Razvojni timovi grafičkih kartica neprestano rade na tome da se mogućnosti skrivene u hardveru iskoriste što učinkovitije, pa na više područja pokušavaju primijeniti nove, inovativne tehnologije kako bi se opterećenje hardvera znatno smanjilo u odnosu na razine uobičajene kod konvencionalnih tehnologija.
Izvrstan primjer za to je novitet koji je AMD nedavno predstavio, a čija je svrha smanjiti zahtjeve Ray-Tracing tehnologije za resursima u slučajevima u kojima se ne animira jedan detaljnije izrađeni objekt ili lik, nego više sličnih objekata koji su na određenom području vrlo gusto raspoređeni jedni prema drugima – primjer je vegetacija na nekom području, u ovom slučaju velika livada na kojoj se na vjetru njiše mnoštvo vlati trave.
Kod takvih animacija uz tradicionalne metode može biti potrebna golema računalna snaga i golema količina memorije ako se svaku vlat trave pokušava učinkovito animirati pojedinačno ili složenu u manje skupine, a pritom se slika dopunjava i Ray-Tracing tehnologijom, uz točno praćenje stanja koja se mijenjaju zbog različitih vremenskih utjecaja. Razvojni tim tvrtke razradio je alternativno rješenje kojim se u odnosu na uobičajenu metodu potrošnja memorije može smanjiti 47 puta, a da kvaliteta animacije ne trpi.
Metoda se zove Tetrahedral Cages, a kod nje se gusto raspoređeni objekti smještaju u okvir, u gustom meshu, zajedno s BVH strukturama. Zahvaljujući sadržajima složenima u kavez, kod ove je metode dovoljno jednom izraditi statičnu referentnu geometriju u jednom kavezu, a zatim se ponovnim korištenjem statičnih BVH struktura (Bounding Volume Hierarchy) funkcija Ray-Tracinga može učinkovitije ostvariti na složenijoj sceni. Uz 47 puta manju potrošnju memorije za BVH, dodatna je prednost i to što se brzina ažuriranja BVH-a može povećati 90 puta.
Na sceni u AMD-ovoj prezentaciji nalazilo se otprilike 25 000 pojedinačno animiranih biljaka, a sama je animacija radila u razlučivosti 1080p i brzinom iznad 60 FPS-a na grafičkoj kartici Radeon RX 9070 XT. Da je ta animacija izrađena prema klasičnoj školi, struktura ubrzanja svakog pojedinog animiranog objekta morala bi se ažurirati u svakoj sličici, što bi značilo prilično velike zahtjeve za resursima: prema AMD-u za to bi moglo biti potrebno čak 80 GB VRAM-a, a istodobno bi rad na ažuriranju BVH-a po svakoj sličici trajao više od 300 ms. Metodom tetraedarskog kaveza potrošnju memorije uspjelo se spustiti na 1,7 GB, dok se radni proces ažuriranja BVH-a može obaviti za otprilike 3,3 ms po sličici.
Trik nove metode je u tome što se pojedini elementi ne animiraju izravno i zasebno, nego se sadržaji guraju u deformabilni kavez u kojem gusta geometrija i BVH ostaju statični, između sličica potrebno je animirati samo kavez, a sadržaji se mogu ponovno koristiti, pa se tako učinkovito mogu izrađivati animacije sa složenijim okruženjem. U tom se slučaju opterećenje hardvera povećava povećanjem složenosti kaveza, a ne povećanjem broja trokuta, no zauzvrat se gubi mogućnost upravljanja animacijom po vertexima, pa se metoda može učinkovito primijeniti samo ondje gdje treba učinkovito renderirati scenu sastavljenu od gusto raspoređenih objekata, odnosno može dobro doći, primjerice, kod trave i vegetacije.
Prema AMD-u novitet se izvrsno može kombinirati s Microsoftovom tehnologijom DirectX Ray-Tracing, što je svakako dobra vijest. Tehnologija je još u razvoju, a o tome kada će se pojaviti u pojedinim igrama zasad nisu otkrili ništa.
