Malteško kopno usamljeno stoji usred Sredozemnog mora – no u geološkom smislu nije uvijek bilo odvojeno. Kako su se s vremena na vrijeme stvarali ledenjaci, a razina mora padala, povremeno su kopneni mostovi povezivali Maltu sa susjednim otocima te s europskim i sjevernoafričkim kopnom. Iako su preko takvih mostova mogle prelaziti životinje – a potencijalno čak i ljudi – vrijeme tih putovanja i njihova ruta do sada su bili misterij.
Dio odgovora možda se još može pronaći ispod slanih plavih voda, na dubini većoj od 100 metara. Prije nekoliko tjedana morski geolozi uzeli su uzorke i postavili senzore na morsko dno oko Malte kako bi saznali kakav je život mogao biti na jednom od tih danas potopljenih kopnenih mostova: na kopnenom jeziku koji je za posljednjeg ledenog doba povezivao otok s obližnjom Sicilijom.
Zemlja tajni
O ranoj Malti ne znamo više nego što znamo, kaže Eleanor Scerri, arheologinja s Instituta Max Planck za geoantropologiju, koja je nedavno vodila istraživanje o prvim stanovnicima otoka, za koje se smatra da su brodom stigli na taj komad zemlje prije 8900 godina. Ali jesu li doista bili prvi ljudi? A ako jesu, u kakvim su ekosustavima postojali?
Malta je bila jedan od posljednjih otoka u Sredozemnom moru koji je postao trajno naseljen – prije otprilike 6000 godina. Nasuprot tome, znatno veća Sicilija bila je naseljena već prije 16 tisuća godina.
Posljednji put između dvaju otoka postojala je izravna veza prije otprilike 13 tisuća godina: tada ih je povezivao kopneni most dug 90 kilometara, u razdoblju kad je razina mora bila 120 metara niža nego danas.
Tijekom osmodnevne ekspedicije pod nazivom BRIDGES, završene početkom rujna, talijanski i malteški istraživači vodili su istraživački brod između jugoistočne obale Sicilije i sjeveroistočne obale Malte, kartirajući davno zatrpano kopno i prikupljajući uzorke. Iako će analiza podataka trajati mjesecima, prema prvim opažanjima most je pružao važno stanište vodenim životinjama i hranu ljudima, jer je skrivao brojna plitka područja prošarana grebenima, sprudovima, kotlinama i lagunama. „Ova istraživačka kampanja morala je biti provedena već davno“, kaže Rochelle Xerri, paleontologinja iz Malteškog nacionalnog prirodoslovnog muzeja, koja nije sudjelovala u projektu.
Iako je to potopljeno kopno otkriveno već sredinom 20. stoljeća uobičajenim kartiranjem morskog dna, razlučivost podataka bila je preniska za detaljnu analizu. Zato je projekt BRIDGES, koji se provodi u suradnji Talijanskog nacionalnog istraživačkog vijeća (CNR), Talijanskog nacionalnog instituta za oceanografiju i primijenjenu geofiziku (OGS) i Sveučilišta na Malti, iznimno važan.
„Iako smo u Sredozemnom moru, koje tisućljećima prelazi bezbroj brodova i čamaca, i dalje živimo u doba otkrića“, kaže Emanuele Lodolo, morski geolog iz OGS-a i jedan od voditelja projekta BRIDGES. „Posebno je ovo područje potpuno nepoznato kad je riječ o detaljnom podvodnom kartiranju.“
Kartiranje ispod mora
Kako bi se popunila ta dugogodišnja praznina, CNR je stavio na raspolaganje svoj vodeći brod Gaia Blu, koji je u sklopu istraživačke kampanje opremljen brojnim instrumentima za kartiranje podvodnog kopnenog mosta. Sonar visoke razlučivosti s više snopova, koji istodobno emitira više zvučnih valova što se odbijaju od terena na morskom dnu, otkrio je detalje kopnenog mosta s točnošću od 30 centimetara. Seizmičko očitavanje omogućilo je istraživačima da zavire i ispod debelog sloja sedimenta nataloženog na kopnenom mostu tijekom vremena. A gravitacijskim jezgrenikom – koji u sediment prodire pomoću teškog utega umjesto bušilice – uzeti su uzorci s dubine od 10 metara, na kojima će se provoditi datiranje i potraga za fosilima.
