AI groznica nezaustavljivo se vrti, doduše, više je analitičara već ranije nagovještavalo da će taj balon prije ili kasnije puknuti ako se iza brojnih kapitalnih ulaganja ne uspije postići dovoljno prihoda da bi se ulaganje počelo isplaćivati u razumnom roku, jer je to potrebno i da bi se mogla financirati daljnja kapitalna ulaganja.
AI se upravo širi po različitim industrijama, na sve više područja može biti korisna pomoć, a sve više namjenskih akceleratora dobiva mjesto u sve novijim konfiguracijama, zbog čega može imati sve veći utjecaj na tržište, a to bi moglo početi ublažavati i gore navedeni problem. U tom smjeru ide i korak koji se zove AI Computational Extensions, novo procesorsko proširenje čiji je cilj osigurati jedinstveno okruženje za različite AI radne tokove na procesorima Intela i AMD-a, jer u standardiziranim okvirima može ubrzati najvažnije računske zadatke.
To je iznimno važno, jer je i kod NPU-ova poteškoća u tome što se pojedina rješenja prilično međusobno razlikuju, što programerima otežava posao. U sklopu ACE-a procesori građeni oko arhitekture skupa instrukcija x86-64 sadržavat će jedinstveni namjenski hardver fiksnih funkcija, koji se može ciljati jednim kodnim putem i koji AI zadatke može obavljati puno učinkovitije od sadašnjih metoda, kod kojih izvršavanje zadataka nije osobito optimalno, kao ni performanse i energetska učinkovitost.
ACE se u biti oslanja na registre AVX10, ali koristi i namjenski hardver koji bi mogli dobiti procesori sljedeće generacije i Intela i AMD-a, pa će operacije množenja matrica, koje su kamen temeljac AI radnih tokova, na dotičnom procesoru moći raditi puno brže i učinkovitije, što daje bolje performanse i bolju energetsku učinkovitost, a zahvaljujući optimizacijama smanjit će se čak i overhead.
Novost može olakšati posao programerima, jer preko nje moraju ciljati jedinstvenu vrstu hardvera ako žele iskoristiti mogućnosti proširenja ACE, a u odnosu na klasični rad temeljen na procesoru moguće je postići čak 16 puta veće performanse, odnosno toliko više operacija može izvršiti dotična središnja jedinica, barem teoretski. Praksa se može razlikovati od toga i vjerojatno će se i razlikovati, jer će konkretne performanse ovisiti o pojedinom zadatku i implementaciji. U odnosu na klasični radni tok temeljen na AVX10 ACE će moći izvršavati više instrukcija, bolje će se služiti memorijskom propusnošću, a smanjit će se i dodatno opterećenje (overhead) koje proizlazi iz raspodjele i rasporeda instrukcija, što može povoljno djelovati i na potrošnju.
Proširenje ACE podržavat će većinu tipova podataka važnih za obavljanje AI radnih tokova, dakle, među ostalim bit će dostupna podrška za FP4, FP6, FP8, FP16, BF16, FP32, INT8 i INT32, i to nativno. Dodatna je prednost što će, za razliku od AVX-10, ACE moći koristiti i formate temeljene na blokovima iz Compute Project MX, također nativno.
Zahvaljujući navedenom programeri će vremenski i latencijski kritične zadatke, koji svakako moraju biti brzo gotovi, po potrebi moći premjestiti s NPU-a i na namjenske akceleratore CPU-a kompatibilne s ACE-om, i to u jedinstvenom, standardiziranom okruženju unutar arhitekture skupa instrukcija x86-64, što će svakako biti velika prednost.
