Forza Horizon me isprva uopće nije zanimala. Bio sam dijete PlayStationa 3, Xbox mi je bio stran i nezanimljiv serijal, a Gran Turismo ili dobar Need for Speed bili su za mene savršeno opuštanje.
Onda je Microsoftu omča počela stezati vrat, pa je zbog najave i tragedije Xboxa One postao ujak koji dijeli bombone. Uveli su unatrag kompatibilnost, otvorili Xbox, a usput i uslugu Play Anywhere, što znači da si igru kupio jednom, a dobio si je i za Xbox i za PC. To mi se svidjelo, ali to nije bio jedini element zbog kojeg sam se prijavio za ovaj naslov.
Godine 2016. nekoliko sam mjeseci boravio u Japanu i ondje mi se prohtjelo kupiti kontroler za Xbox One. Bio je jeftiniji nego u Mađarskoj, pa sam pomislio zašto ga ne bih naručio. Kupnja je bila poseban doživljaj jer je analogna ručica bila neispravna. Iako sam ga kupio online, zaštita potrošača ondje je iznimno slaba, a Microsoftova korisnička služba uopće nije znala engleski, uz to se s njima moglo komunicirati samo telefonom. Zamjena kontrolera bila je uzbudljivo iskustvo, ali naposljetku je uspjela.
Vratio sam se iz Japana, no uz novi kontroler trebala mi je dobra igra. Budući da je Forza Horizon 3 u rujnu 2016. bila jedna od prvih igara s Play Anywhere, pomislio sam da nemam što izgubiti i kupio sam je.
I nisam se razočarao! Jako su mi se svidjeli prekrasna grafika, otvoreni svijet, raznolik teren, različite vrste automobila i mnoštvo društvenih rješenja, da i ne spominjem novu vrstu vibracije okidača na Xbox gamepadu. Sviđalo mi se što se može utrkivati s drugima na vrijeme, to sam rješenje posebno tražio još od Criterionova Need for Speed Hot Pursuita. Online utrke bile su raznolike, s više načina igre i atmosferičnim okršajima, a sve je to samo povećavalo vrijednost FH3.
Imao sam osjećaj da nisam kupio samo igru nego cijeli paket u jednom naslovu, jer se Horizon može igrati na toliko različitih načina.
Postoji kampanja, ali to hoćeš li skupljati, utrkivati se, fotografirati ili ispunjavati izazove ovisi o tebi. Općenito ne volim igre s otvorenim svijetom jer zbog previše zadataka ne znaš čime bi se doista bavio, ali tada i ondje meni je to uspjelo. Iako sam na Game Passu isprobao Forza Horizon 4 i malo sam igrao i peticu, sveukupno te dvije igre na mene nisu ostavile takav dojam kao treći dio.
Upravo sam se zato bojao prijaviti za Forzu Horizon 6. Igra je ionako skupa, 70 eura ne želim dati za videoigru ni uz jak forint. Za toliko novca obično kupujem hardver, a ne softver prodan u milijunskim nakladama, zaražen mikrotransakcijama. Meni to nije bilo prihvatljivo, no ipak je postojalo nešto što me u vezi s igrom jako grizlo. Lokacija. Japan.
Dovoljno sam lud da na fakultetu studiram japanistiku, dakle ionako me zanimaju istočnjačke stvari. Kad se osvrnem, videoigre, PlayStation i Nintendo prvi su u meni probudili znatiželju za Japan. Budući da sam ondje ukupno već bio 5 mjeseci i već godinama intenzivno učim o kulturi te zemlje, možda o tom području znam malo više od prosječnog Mađara. Ove sam godine mogao završiti studij, ali ostvarit će mi se san, odlazim na godinu dana kao student na razmjeni. Zbog toga je situacija takva da me, možda zbog profesionalne deformacije, osobito zanima kako Japanu pristupa Microsoft, koji se prije 10 godina čudio i tome što je netko od njih kupio Xbox kontroler, a pritom cijela grupacija nije znala ni riječ engleskog da smiri jadnog gaijina.
