Istraživači naoružani novim alatima i svježim optimizmom – koji pokušavaju pobijediti jednu od najsmrtonosnijih vrsta raka, rak gušterače – slijede radikalnu strategiju: nastoje zapravo spriječiti nastanak raka. U sklopu novog pristupa liječe se tkiva koja nenormalno rastu kako bi se spriječilo da postanu zloćudna i da se šire. Rješenje se već počelo testirati, među ostalim, i kod raka dojke i raka kože. Uspjeh novog lijeka koji suzbija tumore gušterače daje veću nadu nego ikad da bi strategija mogla biti učinkovita i protiv najuporljivije vrste tumora.
Prevencija raka bila je jedna od glavnih tema konferencije Američkog udruženja za istraživanje raka (AACR) održane ovih dana u San Diegu, na kojoj je u središtu bio rak gušterače. Bio je to prvi takav skup otkako je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) u kolovozu odobrila prijelomni lijek za rak gušterače, daraksonrazib (Rasonque). Uspjeh lijeka probudio je novi optimizam u pogledu toga da bi istraživači mogli kombinirati njega ili druge terapije u razvoju s metodama rane detekcije i tako revolucionirati liječenje tumora gušterače.
„Kombinacija tehnika rane detekcije i prevencije mogla bi biti strategija pravog proboja, koja će doista promijeniti izglede za preživljenje”
– kaže Diane Simeone, ravnateljica Moores Cancer Centera Kalifornijskog sveučilišta. Na konferenciji AACR-a Simeone je izvijestila da, prema njihovim procjenama, takav pristup može više nego utrostručiti stopu petogodišnjeg preživljenja nakon dijagnoze raka gušterače, dakle s 13,7% na 50%.
To se čini ambicioznim ciljem, no i drugi istraživači naglasak stavljaju na ranu intervenciju. „Vrlo smo uzbuđeni što smo uopće došli do točke da to razmatramo. To prije nekoliko godina nije izgledalo mogućim” – kaže Anirban Maitra, ravnatelj Perlmutter Cancer Centera Sveučilišta u New Yorku.
Prevencija je najvažnija!
Tumori gušterače ozloglašeno su složeni: često su iznimno invazivni, ne reagiraju na većinu terapija i mogu obaviti glavne arterije i vene, što otežava njihovo uklanjanje. Unatoč tome, petogodišnja stopa preživljenja može premašiti 80% ako se bolest otkrije u ranoj fazi, kaže Simeone. Simptome raka gušterače međutim teško je prepoznati, a oboljeli često ne odlaze odmah liječniku. Više od polovice slučajeva raka gušterače dijagnosticira se tek kad se bolest već proširila na druge organe – ta je statistika u biti ostala nepromijenjena otkako je Simeone prije 30 godina otvorila svoj laboratorij za istraživanje raka.
Radi poboljšanja rane detekcije Simeone i kolege pokrenuli su klinično ispitivanje pod nazivom PRECEDE, čiji je cilj uključiti 20 tisuća osoba u čijoj se obiteljskoj anamnezi pojavljuje rak gušterače, kod kojih se na gušterači vide određene abnormalne promjene ili koje imaju genetski profil koji povećava rizik od razvoja bolesti. Cilj je utvrditi poboljšava li česti probir na rak gušterače izglede za preživljenje – i ako da, koliko. Dosad je tim u ispitivanje uključio nešto više od 12 tisuća sudionika, rekla je Simeone na konferenciji.
A kod više od 50 sudionika dijagnosticiran je rak gušterače – kod mnogih od njih u najranijoj fazi bolesti.
No to možda nije ni najvažniji potencijalni doprinos projekta: tim PRECEDE uzorke iz ispitivanja namjerava iskoristiti za vrednovanje eksperimentalnih krvnih pretraga za ranu detekciju raka te za istraživanje metoda temeljenih na umjetnoj inteligenciji kojima bi se abnormalnosti vidljive na slikovnim pretragama sudionika mogle prepoznati prije nego što postanu vidljive golim okom.
Osim toga, prema Simeoneinim riječima, konzorcij PRECEDE mogao bi istražiti i mogu li terapije poput daraksonrazibu poboljšati stopu preživljenja ako se daju neposredno nakon uklanjanja promjena koje prethode razvoju tumora ili nakon operacije uklanjanja tumora u ranoj fazi. Daraksonrazib je zasad odobren samo za liječenje uznapredovalih tumorskih bolesti.
Mutacije na meti
Na konferenciji AACR-a istraživači su izvijestili o ispitivanjima na miševima koja upućuju na to da bi metoda mogla uspjeti. Ben Stanger, istraživač raka sa Sveučilišta Pennsylvania, i njegov tim eksperimentirali su s glodavcima kod kojih su u genu Kras bile prisutne mutacije. Te mutacije dovode do proteina koji mogu izazvati rak. Kad su se kod miševa razvili sitni predrakavi tumori gušterače, istraživači su im dali lijek koji, slično daraksonrazibu, inaktivira Kras i druge proteine koji potiču nastanak tumora. Liječenje je poboljšalo izglede životinja za preživljenje. „Ovo je iznimno uzbudljivo” – kaže Stanger, dodajući da bi moglo proći godine dok se ne sazna kako se tehnika može najučinkovitije primijeniti na ljudima.
Prvi važan korak mogao bi biti utvrđivanje jesu li oboljeli spremni uzimati snažne lijekove protiv raka kad su u osnovi zdravi, kaže Maitra, koji također planira klinično ispitivanje lijeka koji inhibira proteine Kras radi prevencije raka gušterače.
Za daraksonrazib je poznato da uzrokuje teške kožne osipe i druge nuspojave. „To nije kao popiti tabletu aspirina ili vitamina” – kaže Maitra.
Istraživači će možda prvo morati ustanoviti mogu li male doze lijeka biti učinkovite, ili pričekati razvoj lijekova druge generacije s manje nuspojava.
Cjepivo protiv raka?
Drugi istražuju nove pristupe prevenciji. Početkom godine stručnjaci su izvijestili da je kod 90% sudionika jednog kliničkog ispitivanja cjepivo protiv raka – koje uči imunosni sustav da uništava stanice raka – potaknulo stvaranje imunosnih stanica koje ciljaju mutirane proteine Kras što potiču razvoj raka gušterače. Zasad bi bilo prerano utvrđivati može li cjepivo spriječiti rak, ali nada je da bi se moglo davati osobama s visokim rizikom od bolesti, uključujući i bolesnike kojima su već uklonjene predrakave promjene.
Na konferenciji AACR-a Sahar Nissim, gastroenterologinja i istraživačica raka na bostonskom institutu Dana-Farber, iznijela je njihova istraživanja acinarnih stanica gušterače. Te stanice izlučuju probavne enzime, a kad se u njihovu genu Kras pojave određene mutacije, to ih može usmjeriti na put stvaranja tumora. Pritom stanice počinju gubiti svoj normalni identitet.
Nissim i kolege rade na razvoju lijekova koji prisiljavaju stanice da zadrže svoj acinarni identitet. Istraživači trenutačno ispituju može li se na taj način spriječiti nastanak tumora kod miševa koji nose mutantnu varijantu gena Kras.
Nissim takvu vrstu intervencije uspoređuje s davanjem lijeka za snižavanje kolesterola osobama s visokim rizikom od kardiovaskularnih bolesti. Kako kaže:
„Kod tih bolesnika ne čekamo da dobiju srčani udar. Kod raka, međutim, ovu paradigmu dosad nismo baš primjenjivali.”