Matteo Vacchi, obalni geomorfolog sa Sveučilišta u Pisi, koji nije sudjelovao u projektu BRIDGES, rekao je da most može pomoći stručnjacima da bolje razumiju prijašnje klimatske uvjete Sredozemnog mora. Promjene opažene na tom području tijekom vremena pokazuju koliko je visoka bila lokalna razina mora i kada je nestanak obalnih staništa potaknuo migracije ljudi i životinja.
Prvi rezultati istraživačke kampanje potvrdili su i da su u plitkim, močvarnim područjima kopnenog mosta mogle živjeti ribe, alge i biljke, koje su mogle biti korisne za lov i skupljanje hrane. To znači da most nije bio izričito prijelazno mjesto preko kojeg je čovjek prešao pješice na susjedni otok, nego područje kamo je odlazio skupljati školjke, a potom se vraćao kući na Siciliju ili Maltu, kaže Ilaria Patania, geoarheologinja sa Sveučilišta u Washingtonu, koja nije sudjelovala u istraživanju.
Kako se podaci budu analizirali i prikupljali novi, mogu se očekivati daljnja otkrića. Prema Lodolovim riječima, nemoguće je u tjedan dana obići cijelo područje kopnenog mosta, jer je otprilike triput veće od same Malte. Na ovom istraživačkom putovanju tim je kartirao otprilike polovicu mosta.
Stručnjaci se nadaju da će osigurati financiranje za kartiranje daljnjih dijelova mosta, među ostalim pomoću autonomnih podvodnih vozila.
Pokusni poligon
Potpunije kartiranje mosta moglo bi ponuditi i dodatne informacije o podrijetlu malteških životinja: prema Xerrinim riječima, brojne životinjske vrste poznate na Malti – među njima medvjedi, jeleni, lisice i vukovi – mogle su iz Sicilije prijeći preko potopljenog kopnenog mosta. No nije sve sicilijanske životinje koristilo most kao „odskočnu dasku“ prema Malti, kaže Patania. Istraživačica je proučavala fosilizirani izmet sicilijanskih velikih spiljskih hijena, koje su za posljednjeg ledenog doba živjele na jugoistočnom rtu otoka, ali se nikada nisu pojavile na Malti. „Ili su izumrle prije nego što je taj most nastao, ili je s mostom nešto čudno“, kaže.
Sicilijansko-malteški kopneni most mogao bi otkriti i skrivena poglavlja ljudske povijesti Malte. Huw Groucutt, arheolog sa Sveučilišta na Malti, koji nije sudjelovao u novom istraživanju, vidi paralele s Doggerlandom, drugim potopljenim kopnenim mostom koji je još prije 8000 godina povezivao današnju Veliku Britaniju s europskim kopnom. Istraživač, međutim, napominje da su arheolozi na Doggerlandu pronašli kamene alate, ali je prosječna dubina tog mosta danas samo 30 metara, dok sicilijansko-malteški kopneni most prekriva tri puta dublja voda. Zbog veće dubine tragove ljudske aktivnosti vjerojatno bi bilo preteško uočiti sonarskom tehnologijom.
Aaron Micallef, malteški morski geolog uključen u kampanju, stručnjak Istraživačkog instituta Akvarija zaljeva Monterey, umjesto toga želi istražiti područja poput urušenih spilja i riječnih dolina. U tim je kutovima i pukotinama sediment mogao sačuvati pelud i izotope tla. Njihovom bi se analizom moglo zaključivati o raznolikosti biljnog svijeta kopna i količini oborina, što bi osvijetlilo kako su životinje i ljudi bili u interakciji s kopnenim mostom.
Taj bi poseban okoliš Maltu mogao učiniti pokusnim poligonom biologije i arheologije, kaže Groucutt, koji smatra da bi kopneni most mogao biti jedan od ključnih čimbenika ljudske povijesti.
