Učestalost kratkovidnosti među djecom raste diljem svijeta, a istraživanja njezinih uzroka jasno su pokazala dvije stvari: vrijeme provedeno na otvorenom štiti vid, dok boravak u zatvorenom povećava rizik od pogoršanja vida. Novo istraživanje na rovkama drvenarkama ipak donosi zanimljive informacije o toj pojavi i njezinu mogućem rješenju: prema rezultatima, ključ sprječavanja kratkovidnosti mogao bi biti indigoplavi dio sunčeve svjetlosti.
Istraživači su u časopisu Cell Reports Medicine izvijestili o svojim opažanjima, prema kojima je primjena tog dijela svjetlosnog spektra u okruženju glodavaca spriječila razvoj kratkovidnosti. Rezultati još nisu potvrđeni na ljudima, no nekoliko istraživača oprezno je optimistično da bi pojačana izloženost djece svjetlosti indigoplave valne duljine mogla zaštititi vid u razvoju.
Pandemija današnjice
„Nitko ne zna zašto je svjetlo na otvorenom dobro za dječje oči”, kaže Lisa Ostrin, istraživačica vida s optometrijskog fakulteta Državnog sveučilišta New Yorka, koja nije sudjelovala u istraživanju. „Ako se pokaže da je uzrok prisutnost određenih valnih duljina, to bi bilo vrlo jednostavno, jer bismo ih samo ugradili u svjetiljke i eventualno ih nadopunili dodatnim svjetlom kratkih valnih duljina.” No stručnjakinja naglašava da će biti potrebna dodatna istraživanja kako bi se taj zaključak mogao donijeti.
Kratkovidnost pogađa gotovo 3 milijarde ljudi diljem svijeta, a prema predviđanjima taj će se broj do 2050. popeti na gotovo 5 milijardi.
Poremećaj nastaje kada očna jabučica u djetinjstvu naraste predugačka umjesto da poprimi uobičajeni kuglasti oblik. Zbog toga se svjetlost ne fokusira izravno na mrežnici (svjetlosno osjetljivom sloju tkiva na stražnjoj strani oka), nego ispred nje, pa je slika koja se šalje u mozak zamućena.
Ljudska genetika ne mijenja se dovoljno brzo da bi objasnila stalno rastuću učestalost, koju mnogi pripisuju sve većem čitanju ili korištenju računalnih zaslona. Drugi smatraju da uzrok može biti pojačana izloženost unutarnjoj rasvjeti, čiji je spektar valnih duljina ograničeniji od svjetla na otvorenom.
Istraživači su ranije već isprobali primjenu crvene laserske svjetlosti na dječjim očima kako bi nadopunili ograničenu unutarnju rasvjetu. Prema rezultatima, takav tretman može usporiti napredovanje kratkovidnosti kod djece, ali je ne sprječava, a njegova primjena otvara brojna sigurnosna pitanja.
Novi model
Kako bi bolje razumjeli kako izloženost različitim vrstama svjetlosti utječe na oko u razvoju i na nastanak kratkovidnosti, istraživač vida i inženjer Rafael Grytz (Sveučilište u Alabami), istraživač vidnog sustava Richard Lang (Medicinski fakultet Sveučilišta u Cincinnatiju) i njihovi kolege okrenuli su se rovkama drvenarkama. Te male sisavce ne ubrajamo u primate, no njihove su oči dobar model za naše jer (za razliku od miševa koji se često koriste u laboratorijskim istraživanjima) noću spavaju i tijekom života se oslanjaju na dnevni vid.
Rovke drvenarke u prirodnim uvjetima ne postaju kratkovidne, pa su im istraživači 24 dana nakon otvaranja očiju – što je kod njih razdoblje slično ranom djetinjstvu – stavili sićušne naočale. Posebna leća na jednom oku fokusirala je svjetlost u točku iza mrežnice, pa je oko, kako bi to nadoknadilo, počelo rasti u dužinu.
Ranija istraživanja na miševima ukazivala su na to da raspon valnih duljina poznat kao ultraljubičasto A (UVA) može stimulirati svjetlosno osjetljivi protein OPN5 na mrežnici i spriječiti kratkovidnost. Istraživači su, međutim, otkrili da oko rovke drvenarke – slično ljudskom oku – ima leću koja tijekom razvoja sve više filtrira UVA svjetlost. Utvrdili su da je za aktivaciju proteina OPN5 kod rovki drvenarki potrebna valna duljina nešto veća od UVA svjetla, između 419 i 446 nanometara. Autori napominju da se te valne duljine u prirodnoj sunčevoj svjetlosti pojavljuju češće nego u modernoj unutarnjoj rasvjeti.
Povećanje udjela indigoplavih valnih duljina u svjetiljkama koje osvjetljavaju unutarnji kavez životinja spriječilo je kratkovidnost izazvanu naočalama.
Valne duljine izvan tog raspona, poput ljubičaste i plave, pružile su pak samo djelomičnu zaštitu od kratkovidnosti.
OPN5 je ključan za refrakcijski razvoj oka, odnosno za sposobnost, koja se tek oblikuje, da se svjetlost fokusira u točku potrebnu za oštar vid, kaže Lang. Naša je trenutačna hipoteza stoga da mnogi postaju kratkovidni zato što živimo u zatvorenom prostoru i ne dobivamo one podražaje kratkih valnih duljina koji su potrebni za normalan refrakcijski razvoj, nastavlja stručnjak.
Snažniji dokaz o ulozi proteina OPN5 mogla bi pružiti istraživanja u kojima bi se iz životinja uklonio taj protein ili gen koji ga kodira kako bi se provjerilo nestaju li i prednosti indigoplavog svjetla, napominje Hidemasa Torii, specijalist oftalmolog sa Sveučilišta Keio.
Rješenja i zagonetke
Istraživački tim razvio je i novu mjernu veličinu (μ-opic) koja kvantificira koliko učinkovito različite valne duljine svjetlosti mogu štititi od kratkovidnosti, a računalnim su simulacijama procijenili učinke različitih sustava unutarnje rasvjete. Lang je i suradnik tvrtke Lumenaros, koja razvija sustave rasvjete za učionice koji bolje oponašaju prirodnu sunčevu svjetlost.
Grytzova tvrtka Electric Indigo primjenjuje izravniji pristup: razvijaju naočale u čiji su okvir ugrađene LED diode koje emitiraju indigoplavo svjetlo. „Dijete može nositi naočale dok piše zadaću i doručkuje, pa svjetlo može dopirati do njegovih očiju otprilike jedan sat dnevno”, objašnjava Grytz. Naočale još nisu testirane na ljudima, ali će se u budućim pokusima procjenjivati njihova sigurnost i učinkovitost, dijelom mjerenjem vremenskih promjena debljine žilnice nositelja. Taj sloj vanjske stijenke oka, pun krvnih žila, kod kratkovidnih je osoba naime često tanji.
Razvoj ljudskog oka završava tek u ranim dvadesetima, kaže Brittany Carr, istraživačica oftalmologije sa Sveučilišta u Alberti, pa će možda biti potrebna dugoročnija istraživanja kako bi se utvrdilo dovodi li redovita izloženost indigoplavom svjetlu doista do zdravijeg vida u odrasloj dobi. Sveukupno su rezultati o rovkama drvenarkama zanimljivi, kaže Ostrin, ali budući da je kratkovidnost kod glodavaca izazvana naočalama, rezultati ne otkrivaju nužno zašto ljudsko oko u razvoju postaje kratkovidno. Stručnjakinja dodaje:
„S ljudskim okom nešto nije u redu s cijelim procesom, a još ne znamo gdje je greška.”
