Legendarna društvena igra Descent tvrtke Fantasy Flight Games, smještena u svijet Terrinotha, već generacijama je alfa i omega dungeon crawlera. Za svakim stolom društvenih igrača znalo se, dok smo prolazili monumentalne kampanje igre Descent, kakvu neusporedivu atmosferu ima trenutak kad u uskim, polumračnim hodnicima korak po korak treba čistiti tamnice od čudovišta koja vrebaju u tami.
Iako je izdavač i ranije pokušavao s aplikacijama i sličnim stvarima, francuski Artefacts Studio (kojima dugujemo i genijalni The Dungeon of Naheulbeuk) napokon je u digitalni oblik izlio ono što su mnogi čekali: od franšize su izradili punopravni, samostalni taktički RPG za PC. Terrinoth: Heroes of Descent nije postao puka adaptacija, nego samostalna taktička igra uloga u dušu i tijelo, koja i sama sigurno stoji na svojim nogama, a želi se odati počast velikom pretku i istodobno poslužiti zahtjevima modernih stratega naviknutih na videoigre.
Razvojni programeri nisu napravili pogrešku da jedan na jedan prenesu često glomazna pravila društvene igre koja zahtijevaju analogno vođenje evidencije, nego su stvorili dinamičniju mehaniku koja puno bolje pristaje PC okruženju. Duša borbenog sustava podijeljenog na poteze postalo je upravljanje temeljeno na akcijskim bodovima (AP), koje je istodobno taktičko i jednostavno.
Svaki junak po potezu raspolaže s 3 AP, ali kretanje i napadi dijele isti zajednički fond. Ne ograničava nas na klasičnu shemu kretanje-napad, pa ako nam je volja, sve tri točke možemo potrošiti na kretanje kako bismo izvukli ranjenog lika iz okruženja nemrtvih, ali potpuno je prohodan put i da na mjestu pokrenemo razornu, višefaznu kombinaciju čarolija.
Taktičku dubinu borbi na zaista visoku razinu podižu elementi okoline i sinergije među likovima. Bojišta nisu puka scenografija. Možemo koristiti zaklone, uzvisine daleko borcima daju dovoljno veliku prednost, no valjana je taktika i da uski hodnik zatvorimo teškooklopnim vitezom. Povrh toga, sposobnosti različitih klasa likova povezuju se kao zupčanici finog satnog mehanizma.
Naš mag, primjerice, usporava neprijatelja ili ga čini osjetljivim na štetu od munja, kojima ga nakon toga mogu zasuti on i strijelac. Vatreni svećenik pak ne samo da nemrtve zapaljuje ili zasipa kišom meteora, nego na polju ostavlja i svijetle iscjeliteljske kugle, a o našem iscjelitelju još nismo ni govorili. Za razliku od mnogih igara, ovakvo razmišljanje usmjereno na kombinacije potiče nas da svoju družinu ne tretiramo kao zasebne jedinice, nego kao jedan, usko povezan organizam.
Vizualni svijet savršeno donosi klasičnu, pomalo bajkovitu, a opet detaljima bogatu fantasy estetiku, a modeli likova i teksture okoline izgledaju kao da su se na našem monitoru oživjele najprofesionalnije oslikane stolne minijature. Vizualni efekti čarolija, eksplozije vatrenih kugli, udaranje munja i buffovi na ekranu se pojavljuju s dovoljno težine, ali bi se ovdje dale ugurati i detaljnije animacije.
Izvedba sinkronizacijskih glasova pomalo varira, no glasovni glumci glavnih likova apsolutno su se založili i uspjeli su likove i priču ispuniti pravim životom, zaslužuju pohvalu, vidi se da glasovni glumci rade u sve boljoj kvaliteti i da je za njima potražnja.
Prva poglavlja igre rade gotovo savršeno, no do drugog čina već izbijaju nedostaci dizajna i tehnike. Naša najveća bol vjerojatno će biti tempo istraživanja. Lutanje između borbi, pljačkanje škrinja i interakcija nevjerojatno su spori, a nema opcije brzog trčanja, pa kad se na nekoj većoj karti moramo vratiti pješice do ranije preskočenog odvajanja, čovjeku s potpunim pravom dosadi.
Osim toga, naši likovi skloni su zapinjati i za najmanje objekte u terenu, u užim pećinama ili među višerazinskim ruševinama upravljanje kamerom postaje pravi izazov, jer zidovi ne postaju uvijek prozirni u pravom trenutku, štoviše, upravljanje WASD-om ne zna što bi s takozvanim „stepenicama” koje premošćuju razliku u razini, a da ne govorimo o tome kome bi uopće palo na pamet staviti WASD u ovakvu igru. Uz to su razvojni programeri u kasnijim fazama igre težinu skloni povećavati ne podizanjem inteligencije protivnika, nego dozivanjem jeftinih neprijateljskih valova koji se neočekivano pojavljuju iza naših leđa, što je frustrirajuće, a čudovišta dobivaju i, prema mišljenju mnogih, nepoštene statističke buffove, što je nepravedan i glup način podizanja izazova.
Terrinoth: Heroes of Descent simpatična je, ugodna i pošteno sastavljena digitalna adaptacija, koja može biti savršen izbor za ljubitelje taktičkih RPG-ova na poteze i timskih CRPG-ova. Artefacts Studio očito je franšizi pristupio svim srcem, ali sporom tempu, pogreškama u traženju puta i tehničkim rješenjima koja zadiru i u ravnotežu zaista bi trebalo koji snažniji patch. Ako voliš žanr, nakon Dungeons of Naheulbeuk i ovo je obavezan komad – samo se naoružaj malo strpljenja!
