Memorijska kriza ovih je dana vrlo popularna tema jer sve više rastuće cijene memorije negativno utječu na brojna područja, bilo da je riječ o pametnim telefonima, tabletima, prijenosnim računalima, kompletnim stolnim računalima, ručnim i klasičnim igraćim konzolama, ugradbenim sustavima ili poslužiteljima. Zbog poskupljenja DRAM, LPDDR, GDDR i NAND Flash čipova proizvođači su već podigli cijene brojnih proizvoda, u nekim slučajevima i više puta, a čini se da bi nas ova situacija mogla pratiti još dosta dugo. AMD, Lexar i nekoliko drugih tvrtki već su podijelili kako vide razvoj memorijske krize, a na ISC-u 2026 svoja je stajališta u sklopu prezentacije iznio i Martin W Hiegl, direktor odjela Lenovo Advanced Solutions.
Prema riječima stručnjaka, cijene memorije možda se nikad više neće vratiti na razinu prije aktualnog vala poskupljenja – što zapravo znači razinu s početka prošlog ljeta. Prema mišljenju novinara ComputerBasea, u toj je tvrdnji doduše bilo nešto pretjerivanja, jer je osnovna poruka izvorno bila da bi memorijska kriza mogla trajati otprilike 5 godina, a možda i dulje – što se može činiti gotovo kao vječnost, budući da će u 5 godina mnogima vrlo vjerojatno trebati hardver koji sadrži nekakvu memoriju. Predstavnik Lenovoa smatra da bi se u pogledu cijena nešto moglo promijeniti oko 2030., kad je riječ o promjeni osnovne razine cijena, čak i uz to da će tijekom 2028. u pogon doći nešto novih proizvodnih kapaciteta. Stručnjakova stajališta dijele i neki analitičari, pa tako AMD računa da bi se neka stabilizacija mogla početi za 2 godine, dok regionalni voditelj tvrtke Lexar smatra da bi se cijene memorije do kraja godine mogle udvostručiti.
Predstavnik Lenovoa zapravo je svoje izlaganje usmjerio na tržište poslužitelja, ali se na potrošačkom tržištu može očekivati vrlo slične procese, jer jedno izravno utječe na drugo. Martin W Hiegl dotaknuo se i toga koja se rješenja mogu primijeniti kako bi se preživjela memorijska kriza, odnosno RAMageddon, no i taj skup ideja uglavnom je namijenjen operaterima poslužitelja. Pet koraka je sljedeće: treba preispitati zahtjeve, optimizirati rad, odabrati odgovarajući procesor, fino podesiti pojedino područje primjene i, ako je moguće, premjestiti radni proces na GPU-ove gdje god je to izvedivo.
Prema stručnjaku, s memorijom se sada mora štedljivo postupati, odnosno ne može se jednostavno „maksimizirati” podrška za memoriju pojedine platforme, jer takvi potezi više nisu izvedivi tako jeftino kao prije samo godinu dana. Zato treba provjeriti radne procese, koliko im točno memorije treba, zatim odabrati odgovarajući procesor, po mogućnosti prilagoditi softver ili softvere te fino podesiti i rad sustava prije nego što se u sustav ugradi više memorije.
Optimizacija je sada ključna jer su cijene poletjele, memorija se ne smije proširivati „bez razmišljanja”, budući da se uz malo predviđanja i finog podešavanja može mnogo poboljšati isplativost, a to je u poslovnom okruženju iznimno važan aspekt. Sve se više isplati iskoristiti mogućnosti GPU ubrzanja jer ono također može biti isplativije nego izgradnja sustava usmjerenih na procesor – naravno, svaki slučaj treba razmatrati zasebno i za pojedini radni proces izgraditi konfiguraciju koja mu najbolje odgovara.
Kompromisi su potrebni i na razini prosječnih korisnika, zbog čega raste popularnost platformi temeljenih na DDR4, a zbog čega se i AMD i Intel sve više usredotočuju na njih. Ako potražnja za DDR4 memorijskim modulima i memorijskim čipovima previše naraste, to naravno može poremetiti račun, pa i platforme izgrađene oko starog memorijskog standarda mogu znatno poskupjeti, no to je već druga priča, „glazba budućnosti”…