Budući da Microsoft nije osigurao pristup igri, uspio sam pronaći rješenje jeftinije za 30 eura s kojim sam se već mogao nagoditi. Pogledajmo dakle kakav je istočni vjetar donio ovamo možda ovogodišnji najveći Microsoftov potez, Forzu Horizon 6 koja se odvija u Japanu.
Ako si već imao posla s nekom igrom Forza Horizon, neće te dočekati prevelika iznenađenja. Ono što je u prethodnim dijelovima bilo dostupno i dobro funkcioniralo, nalazi se i ovdje. Sloboda bez ograničenja, beskrajne mogućnosti, i ovdje ih ima, riječ je o automobilskom naslovu s otvorenim svijetom koji doista nastoji pokriti potrebe većine igrača. Dakle, sve što je prije bilo dobro, samo u Japanu, u nevjerojatnoj kvaliteti. Ako si, međutim, nov u seriji, onda je red da detaljnije napišem o čemu je zapravo riječ.
Igre Forza Horizon arkadni su automobilistički naslovi, pa nemaju veze sa simulatorskom Forzom Motorsport. To je mješavina Need for Speeda, Test Drive Unlimiteda, Insanea i Burnout Paradisea, sa svom ozbiljnošću, ali i zabavnim faktorom tih igara. U tim igrama automobili su samo sredstvo za opuštanje i jurnjavu, a fizika i realnost shvaćaju se prilično široko. Programer je Playground Games, koji je, dostojno svojem imenu, stvorio svojevrsno igralište, samo s automobilima.
Forza Horizon uz to nastoji pravila tretirati što je moguće otvorenije. Iako se utrke obično odvijaju na zadanoj stazi, do cilja se može doći na više načina. Sloboda u stilu Burnout Paradisea, odnosno načini igre tipa „stigni iz A u B prvi”, i ovdje postoje, no većina događaja u Forzi Horizon vezana je uz sustav kontrolnih točaka. Treba doći od jednih vrata do drugih, što određuje stazu, ali budući da nema unaprijed položenog asfalta, o programerima i ostalim igračima koji grade staze ovisi koliko će teren na kojem se utrkujemo biti ekstreman ili miran.
Osnovne utrke dakle izgledaju tako da su vrata kroz koja treba proći postavljena na asfaltu, makadamu, rižinom polju, u skladištu, na zračnoj luci, na kontejneru i na drugim ekstremnim mjestima. Ali postoje i utrke u kojima nije zadana trasa, nego samo treba doći do cilja vidljivog na drugom dijelu karte. To se, primjerice, može pokrenuti kad izazovemo druge igrače. Iako nam GPS sustav tada planira rutu, ako se kroz gustu šumu može brže stići do cilja, nitko se neće zamarati navigacijom, nego ide ravno naprijed preko rižinih polja i krastavaca kako bi prvi stigao.
Forza Horizon je ipak mnogo šarenija i raznolikija od toga, to je tek osnova svega. Utrke i događaji ludi do bolesti postali su zaštitni znak serije, upravo zato me iznenadio suzdržan početak. U igrama Forza Horizon obično počinjemo s nemogućim, poludjelim utrkama, u posljednjem nastavku, primjerice, izbacili su nas iz zrakoplova da bismo se onda utrkivali u pješčanoj oluji i tropskoj kiši, ovdje se pak gotovo samo vozimo po raznim japanskim krajolicima. Bio je tu mali Shinkansen koji je baš protutnjao pokraj nas, lansiranje satelita do kojeg smo baš stigli, ali gotovo da je to bilo sve.
To nije nužno loše, jer smo tako imali vremena diviti se krajolicima na kojima se gradi cijela igra, ali o tome ću više kasnije. Naravno, igru ne treba požalivati, usred svih tih ludorija bit će čak i „Gundam”, odnosno mehu, koji smatra da se vrijedi suprotstaviti mu u utrci.
