Intelovo posljednje financijsko izvješće, koje je detaljno opisalo kako je tvrtka poslovala u prvom financijskom tromjesečju fiskalne 2026. godine, temeljito je iznenadilo analitičare, jer su rezultati premašili i očekivanja analitičara i brojke iz Intelove vlastite prognoze. Tvrtka je s veseljem objavila da su uspješno povećali iskorištenje kod svih važnih procesa proizvodnje, bilo da je riječ o proizvodnoj tehnologiji Intel 4, Intel 3 ili 18A, no tada se činilo da su pozitivni rezultati postignuti raznim optimizacijama proizvodne tehnologije. Od tada se slika razjasnila, otkriven je jedan zanimljiv detalj koji ujedno objašnjava zašto je bruto marža porasla za 650 baznih bodova u odnosu na ono što je Intel očekivao.
Nove informacije potječu od jednog analitičara tehnološke industrije, koji je ukazao na detalje koji na prezentaciji za ulagače nisu bili potpuno jasni. Ben Bajarin svježe i važne informacije dobio je od stručnjaka Intelova odjela za odnose s ulagačima, iz kojih se vidi da je Intel u posljednje vrijeme počeo prodavati i one čipove koje je ranije smatrao škartom ili proizvodima slabih performansi, a to je donijelo znatan rast prihoda i uvelike pomoglo da se bruto marža podigne.
Koliko nova praksa znači, odlično pokazuje to što je tvrtka prema očekivanjima u prvom tromjesečju fiskalne 2026. godine trebala ostvariti ukupne prihode od oko 12,36 milijardi dolara, a konačni je rezultat bio 13,6 milijardi dolara, uz što je na Non-GAAP osnovi došla bruto marža od 45%. Potonja je premašila Intelovu vlastitu prognozu za 650 baznih bodova, jer je ona računala „samo" s bruto maržom od 34,5%. Još je zanimljivije bilo to što je dobit po dionici premašila očekivanja za otprilike 3000%, za što tržišni analitičari isprva nisu našli objašnjenje. Sada, kad je otkriveno da tvrtka unovčava i procesore koji se ranije nisu prodavali, slika je sjela na mjesto.
Jedna silicijska ploča (wafer) obično može sadržavati nekoliko desetaka ili čak stotina čipova, ovisno o veličini jezgri, no te jezgre nisu potpuno jednake ni po performansama, ni po elektroničkim parametrima (primjerice struji curenja), ni po kvaliteti, a nije potpuno jednak ni broj njihovih besprijekorno radnih dijelova. Zato na jednoj silicijskoj ploči može biti čipova različitih klasa, od kojih ne mogu svi ciljati na višu kategoriju, pa se rangiraju, a od njih se sukladno tome mogu izrađivati proizvodi različitih razina performansi.
Jezgre koje ne zadovoljavaju minimalne zahtjeve zapravo završavaju kao škart, pa se ne puštaju na tržište kao konkretni proizvodi – sada se na ovom potonjem području nešto promijenilo, jer je nedostatak čipova toliki da naručitelji trebaju i te čipove. Dotični čipovi imaju niže performanse i mogu se prodavati po nižoj cijeni, ali svi mogu proći dobro: kod Intela se zbog smanjenja udjela škarta može povećati iskorištenje, a partneri mogu doći do čipova odgovarajućih performansi koji mogu zadovoljiti dotičnu razinu potreba. Ti će se procesori naravno moći puštati u prodaju pod drugom oznakom, jasno odvojeni od članova ranije ponude.
Zbog AI groznice golema je potražnja ne samo za AI akceleratorima nego i za procesorima, pa zato Intelova nova strategija može funkcionirati, a čini se da se pokazala vrlo isplativom, a povećava i povjerenje ulagača, jer pokazuje da tvrtka pokušava zaraditi „na svemu" na čemu se može, čime povećava bruto maržu, prihode i razinu dobiti.
Potražnja za procesorima prema očekivanjima neće pasti ni ubuduće, AI podatkovni centri grade se tako golemim tempom, a njima su procesori svakako potrebni, a Intel nastoji zadovoljiti nastale potrebe, pa i kreativnim metodama.
