Cjelovit kostur poznat kao „čovjek iz Rødhalsa” otkriven je 1956. u nakupini školjaka na danskom otoku Sejerø. U novom je istraživanju skupina arheologa iz drugog kuta proučila kosti i mjesto ukopa. Zaključili su da je riječ o jedinstvenom nalazu jer je taj čovjek živio na prijelazu između dviju važnih epoha.
Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da je umro oko 3.900. pr. Kr., u vrijeme kada se poljoprivreda već proširila tim dijelom sjeverne Europe. Njegov život utjelovljuje prijelaz s lova i sakupljanja na sjedilački život utemeljen na poljoprivredi.
Neolitička revolucija, poznata i kao poljoprivredna revolucija, počela je prije 12.000 godina, kada su ljudske zajednice počele pripitomljavati životinje i uzgajati biljke. Tako je nastala poljoprivreda, koja je omogućila uzdržavanje većih naselja i razvoj složenijih društvenih struktura. Promjena je trajala tisućljećima. Novi se način života vjerojatno pojavio oko 10.000. pr. Kr. u nekoliko različitih populacija na području Plodnog polumjeseca u zapadnoj Aziji, odakle se tijekom mnogih tisućljeća postupno širio u druge dijelove Euroazije i Afrike.
Čak su i unutar istih regija ljudi prelazili na poljoprivredu različitim tempom. Prijelaz je često bio postupan, kaotičan i složen. Poljoprivredne i sakupljačke zajednice živjele su jedne uz druge, a neke su skupine prve oblike poljoprivrede spajale s lovom, ribolovom i sakupljanjem.
Čovjek iz Rødhalsa po svemu je sudeći izvrstan primjer tog prijelaznog razdoblja. Analiza drevne DNK pokazala je da je imao tamnu kožu, a vjerojatnost da je imao plave oči iznosi čak 85 %. Njegovo je genetsko podrijetlo bilo u potpunosti lokalno, tipično za zapadne lovce-sakupljače Europe, i znatno se razlikovalo od podrijetla „poljoprivrednika” koji su se u to područje doselili s juga.
Prehrana mu je ipak bila prilično slična prehrani doseljenika. Izotopna analiza njegovih ostataka upućuje na to da se u adolescenciji i odrasloj dobi hranio kopnenim životinjama, što je bilo tipično za sjedilačke poljoprivrednike. U djetinjstvu se, međutim, hranio gotovo isključivo ribom, morskim sisavcima i školjkama, tradicionalnom hranom otočnih lovaca-sakupljača. Autori nove studije u kojoj su objavljeni rezultati smatraju da je pripadao prvoj generaciji mezolitičkih sakupljača koja je živjela uz doseljene neolitičke zemljoradnike te da je postupno preuzimao njihove običaje i kulturu.
„Čovjek iz Rødhalsa iznimno je rijedak nalaz. To je cjelovit kostur osobe koja je svjedočila jednoj od najvažnijih promjena u prapovijesti, prijelazu s lova i sakupljanja na poljoprivredu. Način života zemljoradnika prihvatio je samo djelomično. Preuzeo je neke elemente njihove kulture i pritom zadržao način života svojih predaka”, kaže John Meadows, istraživač u Leibnizovu centru za arheologiju i koautor studije.
„Ovo je priča o samo jednom čovjeku i samo jednoj generaciji. Danas nam spoj analize drevne DNK, uzorkovanja visoke razlučivosti i ekološke analize više izotopa omogućuje uvid u ponašanje ljudi iz tog doba. To nam daje nadu da ćemo jednoga dana razumjeti odluke djece i unuka čovjeka iz Rødhalsa ili doznati kakva ih je sudbina zadesila”, dodaje Anders Fischer, istraživač sa Sveučilišta u Göteborgu i vodeći autor studije.
Rezultati upućuju na to da je čovjek iz Rødhalsa pokopan po običajima nove kulture. Grob mu je bio obrubljen kamenjem, a u njemu je pronađen i streličarski štitnik za zapešće. Takav je ukop bliži pogrebnim običajima ranih zemljoradnika nego tipičnim mezolitičkim ukopima. Čini se da je čovjek iz Rødhalsa bio među posljednjima poput sebe. Prema istraživačima, na području današnje Danske on je vremenski najkasniji poznati pojedinac koji je potjecao isključivo od zapadnih lovaca-sakupljača i koji se barem u jednom ranom razdoblju života hranio poput sakupljača.
Danas je nemoguće u potpunosti razumjeti kako su ljudi doživjeli neolitičku revoluciju. Ostaci čovjeka iz Rødhalsa pružaju fascinantan uvid u to kako se moglo živjeti na razmeđu dviju epoha, usred goleme promjene.
„Čini se da su sakupljači naglo nestali iz arheoloških nalaza upravo kad su stigli prvi zemljoradnici”, dodaje Fischer. „Kako je bilo proživjeti tako veliku i nepovratnu promjenu? Kako je bilo gledati kako dolazak nove skupine ljudi mijenja otočje na kojem su preci stoljećima živjeli od ribolova?”
„Je li to bila prijetnja ili prilika? Kakve je rizike nosio kontakt s doseljenicima, a kakve je teškoće donosilo njihovo izbjegavanje? Je li uopće bilo drugog izbora?” pita se Meadows.































