Europska komisija utvrdila je da trenutačno ne smatra opravdanim mijenjati propise u vezi s inicijativom Stop Killing Games, koja je prikupila 1,3 milijuna valjanih potpisa. Smatraju da prava EU-a od 2022. godine snažno štite potrošače, a zbog zakona o intelektualnom vlasništvu nositelj prava ne može biti obvezan da nastavi pružati svoju komercijalnu uslugu nakon njezina ukidanja.
„Komisija trenutačno ne vidi mogućnost da propiše pravnu obvezu održavanja videoigara u igrivom stanju nakon što se prestane pružati njihova komercijalna usluga. Razlog tome su, među ostalim, postojeća prava intelektualnog vlasništva. Prema autorskom pravu EU-a nositelji prava imaju isključiva prava nad svojim djelima (...) Važeća pravila EU-a o zaštiti potrošača pak već pružaju značajna jamstva za zaštitu gospodarskih interesa potrošača. (...)
Direktiva o digitalnom sadržaju i digitalnim uslugama potrošačima daje pravni lijek u slučaju da isporučeni sadržaj ili usluga nisu u skladu s ugovorom i razumnim očekivanjima potrošača. U tom slučaju potrošači mogu imati pravo na razmjernu naknadu za svoje kupnje. (...) Kako bi odgovorila na zabrinutost igrača, Komisija ipak planira nekoliko konkretnih koraka. Prvo, pokrenut će dijalog s industrijom videoigara i predstavnicima potrošačkih organizacija s ciljem izrade industrijskog kodeksa ponašanja o postupanju s „krajem životnog ciklusa” (end of life) videoigara.
Drugo, Komisija će surađivati s potrošačkim organizacijama i tijelima vlasti kako bi povećala poznatost prava koja potrošačima pripadaju, uključujući i jamstva za zaštitu njihovih gospodarskih interesa” – piše Komisija u svojoj objavi.
Ross Scott i njegov tim naravno su razočarani. Ross je proteklih dana već naznačio da će to vjerojatno biti ishod, jer je Europska komisija prije godinu dana u slučajno objavljenom članku unaprijed iznijela svoje stajalište, a ono se nije promijenilo ni unatoč 1,3 milijuna valjanih potpisa.
Prema Rossu, Komisija usto nije ni valjano obavila svoj posao. Prema objavi i komentarima uz nju, prava EU-a štite potrošače, no svi vidimo da se redovito više igara ugasi i trajno ukloni bez ikakve najave, često bez povrata novca. Ross smatra da je Komisija, ako ništa drugo, mogla pojasniti kada i u kojim slučajevima kupac ima pravnu zaštitu, jer trenutačno nitko u EU-u ne zna koja prava imaju kupci videoigara. Kupci iz svih zemalja javljali su da, koliko god podnosili pritužbe u vezi s videoigrama, tijela za zaštitu potrošača nikada nisu znala što učiniti, pa je upravo zato Komisija morala dati neki odgovor, kako bi nadležna tijela, ako ništa drugo, mogla tumačiti postojeće zakone.
Neobično je i to što je Komisija prije odluke više puta pozvala lobističku organizaciju industrije videoigara (ESA) na privatna saslušanja, a da SKG nikada nije mogao zastupati svoje stajalište.
Pokretači inicijative Stop Killing Games i zastupnici u Europskom parlamentu koji je podupiru ipak su računali s takvim odgovorom, a 1,3 milijuna potpisa otvorilo im je nove putove.
EU je iznimno složena institucija s mnogo tijela, a Europski parlament u takvom je ustroju neovisan o Komisiji. Zahvaljujući tome SKG je dobio riječ i u Europskom parlamentu, gdje je dočekan s iznenađujuće velikom potporom, a čini se da većina podupire inicijativu za spas videoigara. Upravo zato Digital Fairness Act, koji je u izradi, vrlo vjerojatno će biti novi zakonodavni paket koji će moći urediti to pitanje i videoigrama pružiti jasnu zaštitu.
Osim toga, i u Sjedinjenim Državama u tijeku su slučajevi: ako kalifornijski zakon Protect Our Games Act uspješno prođe i saslušanje u Senatu, na lokalnoj razini izdavači će biti obvezni vratiti potrošeni novac ako se poslužitelji igre ugase, a izdavač ne osigura mogućnost izvanmrežnog pokretanja ili pokretanja neovisno o izdavaču.
