Do povijesne prekretnice 18. studenoga stigla je misija Voyagera 1. Sonda je postala prva letjelica koja se od Zemlje udaljila jedan svjetlosni dan, odnosno 25,9 milijardi kilometara. Nijedan predmet koji je izradio čovjek dosad nije stigao tako daleko. To ujedno znači da signalima koji se sa Zemljine površine šire brzinom svjetlosti trebaju puna 24 sata da stignu do sonde.

Sonda se od Zemlje udaljava već više od 49 godina. „Trebalo je više od polovice prosječnog ljudskog vijeka da sonda prijeđe tu udaljenost. To je doista zapanjujuće” – kaže Deana Weibel, antropologinja sa sveučilišta Grand Valley State u Michiganu koja se bavi istraživanjem svemira. Ipak, napominje Weibel, Voyager 1 prešao je tek djelić udaljenosti do Proxime Centauri, najbliže zvijezde Sunčevu sustavu. Ona je udaljena 4,2 svjetlosne godine, odnosno gotovo 1,3 parseka ili više od 1.500 svjetlosnih dana.

Voyager 1 i njegova sestrinska sonda Voyager 2 poletjeli su sa Zemlje 1977. kako bi istražili vanjske predjele Sunčeva sustava. Obje su sonde prije više godina napustile heliosferu, područje u kojem Sunce štiti Zemlju i druga nebeska tijela od utjecaja dubokog svemira. Sada jure međuzvjezdanim prostorom, gdje se temperature kreću oko −80 °C. Njihovi plutonijski izvori daju sve manje energije pa su voditelji misije morali isključiti većinu znanstvenih instrumenata kako bi uštedjeli što više energije.

Očekuje se da će Voyager 1 izgubiti vezu sa Zemljom 2029., a njegova sestrinska sonda 2031., kada im ponestane energije. Dotad će instrumentima koji su još u pogonu nastaviti znanstvena istraživanja. Sonde Voyager svakodnevno bilježe što se događa u međuzvjezdanom prostoru, uključujući i iznenađujuće učinke oluja čestica koje se šire od Sunca.

Od 1979. do 1989. sonde Voyager preletjele su pokraj Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna te preoblikovale ono što smo o Sunčevu sustavu dotad znali. Među njihovim najvažnijim otkrićima bili su vulkani na Jupiterovu mjesecu Io, prvi poznati primjer vulkanizma izvan Zemlje, te ispucala kora od vodenog leda na Jupiterovu mjesecu Europa. Danas se smatra da se ispod te kore krije ocean u kojem bi mogli postojati uvjeti za život.

Voyager 1 kreće se brže od Voyagera 2 i napustio je heliosferu 2012. Voyager 2 slijedio ga je šest godina poslije. Iako su obje letjelice već u međuzvjezdanom prostoru, i dalje mjere promjene koje izaziva Sunce. Pomogle su otkriti da erupcije na Suncu katkad dopiru i izvan heliosfere te izazivaju udarne valove u inače mirnom međuzvjezdanom prostoru. Sonde Voyager zabilježile su te poremećaje kao promjene u magnetskim poljima, visokoenergijskim česticama i drugim svojstvima okoline koja mjere. Primjerice, oko 2020. do sondi je stigla tlačna fronta zbog koje su magnetska polja oko njih znatno ojačala, a šest godina poslije ponovno su oslabila. Istraživači pokušavaju utvrditi zašto se to dogodilo.

„Nitko zapravo nije očekivao da će se ti učinci osjetiti tako daleko” – kaže Jamie Rankin, fizičarka koja se na Sveučilištu Princeton bavi svemirom i zamjenica je voditelja projekta Voyager. To upućuje na mogućnost da i druge zvijezde utječu na međuzvjezdani medij više nego što se prije mislilo, dodaje Rankin.

Otvorite galeriju

Kako sonde stare, a na raspolaganju imaju sve manje energije, inženjeri stalno pronalaze nove načine da ih održe u pogonu. Svaka je opremljena s deset instrumenata. Na Voyageru 2 rade još tri, a na Voyageru 1 samo dva. Početkom 2026. inženjeri su na objema letjelicama isključili sustave koji troše mnogo energije i zamijenili ih onima s manjom potrošnjom.

U zasebnom incidentu Voyager 1 neočekivano je utihnuo 18. listopada. Veza je ponovno uspostavljena nakon dva dana. Problem je vjerojatno bio povezan s potisnikom koji sondi pomaže pratiti vlastito kretanje svemirom, kaže Suzanne Dodd, voditeljica projekta u NASA-inu Laboratoriju za mlazni pogon. Ekipe koje vode misiju pokušavaju utvrditi što se dogodilo kako bi spriječile da se problem ponovi. „Želimo da letjelice što dulje ostanu u dobrom stanju” – kaže Dodd.

Nijedna druga misija ne prikuplja podatke kakve bilježe sonde Voyager. NASA-ina sonda New Horizons, koja je 2015. proletjela pokraj Plutona, još nije ni upola toliko udaljena od Zemlje kao Voyager 1. Kad sondama Voyager naposljetku ponestane energije, njihovo će se putovanje nastaviti. I dalje će se kretati međuzvjezdanim prostorom, svaka sa zlatnom pločom na kojoj su zabilježeni slike i zvukovi sa Zemlje. Te su ploče poruka jedne vrste drugoj, namijenjena izvanzemaljcima koji bi jednoga dana mogli naići na sonde.

Pretplata na newsletter
Pretplatom prihvaćam Uvjete i odredbe i Izjavu o privatnosti.

0 komentara

Da biste napisali komentar, prvo prijavite se!

Za ovaj članak još nema komentara!

Pomozite drugima, recite nam što mislite o članku.
Nazad na vrh stranice