Uz tu golemu slobodu moglo bi se dogoditi i da možemo raditi previše stvari, pa ne napredujemo i igra nam dosadi prije nego što je završimo. Sustav Forze Horizon, međutim, podržava funkciju preporučenih događaja, čija je svrha da nam nudi obližnje događaje i utrke potrebne za naš razvoj i napredovanje, pa tako možemo razvijati Horizon narukvice, a zahvaljujući njima možemo sudjelovati u još boljim i još brojnijim događajima.
Određeni događaji smješteni su na različitim točkama karte, moramo se tamo odvesti kako bismo ušli u izazov. Kako vožnja ne bi bila prazna, u svijetu se nalazi bezbroj sitnih zadataka koji oduzimaju vrijeme. Postoje skokovi, drift zone, brzinomjeri, maskote za skupljanje, XP table, ceste koje čekaju da ih istražimo, skriveni automobili, krajolici za fotografiranje, fotografiranje automobila, traženje skrivenih garaža, izgradnja staza i mnogo toga drugog, odnosno beskrajne mogućnosti da ubijemo vrijeme. Ako ih pronađemo ili skupimo, igra nas na neki način nagrađuje. Ovdje je ionako sve utrka, pa se računa i koliko smo ruta otkrili, koliko smo ploča razbili, kojom smo brzinom prošli kroz brzinska vrata i mogao bih nabrajati što sve igra broji, ocjenjuje, pa rezultat uspoređuje s prijateljima ili ostalim igračima. Naravno, do utrka koje smo već odradili možemo se i brzo prebaciti, to ovisi o nama.
Same utrke odvijaju se na raznolikom terenu. Autoceste na kojima je odlučujuća brzina; luke u kojima je dobro zaobilaziti prepreke; rižina polja na kojima mogu zapjevati vozila 4x4; potoci, sela i ostali makadami, brežuljci za reli vozače; te serpentinaste ceste, odnosno tōge (峠, zanimljiv i rječit kanji, prikazuje planinu, a uz nju kanjije za gore i dolje), za doživljaj driftanja. Potonje je uz to zasebni način igre, i online i offline možemo voditi dvoboje 1 na 1 na tōgeu protiv drugih kako bismo doznali tko najbolje može kontrolirati svoj automobil driftom na planinskim cestama.
Možda je Need for Speed: Carbon bila zadnja igra u kojoj je ta vrsta načina igre bila toliko značajna i ja sam je igrao, jer nisam ljubitelj driftanja, ali drago mi je vidjeti da je ovdje tako snažno prisutan i takav stil igre. Usput, zbog tōge utrka počeo sam gledati i seriju Initial D, koja prikazuje tu vrstu utrka, a Forza Horizon 6 uz to je puna aluzija na taj serijal mange/animea.
Posebno bih spomenuo i način igre dostave, u kojem kao kurir moramo preuzeti narudžbu pa je na vrijeme odvesti. Po mom mišljenju velika zabava, a PlayGround games ga domišljatim izazovima čini još šarenijim.
Sigurno je da ljubitelji automobila dobivaju nevjerojatan doživljaj iz domovine legendarnih vozila, Japana.
Kao što sam spomenuo, od Toyote AE86 preko Subaru Imprezze do Nissana Skyline GT-R-a, JDM automobili uglednih japanskih tvrtki ovdje se nalaze, ali to je samo mali dio od više od 600 automobila koji čine dio igre.
Utrke se vode protiv Drivatara naših poznanika ili drugih igrača. Ti virtualni Drivatari kojima upravlja umjetna inteligencija prilagođavaju se ponašanju pojedinog igrača. Primjerice, moj se Drivatar može pojaviti u utrci bilo koga, a ako ja vozim agresivno, nekome skrećem ispred nosa ili ga izguram, taj moj virtualni avatar preuzima moje ponašanje i tako će se ponašati i u utrkama drugih igrača.
Sustav Drivatar sveukupno pruža mnogo bolji doživljaj igre od umjetne inteligencije u Gran Turismu, koja je ispod svake kritike, bezciljno kruženje, dok ovdje možeš doživjeti pravi utrkaški doživljaj. Treba ipak dodati da ne govorim o GT Sophy, nego o osnovnoj umjetnoj inteligenciji koju u GT-u tijekom kampanje moraš bezciljno i glupo pretjecati.
