Novela Clivea Barkera iz 1986., The Hellbound Heart, stvorila je u povijesti modernog horora posve jedinstven, bolestan, a ipak primamljiv, groteskan svijet. Svemir Hellraisera prekinuo je s bezumnim slasher-masakrima osamdesetih i umjesto toga stvorio mračan svijet u kojem su granice boli i užitka zauvijek zamagljene, jer je autor glavnu liniju izgradio tako da su obilježja londonskih i njujorških underground BDSM klubova pretočena u strašnu i ekstatičnu jezu.
Lateks, koža, metal, modifikacije tijela i supkultura koja pomiče granice tjelesne izdržljivosti bili su sastavni dio Barkerova života, a iz tih sirovih, često dubinski potresnih iskustava u kojima se bol i užitak stapaju rodili su se cenobiti, kojima je ekstremna tjelesna patnja svojevrsna viša, religijska ekstaza. Sam pojam „cenobit” inače nije autorova izmišljotina, nego postojeći teološki pojam starogrčkog podrijetla koji označava člana zatvorene redovničke zajednice, što savršeno pristaje „svećenicima” Labirinta koji obožavaju bol, a slijede ih sekte.
Najikoničniji lik franšize, cenobit lica prošarana čavlima, u izvornim se scenarijima i odjavnoj špici zvao „Lead Cenobite”. Prema pozadinskim materijalima, ljudi koji su radili na specijalnim efektima i šminki počeli su lik nazivati Pinheadom, ime mu se zalijepilo, a popkultura ga je pod tim imenom učinila besmrtnim. Barker je mrzio taj podrugljivo zvučeći nadimak jer je smatrao da likovu aristokratsku, inteligentnu i odmjerenu narav čini neozbiljnom.
Legendarnu filmsku kutiju zagonetku, đavolski ključ zvan Lament Configuration, prema lore-u je u 18. stoljeću izradio francuski majstor igračaka i okultist, a u stvarnosti je djelo dizajnera Simona Saycea. Prema izvornim planovima trebala je biti posve crni predmet nalik opsidijanu, no na kraju je dobila karakterističnu, fino izrađenu oblogu od bakra i mahagonija kako bi ostavila dojam pravog antiknog umjetničkog predmeta, dovoljno tajanstvenog i privlačnog da nesumnjive žrtve pozove na „igru”.
Odnos tržišta videoigara i Hellraisera, blago rečeno, nikad nije bio bez trzavica, i iako je pokušaja bilo devedesetih i početkom 2000-ih, ti su projekti ili zaglavili u „razvojnom paklu” (development hell) ili su uglavnom izašli u užasnoj kvaliteti. Saber Interactive ipak je preuzeo ni manje ni više nego zadatak da zajedno sa samim Cliveom Barkerom iznova izgradi franšizu od temelja. Clive Barker's Hellraiser Revival obećava duboko uznemirujuće, vizceralno putovanje namijenjeno obožavateljima, u najmračnije dubine boli i užitka.
Priča igre spretno crpi iz ranijih filmova (čak i doslovnim citatima), ali ne upada u zamku da postane kopija, dok joj je u atmosferi i tematici glavna inspiracija jasno film iz 1987. U središtu je potpuno novi protagonist, Aidan Lynch, čija se mračna prošlost, ispunjena zatvorom, ovisnošću, motociklističkim bandama i hedonističkim užicima, u priči neprestano vraća. S djevojkom Sunny nalazi se usred događaja za osobe starije od 18 godina, i tu u igru ulazimo i mi, a u nju se vrlo brzo uključuje kocka zvana Genesis Configuration te družina cenobita koje je prizvala. Odatle počinje Aidanov križni put, u kojem nas osobni silazak u pakao, očajničko traženje izgubljene djevojke i fanatična sekta koja obožava cenobite vode putem čiji je cilj da nam život ispuni što više boli.
Igra je hibrid klasičnih survival horora temeljenih na upravljanju resursima i akcijskih igara iz prvog lica. S neprijateljima ćemo se obračunavati iz blizine i pucnjavom, a među njima su fanatični kultisti, mutirana čudovišta i izrodi odrane kože koje je izbacio Labirint, takozvani Nedostojni (The Unworthy). No ne bismo ni lutali svijetom Hellraisera da nas igra povremeno ne bi povukla u carstvo Labirinta i Leviathana. U toj dimenziji oružje nam nije borba, nego bijeg. Tu ne treba samo zaobilaziti smrtonosne zamke ili rješavati jednostavne zagonetke, nego ćemo povremeno iza leđa čuti zvuk sudaranja zuba, a taj zvuk sve više prilazi nama...
U igri mačke i miša jedina nam je šansa na vrijeme promijeniti smjer, skrenuti na pravu stranu i ne zapeti u lancima i kukama koji se materijaliziraju pred nama. Oružje za blisku borbu, kako i dolikuje survival hororu, brzo se istroši, streljiva će rijetko biti dovoljno, a ponestat će i zavoja. Skupljat ćemo sirovine kako bismo mogli izrađivati predmete, a novčiće pronađene ovdje-ondje možemo potrošiti u dućanu čudne, strane starice, na recepte za izradu ili na neki od gore nabrojenih potrošnih predmeta. Usput se sve dalje probijamo, makar teturajući, kroz priču, a put nas vodi kroz groblje, seks-klub, kanalizaciju, sjedište sekte i pojedine dijelove carstva cenobita.
Grafički nemamo na što prigovoriti, a i vizualni je dojam dovoljno uvjerljiv, osobito u dijelovima koji se odvijaju u Labirintu. Obožavateljima će posebno biti drago što su tonski inženjeri Pinheadov glas nastojali ponovno stvoriti uz pomoć Douga Bradleyja; bolju pomoć nije se moglo ni poželjeti, jer je glumac ikonički lik Pinheada utjelovio u 8 filmova o Hellraiseru i danas je jednako uvjerljivo jeziv kao nekad.
Što se tiče problema, s aspekta mehanike igre raspored kontrolnih točaka (checkpoint) mjestimično je neopravdano rijedak, a ponavljanje dužeg dijela od 20 do 30 minuta zbog jedva primjetne podne zamke koja uzrokuje trenutnu smrt više je frustrirajuće nego strašno. Uz to, u zadnjoj trećini igre pojedine su zone Labirinta previše slične jedna drugoj, pa se orijentacija – zbog potpunog nedostatka karte – povremeno svodi na besciljno lutanje, što također dosta oduzima od doživljaja fascinantnog i jezovitog svijeta.
Clive Barker's Hellraiser Revival dostojan je naslijeđa franšize, štoviše, u nekim aspektima nadmašuje i većinu svojih filmskih prethodnika; digitalna grafika i obrada slike, doista, znatno su proširile spektar mogućnosti. Igra je izričito namijenjena obožavateljima horora koji žude za vizceralnim jezom i koje ne plaši sadomazohistički svijet razvučen preko kreativne atmosfere užitka i boli, u koji je spretno utkana priča za odrasle, ali i ona koja tjera na razmišljanje. Developeri su dokazali da svemir cenobita itekako može funkcionirati i u obliku videoigre, ako mu se priđe s pravom poniznošću i umjetničkom vizijom.
