Kao što se često događa s Ig Nobelovom nagradom, Ilona Croy isprva je mislila da je obavijest o osvojenoj nagradi samo šala. Neuroznanstvenicu sa Sveučilišta Friedrich Schiller u Jeni priopćeno je da je nagradu u kategoriji znanosti o njuhu dobila za istraživanje u kojem je ispitivala zašto roditelji misle da njihova tinejdžerska djeca mirišu puno gore od dojenčadi. Naposljetku je odlučila prihvatiti nagradu i preuzela je pripadajuću (praktički posve bezvrijednu) novčanicu od 10 bilijuna zimbabveanskih dolara te ručno izrađen trofej s gljivičnom matematikom. Sve to uobičajeni je dio najluđe svečanosti dodjele nagrada u znanosti, osim što se ove godine događaj nije održao u Sjedinjenim Državama.
U 36 godina duge povijesti Ig Nobelove nagrade pobjednici su naime prvi put svoje nagrade preuzeli u Zürichu, a ne u okolici Bostona. Croy je jedna od dobitnika koji podupiru novu lokaciju. Putovanje iz Njemačke u Švicarsku bilo je jednostavna odluka, kaže istraživačica. Da se svečanost, kao i obično, održavala u Sjedinjenim Državama, dvaput bi razmislila, kaže, i zbog političke situacije i zbog udaljenosti. „Imam dojam da kultura više nije osobito gostoljubiva”, dodaje Croy.
Odluci je prethodila činjenica da je prošlogodišnji događaj bio snažno zasjenjen time što gotovo polovica od 10 pobjedničkih timova nije došla, među ostalim zbog viznih ograničenja te istraživačke i granične politike američkog predsjednika Donalda Trumpa. Zbog toga su organizatori Ig Nobelove nagrade, čiji je moto „najprije nasmiješi ljude, a onda ih natjeraj na razmišljanje”, u ožujku donijeli tešku odluku da lokaciju promijene na neodređeno vrijeme. „Da bismo mogli održati svečanost, a ipak sačuvati ono što je oduvijek predstavljala, morali smo se preseliti na gostoljubivije mjesto”, kaže Marc Abrahams, osnivač i voditelj nagrade te urednik znanstvenog šaljivog časopisa Annals of Improbable Research.
Srećom, Zürich je sa zadovoljstvom preuzeo organizaciju, iako su se, prema Abrahamsovim riječima, za tu čast natjecali i Pariz, Berlin, Amsterdam i Atena. Sveučilište u Zürichu (UZH) i druge ustanove ETH-a ponudili su i institucionalnu potporu, što prijašnji američki domaćini, primjerice Harvard i MIT, nikada nisu učinili. Organizatori su već najavili i da će se dodjela iduće godine održati u Antwerpenu. Plan je trenutačno da se u Zürich vraćaju svake dvije godine, a u međugodinama će se organizacija izmjenjivati među drugim europskim zemljama.
Matilda Brindle, evolucijska biologinja sa Sveučilišta u Oxfordu, koja je osvojila nagradu za biomehaniku za izradu točne definicije poljupca uočenih među pticama, mravima i polarnim medvjedima, rekla je da je preseljenje u inozemstvo izvrstan način da organizatori odraze međunarodnost znanosti. Osim toga, to je središnja lokacija za europske i azijske pobjednike, uz znatno manje viznih ograničenja. „Mislim da je trenutačno vjerojatno lakše doći u Europu nego u Sjedinjene Države”, kaže istraživačica.
To se pokazalo istinitim i za Tadda Truscotta, inženjera dinamike fluida sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju kralja Abdulaha u Saudijskoj Arabiji, koji je nagradu za fiziku dobio za dizajn pisoara bez prskanja. Prema njegovim riječima, od njegova međunarodnog istraživačkog tima od 20 članova, među kojima su istraživači iz Uzbekistana, Indije i Nigerije, trenutačno bi samo dvoje moglo ući u Sjedinjene Države zbog zabrana putovanja i poteškoća s vizama. Jednog od njegovih studenata nedavno su, unatoč tome što je imao vizu, 10 sati zadržali na granici bez hrane i vode. „Nažalost, Sjedinjene Države trenutačno ne djeluju kao međunarodno mjesto”, kaže Truscott, koji tamo inače provodi dio godine. U još pet od preostalih devet pobjedničkih timova ima istraživača koji rade u Sjedinjenim Državama.
Jedan od Truscottovih kolega, Kaveeshan Thurairajah, doktorand mehanike fluida na Sveučilištu Waterloo, dodaje i da su u Sjedinjenim Državama ozbiljno ugroženi sloboda i financiranje sveučilišta: „Napad na suverenitet nije nešto s čime je ugodno suočiti se.”
Za pobjednika u kategoriji biologije, Joãoa Miguela Alvesa Nunesa, doktoranda zoologije na Sveučilištu u São Paulu, sudjelovanje na svečanosti stručni je stav, ali i osobni miljokaz. „Kao brazilski znanstvenik ponosan sam što mogu sudjelovati na prvoj dodjeli nagrada održanoj izvan Sjedinjenih Država”, kaže Nunes, koji je nagradu dobio jer je stajao na otrovnicama kako bi utvrdio kada ujedaju. (Iako je studija kasnije povučena zbog zabrinutosti oko metode s gaženjem.)