Igra uz to ne želi da ti bude dosadno. Ako previše pobjeđuješ, ponudit će da ti postavi teže protivnike, Drivatare koji voze bolje i pametnije, kako bi izazov ostao. Ako više puta zaredom izgubiš, također nudi mogućnost promjene težine i olakšava stvari.
Forza Horizon 6 dakle pokušava pronaći onu razinu težine na kojoj ćeš se najbolje zabavljati.
U igri ima bezbroj pomoćnih i olakšavajućih funkcija. Ionako je igra na mađarskom jeziku, pa kretanje po izborniku nije pretežak zadatak. S druge strane, možemo namjestiti idealan doživljaj igre čak i za maloga djeteta, jer je riječ o naslovu koji se može igrati od 3 godine, ako treba, automobil sam skreće i koči u zavoju.
Sustav premotavanja vremena i ovdje funkcionira. Ako postoji zavoj koji ti nije uspio, jednostavno premotaš vrijeme i pokušaš ponovno, i ponovno i ponovno, sve dok ne postigneš savršen rezultat. Korištenje nije obavezno, ali može puno pomoći ako zbog jedne pogreške cijela utrka propada. Premotavanje uz to nema ograničenja. Naravno, ne može se u beskraj vraćati u vremenu, ali nije zadano da možeš pokušati samo triput. U online načinima, međutim, svijet ne stoji, ako premotaš vlastito vrijeme, gotovo je sigurno da ćeš izgubiti utrku.
Ako pak tražimo izazov, postoji mogućnost igranja na „simulatorskim” postavkama. Tada je ponašanje automobila manje arkadno, može se igrati čak i s upravljačem, ali treba znati da će u online igri takav igrač biti u nepovoljnijem položaju. Jednostavno, riječ je o naslovu u kojem je gamepad najučinkovitiji način igranja.
Uz sve to možda je razumljivo da u priči Forze Horizon nema nikakve drame. Svi su sretni, pozitivni, nigdje se ne događa ništa negativno.
Tijekom našeg putovanja, međutim, ako imamo pristup internetu i pretplatu na konzoli, ne susrećemo samo računalne protivnike. Utrke skupljanja bodova, utrke na vrijeme i tōge već sam spomenuo, ali mnoštvo drugih načina igre čeka one koji žele igrati i online.
Uz pomoć konvoja skupina može sudjelovati u raznim utrkama, ali to je samo dio priče. Vozeći otvorenom stazom možemo upasti i u nasumične događaje, tada zajednica zajednički skuplja bodove kako bi događaj uspio.
Pomoću traženja mečeva možemo uskočiti u razne načine igre. Postoje uzastopne utrke u kojima se na različitim stazama možemo sukobiti različitim automobilima, ali vraća se i battle royale način predstavljen u FH4. Driftna utrka bit će omiljeni način igre mnogima, jer je cilj ovdje upravo skupiti što više bodova i pokazati tko je kralj asfalta.
Stigli su i novi načini igre. Utrku tōge već sam spomenuo, riječ je o dvoboju 1 na 1 kroz 3 kruga niz planinske serpentinaste ceste ili uzbrdo. U igri tipa Skrivača jedan igrač izgleda kao civilni automobil i mora stići do cilja, dok progonitelj s 5 automobila mora pronaći taj automobil u svijetu. Važno je da skrivač pritom vozi propisno, jer samo tako ima mogućnost stopiti se s prometom. Treći je način igre Utrka istim automobilima, gdje svi voze isti automobil, pa se ne može dogoditi da netko stekne prednost zbog svog tuninga.
Automobili se, naime, mogu tuningirati i personalizirati. Možemo ih pojačati ili oslabiti kako bi se našli na vrhu pojedine kategorije, ali možemo zahvatiti i u najsitnije postavke, poput ovjesa, tlaka u gumama, upravljača, osovina i ostalog. Tko se želi udubiti u postavke svog automobila, ima tu mogućnost.
