Čelnik Nvidije, Jensen Huang, već je više puta izrazio nezadovoljstvo načinom na koji je američka vlada u posljednje vrijeme upravljala izvozom AI akceleratora, kada je riječ o praksi isporuka u Kinu. Prema riječima prvog čovjeka Nvidije, ograničavanjem dostupnosti američke tehnologije ograničavaju se i mogućnosti i konkurentnost američkih tvrtki, da ne govorimo o tome da se tim potezom zapravo voda ljeva na kineski mlin, jer je zemlja prisiljena posvetiti veću pozornost nego ikad razvoju domaćih AI akceleratora i AI tehnologija.
Tijekom prošlog tjedna Jensen Huang je kao dio američkog izaslanstva posjetio Kinu uz Donalda Trumpa, gdje su strane vodile razne pregovore, iako se čelnik Nvidije američkoj delegaciji pridružio sa zakašnjenjem jer u prvom krugu nije bio na popisu pozvanih, ali se u Aljasci pridružio putnicima u zrakoplovu Air Force One. Tijekom pregovora kineska je strana, čini se, donijela čudnu odluku, zbog koje je 15. svibnja 2026. na popis zabranjenih proizvoda dospjela Nvidiina gamerska grafička kartica izričito prilagođena Kini, GeForce RTX 5090D v2, koja je zbog u međuvremenu promijenjenih američkih izvoznih ograničenja ionako bila već drugi model unutar serije Blackwell izrađen u skladu s pravilima.
Dotična grafička kartica ne samo da sadrži manje VRAM-a od standardne verzije koja se prodaje na međunarodnoj razini, nego može koristiti i užu memorijsku sabirnicu, što ograničava i dostupnu maksimalnu propusnost memorije. Proizvod je dosad bio dostupan kineskim gamerima, AI programerima i kreatorima sadržaja, a rado su se i oslanjali na njega, ponajviše zato što je zemlja odsječena od naprednih AI akceleratora, ali sada ne zbog odluke SAD-a, nego zbog odluke kineske vlade.
Prema saznanjima Financial Timesa, dotična grafička kartica prema odluci donesenoj prošlog tjedna više nije dostupna u Kini. Novinari su za odluku saznali, s jedne strane, putem jednog dokumenta, a s druge strane promjenu su potvrdile i dvije mjerodavne osobe upućene u temu – može se reći da sjede blizu vatre.
Kineska je odluka simbolična, ponajviše zato što je donesena još dok je američko izaslanstvo boravilo u zemlji: time žele naglasiti da im Nvidijini proizvodi nisu potrebni, nego se radije koncentriraju na potporu razvoju AI akceleratora i grafičkih kartica unutar zemlje, što bi se dugoročno moglo više isplatiti zemlji.
Zanimljivo je da su Sjedinjene Američke Države ranije odobrile izvoz AI akceleratora H200 u Kinu, što znači da bi se ti proizvodi teoretski mogli prodavati u Kini, ali je kineska vlada odlučila da AI tvrtkama neće dopustiti kupnju tih AI akceleratora, nego ih potiče da se oslanjaju na tehnologije i AI akceleratore razvijene unutar zemlje. Tom odlukom u biti pomažu razvoj i proizvodnju domaćih AI akceleratora, a i to da velike tvrtke poput Huaweija steknu što veći tržišni udio unutar zemlje.
Situaciju je inače izazvao sam SAD, jer su ranijim ograničenjima Kinu jednostavno prisilili da pokuša stati na vlastite noge na polju poluvodiča i umjetne inteligencije, budući da dostupnost zapadnih tehnologija mogu u svakom trenutku, u bilo kojoj mjeri ograničiti, zbog čega se kineske tvrtke moraju snalaziti usred prilično velike nesigurnosti. Čini se da je kinesko vodstvo shvatilo lekciju, i to toliko da se sada više i ne žele previše oslanjati na američku tehnologiju na području AI-ja, jer su shvatili da je razvoj vlastitog hardvera i softvera doduše trnovit put, ali ih zauzvrat mogu prilagoditi vlastitim potrebama i sami se brinuti za njihovu dostupnost. Naravno, time se ipak ne može potpuno isključiti korištenje zapadnih tehnologija i izvora: u sivoj i crnoj zoni trgovina Nvidijinim proizvodima i dalje se odvija, a povremeno se, uz uvođenje određenog zaobilaznog puta, koriste i zapadne usluge.
Kako god bilo, kinesko je vodstvo uvidjelo da smanjenjem ovisnosti o vanjskim izvorima i tehnologijama može samo dobiti – čak i ako za to neko vrijeme treba podnijeti goleme žrtve, kada je riječ o izgradnji potrebne pozadinske infrastrukture. Cilj SAD-a naravno nije bio taj, nego da ograničenjima uspore razvoj Kine, osobito u pogledu vojne industrije, što im je neko vrijeme i uspjelo, ali čini se da Kina na tim područjima sve više staje na vlastite noge, čak i ako na polju razvoja proizvodne tehnologije zaostaje nekoliko godina, pa i desetljeće.