„Kada vize ili političke probleme sprječavaju istraživače da se susretnu, znanost gubi važne glasove. Preseljenje Ig Nobelove nagrade u inozemstvo podsjeća nas da znanost pripada cijelom svijetu, a ne jednoj državi”
– kaže. Nagrada mu je uz to omogućila i prvo međunarodno putovanje te prvi let zrakoplovom.
Iako je promjena lokacije izazvala pomiješane osjećaje, istodobno je udahnula novi život svečanosti, rekao je Abrahams. Ulaznice za prostor s 1500 mjesta rasprodane su u nekoliko dana, volontera je bilo napretek, a i organizacijski tim, koji stari, obogatio se novim, zagrijanim članovima. Tim se jako dobro zabavljao i osmišljavajući nove elemente koji odražavaju švicarsku lokaciju, pa je tako bilo jodlanja te sveučilišnih rektora odjevenih u kostime banana koji su upozoravali govornike koji su držali predugačke govore. „Cijela je stvar bila gotovo kao na samom početku”, kaže Abrahams.
Cijela se ceremonija može pogledati u nastavku, ali prije toga ukratko o pobjednicima:
Nagradu za biomehaniku dobili su Matilda Brindle, Catherine Talbot i Stuart West (Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države) jer su formulirali precizniju definiciju poljupca nego ikad prije za mrave, ptice, polarne medvjede i ljude. Prema njoj, poljupci su: „neagonističke interakcije koje podrazumijevaju usmjeren, unutarvrstni dodir usta s ustima, uz određeno kretanje usta/usnih dijelova i bez predaje hrane”.
Nagrada za javnu upravu pripala je Paulu Piffu, Danielu Stancatu, Stéphaneu Côtéu, Rodolfu Mendozi-Dentonu i Dacheru Keltneru (Sjedinjene Države, Meksiko, Kanada) jer su prikupili dokaze da ljudi iz viših slojeva društva češće kradu slatkiše iz zaliha svoje djece i pokazuju druga neetična ponašanja.
Nagradu za kemiju dobili su Sanchari Banerjee, Nathan Coussens, François-Xavier Gallat, Nitish Sathyanarayanan, Jandhyam Srikanth, Koichiro Yagi, James Gray, Stephen Tobe, Barbara Stay, Leonard Chavas i Subramanian Ramaswamy (Indija, Francuska, Japan, Sjedinjene Države) jer su otkrili da mliječne bjelančevine živorodnih žohara sadrže tri puta više energije od bjelančevina kravljeg mlijeka.
Nagradu za medicinu osvojio je pokojni Tokuji Unno (Japan) za studiju naslovljenu „Kako ispuhati nos – aerodinamično istraživanje ispuhivanja nosa”.
Nagradu za biologiju osvojili su João Miguel Alves-Nunes, Adriano Fellone, Selma Maria Almeida-Santos, Carlos Roberto de Medeiros, Ivan Sazima i Otavio Augusto Vuolo Marques (Brazil, Australija), koji su nježno pritiskali pojedine dijelove tijela raznih otrovnih zmija – pri različitim temperaturama i u različito doba dana – kako bi pokušali otkriti što zmije potiče, a što ne potiče da ujedu čovjeka.
Pobjednici u kategoriji fizike bili su Randy Hurd, Zhao Pan, Tadd Truscott i Kaveeshan Thurairajah (Kanada, Sjedinjene Države, Kina, Saudijska Arabija), koji su teorijskim i eksperimentalnim putem nastojali razviti pisoar bez prskanja.
Nagradu za tehnologiju dobili su Justin Puma, Zhen Yang, Evan Johnston, Zixin Zhang, Xiaoyi Lan, Lingzhi Zhang, Hongyu Hou, Zixin He, Ali Afify, Megan Creighton, Jianyu Li i Changhong Cao (Kina, Kanada, Sjedinjene Države, Egipat) za pionirski rad na korištenju usnih organa komaraca kao mlaznica u 3D pisačima visoke rezolucije. Postupak su nazvali „Necroprinting”.
Nagradu za znanost o njuhu osvojili su Ilona Croy, Tomasz Frackowiak, Thomas Hummel i Agnieszka Sorokowska (Poljska, Njemačka, Švedska) jer su prikupili dokaze da dojenčad, prema njihovim roditeljima, odaje čudesan miris, a tinejdžeri ne.
Pobjednici u kategoriji znanosti o tlu bili su Franz Bender, Marcel van der Heijden, Atlant Bieri i Pia Viviani (Švicarska, Nizozemska, Njemačka), koji su u sklopu svojeg istraživanja zakopali 1000 identičnih komada donjeg rublja u više od 25 zemalja, a nakon dva mjeseca ih iskopali.
Naposljetku, Nagradu za mir kući su ponijeli Jaimie Arona Krems, Rebecka Hahnel-Peeters, Laureon Merrie, Keelah Williams i Daniel Sznycer (Sjedinjene Države, Argentina, Australija) jer su dokumentirali da najviše cijenimo one prijatelje koji su zli prema onima koje ne volimo.
