog građanskog rata koji je u zemlji trajao od 1983. do 2009. godine. Unatoč tome privlačile su je te goleme životinje. „Zapanjilo me koliko malo znamo o njihovu društvenom životu”, kaže.
Tako je 2006. počela proučavati populaciju u Nacionalnom parku Udawalawe na Šri Lanki. U suradnji s osobljem prepoznavala je pojedine slonove po karakterističnom obliku i oznakama na ušima. Istraživači su bilježili koji slonovi provode vrijeme zajedno, što upućuje na društvenu povezanost.
Godine 2020. de Silva udružila je snage s Anastasijom Madsen, bihevioralnom ekologinjom sa Sveučilišta u Cincinnatiju. Analizirale su društvene veze 443 slonice i promjene u skupinama tijekom više od deset godina promatranja. Utvrdile su da je na početku istraživanja postojalo 20 skupina slonova, s prosječno 14 jedinki. To se počelo mijenjati šest godina poslije, kada je broj slonova u parku naglo počeo opadati. Do kraja istraživanja 69 % slonova koji su ondje živjeli 2007. ili je uginulo ili je napustilo područje, a tek je mali broj slonova pristigao iz okolnih područja ili doživio odraslu dob.
Posljedica smanjenja populacije bila je neočekivana: slonovi u parku počeli su se dijeliti u sve brojnije, manje skupine. Do 2018. bilo je 37 skupina, što je povećanje od 85 % u odnosu na 2007., dok je prosječna veličina skupine pala na 3,5 jedinki. „Najveće iznenađenje bio je raspad društvenih zajednica”, kaže Madsen, koja je vodila analizu. Kako su stariji slonovi ugibali, Jasmine i ostali nisu nadomještali njihov gubitak uspostavljanjem novih veza. Umjesto toga slabije su veze nestajale, a jedinke su ostajale privržene samo slonovima koje su najbolje poznavale.
Ugibanje slonova i raspad društvene strukture odvijali su se usporedno s pogoršanjem okolišnih uvjeta u parku. Jedan od glavnih problema širenje je invazivnih grmova koje slonovi nerado jedu, a koji su potisnuli njima omiljene trave. Novi slonovi ne doseljavaju se u park, dok se preostali sve više nadmeću za ograničene izvore hrane. To bi nadmetanje moglo objasniti zašto su životinje sve izoliranije. Osim toga, manje hrane znači i manje energije za održavanje društvenih veza.
Gubitak društvenih veza mogao bi biti ozbiljan problem za populaciju, kaže Bates. Život u skupini ženkama omogućuje razmjenu znanja o tome gdje pronaći hranu ili sigurna područja te olakšava skrb o mladuncima, koji mogu učiti od starijih i jedni od drugih. „Posljedice za kulturni prijenos znanja razlog su za ozbiljnu zabrinutost. To može pokrenuti lančanu reakciju koja će utjecati na izglede preostalih slonova za preživljavanje”, smatra stručnjakinja.
Sydney Hope i Joshua Plotnik, komparativni psiholozi s Hunter Collegea, jednim od najzabrinjavajućih nalaza istraživanja smatraju to što se društvena struktura počela raspadati tek godinama nakon početka pada brojnosti populacije. Ako ugibanje slonova na drugim područjima prođe nezapaženo, problemi bi se mogli početi pojavljivati u budućnosti. „To upućuje na potrebu da se s mjerama zaštite prirode počne znatno prije nego što negativne posljedice postanu očite”, pišu istraživači u svojem komentaru novog istraživanja, objavljenom u časopisu Science.































