Kanadski start-up radi na metodi kojom bi se spriječilo ispuštanje stakleničkih plinova s područja nekadašnjeg trajno zaleđenog permafrosta tako da se tlo stabilizira izolacijskim „dekama” od drva. Ako se metoda pokaže uspješnom, to bi mogao biti prvi pristup koji izravno sprječava emisije stakleničkih plinova koji se oslobađaju iz tla kako se Arktik zagrijava. „Naš je cilj osigurati da ugljik u tlu ostane pod zemljom” – kaže Cansu Culha, suosnivačica tvrtke PermaC i istraživačica prirodnih opasnosti na Sveučilištu Britanske Kolumbije.
Nekadašnja trajno zaleđena područja Zemlje redom se tope kako temperatura raste zbog emisija iz ljudske djelatnosti. Jedini pouzdan način da se to topljenje uspori na globalnoj razini jest drastično smanjenje emisija od izgaranja fosilnih goriva. Neki istraživači međutim proučavaju i metode koje izravno sprječavaju topljenje – od reflektirajućih prekrivača na ledenjacima do zadebljavanja morskog leda vodom.
Prema riječima istraživača, pristup tvrtke PermaC prva je ideja koja se usredotočuje na sprječavanje topljenja permafrosta i pripadajućih emisija. Tvrtka je nedavno završila prvo testiranje svojih izolacijskih deka na sjeverozapadu Kanade, u regiji permafrosta koja vrlo brzo erodira. Na tom području nekad zaleđeni brežuljci redom se tope i urušavaju, otkidajući velike komade krajolika. Time se dublji slojevi tla izlažu zagrijavanju i nastaju žarišta emisija ugljikova dioksida i metana. Prema jednoj procjeni, na tim područjima obilježenima brzom erozijom emisije mogu biti čak 40% veće nego u regijama s postupnijim topljenjem.
Rješenje tvrtke jest da se rubovi uleknuća stabiliziraju slojem drvne sječke, tla i autohtonog sjemenja te prostirkom od kokosove ljuske nalik jutenoj tkanini. Prema Culhinim riječima, ideja joj je pala na pamet kad je čula da starosjedilačke zajednice na Aljasci sadnjom drveća uz rubove klizišta sprječavaju daljnju eroziju zaleđenog tla. Slične deke protiv erozije već se koriste i u umjerenim klimatskim pojasevima, ali za izolaciju ili stabilizaciju permafrosta dosad se nisu primjenjivale, kaže stručnjakinja.
PermaC još nije objavio rezultate ovogodišnjeg testa. Čini se međutim da je deka zaustavila eroziju: tijekom arktičkog ljeta rub uleknuća bez deke povukao se za 5 metara, dok na području prekrivenom dekom nije bilo mjerljivog povlačenja, kaže Culha.
Jedan od velikih izazova je izračunati koliko emisija ugljikova dioksida deke sprječavaju. Polazeći od istraživanja provedenih na Arktiku o brzinama erozije i ugljiku u tlu, Culha smatra da bi se na prosječnom uleknuću bogatom ugljikom godišnje moglo spriječiti ispuštanje oko 2200 tona ugljikova dioksida. Ako su ti izračuni točni i ako bi se deke uspjele postaviti na 20 tisuća lokacija klizišta u Kanadi i na Aljasci – što je ambiciozan cilj tvrtke za iduće desetljeće – prema njezinim riječima moglo bi se godišnje spriječiti oko 40 milijuna tona emisija plinova, što otprilike odgovara godišnjim emisijama Mađarske.
Prema Culhinim riječima, tvrtka razrađuje detaljnu metodologiju koju neovisna organizacija može upotrijebiti za provjeru spriječenih emisija. To je potrebno da bi mogli prodavati prava na emisije ugljikova dioksida za emisije spriječene dekama. Ta bi prava mogao kupiti bilo tko kako bi neutralizirao emisije nastale drugdje.
PermaC se međutim pri širenju na Arktiku mora suočiti i s preprekama. „Rješenje se zapravo može primjenjivati samo na vrlo lokalnoj razini” – kaže Ingmar Nitze, geolog s njemačkog Instituta Alfred Wegener za polarna i morska istraživanja, koji se bavi kartiranjem urušavanja vječno zaleđenog tla. Gotovo sva se nalaze na udaljenim područjima do kojih se može doći samo helikopterom. Ideju je teško skalirati. A s obzirom na zagrijavanje na polarnim područjima to je samo kap u moru, dodaje stručnjak.
Rješenje ipak može pružiti zaštitu cestama i željezničkim prugama koje sve više ugrožavaju klizišta – a spriječene emisije predstavljaju dodatnu korist. Prema Culhi, proširenje je moguće i uz blisku suradnju s starosjedilačkim zajednicama u Kanadi i na Aljasci te s arktičkim tvrtkama, uostalom, područja za obradu ne manjka.