Mogućnost zahvata imamo i vizualno. Ako imamo vremena, možemo sami oblijepiti svoj automobil naljepnicama, pa naš željezni stroj može izgledati kako smo sanjali. Ako pak odaberemo jednostavniji put, možemo jednostavno preuzeti izglede koje su izradili drugi igrači, pa se na virtualnim cestama kitimo prekrasnim remek-djelima.
Kreativnost tu ne staje. Siguran sam da će na internet stići višesatni edukativni videi o tome kako izgraditi vlastitu garažu, trasu ili čak stazu stvorenu ni iz čega, jer igra pruža mnoštvo asseta da bi kreativni igrači tisućama sati mogli graditi vlastiti svijet.
Dok sam Screamer, uspješan, ali preskup naslov, posljednji put većinom igrao na Steam Decku, kod Forze Horizon 6 to sada nemam mogućnosti. Jako sam je htio vrtjeti i na Steam Decku, ali kupio sam verziju za Xbox konzolu/PC, što znači da se igra ne može pokrenuti na Steam Decku bez Windowsa, dual boot opciju još nisam uhakirao na uređaj. Ako je netko kupi na Steamu, uz 70 eura dobiva i kompatibilnost sa Steam Deckom, što je dobra vijest, ali vrijedi reći nekoliko riječi i o tome.
Prvo, Microsoft zahtijeva online prisutnost, barem pri pokretanju. To je vrlo neugodna pojava, jer bi na putovanju bilo vrlo važno da radi i bez neta. Možda sam zbog tog agresivnog DRM-a doista odustao od Steamove verzije, igra koja se može igrati i u single načinu ne bi se trebala stalno prijavljivati u moj Xbox račun pod izlikom da pazi nisam li je ukrao.
Drugo, prema testovima verzija za Steam Deck može postići 60 FPS-a, ali samo na selu. U gradu framerate pada na oko 30, što se kod utrkaće igre možda doima premalo.
U svakom slučaju, na početak ovih odlomaka stavio sam vrlo sveobuhvatan video test Steam Decka, prema autoru videa ne vrijedi od te verzije puno očekivati, ali radit će. Iz toga proizlazi dobra vijest da se, ako imaš stariji, slabiji hardver, nemaš čega previše bojati. Ako tvoje računalo može pokretati igre razine Steam Decka, nećeš imati problema ni s Forzom Horizon 6. Budući da je moja konfiguracija računalo s RTX-om 4070, Ryzenom 7 5700X3D i 32 GB DDR RAM-a, optimizaciju bih teško mogao objektivno ocijeniti. Sigurno je da radi sanjivo lijepo, usput sam streamao i na Twitch i nije bilo nikakvih problema s ULTRA postavkama koje mi je igra sama preporučila. Zanimljivo je da tijekom rada igre možemo provjeriti u kolikoj mjeri različite grafičke postavke utječu na performanse. Vidimo koliki se pad FPS-a može očekivati uz primjenu pojedine funkcije. Profesionalan posao.
Dosadila mi je festivalska atmosfera, pa zato nisam puno igrao dijelove nakon trećeg, ali ovdje je to doista svedeno na minimum. Postoje festivalske lokacije, ali glavni naglasak doista je na zemlji.
Japan je doista takav kao ovdje. Naravno, razumljivo je da je karta, koliko god golema bila, sažeta, znamenitosti zapravo nisu toliko blizu jedna drugoj. Ali sama atmosfera, ulice, ceste, parkirališta, trgovine, benzinske crpke, male trgovine, nogostupi, drveće, biljke, vrijeme, boje, sve je to stvarno, 100% Japan. Doista je vožnja u igri kao vožnja ondje. Jednostavno se ta fauna, ta arhitektura tako lijepo vraća da će okolinu sigurno doživjeti kao poznatu svatko tko je ondje bio.
