Kod uređaja s memorijom zalemljenom na matičnu ploču uobičajena je praksa da vješti serviseri proširenje memorije rješavaju čipom većeg kapaciteta koji dotični memorijski kontroler i platforma sigurno podržavaju: stari memorijski čip skinu s tiskane pločice, a novi nakon odgovarajućih priprema postave na tiskanu pločicu i kontroliranim zagrijavanjem pomoću unaprijed nanesenih kuglica lema ga „zalemljuju”. Za postupak su naravno potrebni ne samo kompatibilan memorijski čip ili čipovi nego i odgovarajuća stručnost i oprema.
Na sličan se zahvat odlučio i jedan vlasnik Raspberry Pija 5, koji je na Compute Module 5 od 2 GB htio ugraditi memorijski čip od 4 GB, ali je na kraju postupka vidio da sustav i dalje koristi samo 2 GB ugrađene memorije, a preostali 2 GB praktički su nedostupni. Objašnjenje pojave potražio je na službenom forumu Raspberry Pija, gdje je jedan inženjer, koji djeluje pod nadimkom PhilE, potvrdio: takav rad nije greška, nego rezultat namjerne odluke. Prema inženjeru, zabrana proširenja memorijskog kapaciteta potrebna je zato što su mnoge tvrtke ranije prakticirale kupnju verzija Raspberry Pija s manjim memorijskim kapacitetom, a zatim bi tvornički memorijski čip zamijenile čipom većeg kapaciteta.
Problem je tog postupka to što su tako zalemljeni memorijski čipovi često bili slabe kvalitete i nisu prošli Raspberry Pijev strogi postupak testiranja, koji jamči da memorijski čip ispunjava očekivane zahtjeve i da sustav s njim radi savršeno stabilno. To je problem zato što ovako prošireni modeli Raspberry Pija zbog nestabilnog rada često generiraju prijave grešaka u kući Raspberry Pija, a vlasnici mogu i postavljati jamstvene zahtjeve prema tvrtki, iako se na dotičnom uređaju više ne nalazi tvornička memorija, pa za njega nema ni jamstva. Objasnili su i da, budući da Raspberry Pi kupuje memorijske čipove u velikim količinama putem različitih ugovora, ovakvo proširenje memorije ni financijski nema smisla.
Kako bi se izbjegli slični problemi, kod novijih članova serije Raspberry Pi – putem firmwarea – bilježe se najvažniji parametri tvornički zalemljenog RAM-a, uključujući proizvođača, točnu konfiguraciju, brzinu, vremenske parametre i druge parametre. Ako se memorijski čip kasnije mora zamijeniti zbog kvara, to je moguće ako zamjenski dio nosi isti kod proizvoda kao izvorni, no ako se primijeni primjerak s popisa kompatibilnosti koji se razlikuje od tvorničkog čipa, uspjeh više nije zajamčen. Ako se pokuša presaditi memorijski čip većeg kapaciteta s drugog modela Raspberry Pija, ni njega neće koristiti primjerak koji je izašao na tržište s manjim memorijskim kapacitetom – model od 2 GB iz čipa od 4 GB adresirat će najviše 2 GB, ako se s njim uopće pokrene.