Playground Games odradio je nevjerojatan posao, proveli su istraživanja kojima su doista uspjeli naslikati vjerodostojnu i stvarnu sliku japanskih gradova i sela. Pazili su na najsitnije detalje, a ne spominjem sada znamenitosti, nego doista to da na parkiralištima postoji onaj mali betonski blok u koji se može unazad udariti kotačem, da se oznake na asfaltu poklapaju sa stvarnošću, da ograde izgledaju kao u stvarnosti, i mogao bih nabrajati dalje.
Ima nekoliko stvari na koje bih mogao staviti zamjerku, ali sigurno je da ovo nije onaj Japan koji zapadnjak izdaleka zamišlja, nego Japan koji je bliži stvarnosti nego što bi stranac vjerovao. Susreo sam Mađare koji misle da je Japan sigurno zagađen smogom, da nema šuma, da je sve izgrađeno; sigurno je sve animeovsko ili da svi hodaju u čudnoj odjeći. FH6 nije pun takvih stereotipnih gluposti nego prikazuje prekrasnu stvarnost, u obliku automobilističkog naslova. Naravno, radi igre je idealiziran, primjerice Fuji se vidi gotovo odasvud, ali to ne umanjuje vrijednost tako divnog i poniznog rada programera.
Različite znamenitosti također se mogu naći ovdje. Playground Games ovdje je bio malo oprezan, jer se svima mogu diviti samo izdaleka, ne može se jednostavno naletjeti na njih ili ih razbiti, iako se u igri može uništiti većina stvari. Primjerice, možemo posjeći cijele šume ako nam je do toga, ali trešnje, simbol Japana, zaštićene su i one nas zaustavljaju. Tokyo Tower, prijelaz u Shibuyi, dvorci, hramovi, svetišta, ima tu doista gotovo sve. Golemi teren uz to prikazuje i više regija. Mnogi ne znaju, ali Japan je po dužini golem, pokrivao bi dobar dio Europe, pa je prilično raznolik. Playground Games na sreću nije uzeo u obzir samo jednu vrstu klime i terena, dobro se može odrediti u kojem se dijelu zemlje nalazimo svojim virtualnim vozilom. To što postoji i izmjena godišnjih doba, sve čini još uzbudljivijim.
Ne mogu prestati hvaliti posao koji su uložili u predstavljanje zemlje. Nevjerojatno.
Uz to postoji i način igre u kojem nas turistički vodič prati kroz ikonična mjesta, priča o zgradama, ulicama i naravno legendarnim automobilima koje upravo vozimo. Moglo bi se činiti da je to dosadan način, ali nije, možda je jedan od najboljih u igri. To je već gotovo kulturni šok koji Forza Horizon može pružiti.
Igra je uz to puna popkulturnih, animeovskih i mangaških easter eggova. Ima aluzija na Pokémon, animee i druge stvari koje obogaćuju doživljaj. Sitne aluzije na ulicama, u radijima i u misijama.
Kad smo već kod radija. Među radijskim postajama postoji i J-Pop postaja s japanskim voditeljem, a ovdje se čuje i nekoliko „animeovskih” pjesama, poput YOASOBI, Creepy Nuts ili BABYMETAL. Naravno, tko ne voli J-Pop ili J-Rock, može slušati i druge klasične Horizonove radijske postaje, primjerice s izvođačima poput Linkin Parka.
Sveukupno je Forza Horizon 6 nadmašila moja očekivanja. Razina na kojoj prikazuju otočnu zemlju, arhitekturu, prirodu i doživljaj boravka ondje od zapadnih je programera nedvojbeno bez presedana. Sigurno je da je Forza Horizon 6 nastala s najvećim poštovanjem i ljubavlju prema kulturi i automobilskoj kulturi otočne zemlje, uopće ne bih znao na što staviti zamjerku. Ne mogu jamčiti da se isplati kupiti je nakon FH5, po mom mišljenju, kao videoigra naslov ne napreduje tako velikim koracima, nema velike razlike između ove igre i FH3. Ali ako je nikad nisi igrao, možda si preskočio i više dijelova, svakako razmisli o nabavi FH6, jer je to djelo napravljeno s ljubavlju koje zaslužuje pozornost.
