Sve novi i novi AI podatkovni centri niču kao gljive poslije kiše, za rad im je potrebna golema količina energije, a treba im i mnogo hardvera. Razvoj velikih jezičnih modela i raznih AI funkcija zahtijeva sve veću računalnu snagu, a i njihovo pokretanje nakon razvoja traži golemu računalnu snagu kako bi bili široko i bez zastoja dostupni korisnicima.
Usred sve snažnije konkurencije razni hardver može sve brže zastarijevati kako razvoj ide sve većom brzinom, a to stvara problem na koji sudionici industrije i razni stručnjaci dosad nisu mnogo upozoravali. Kako ističe i Basel Action Network, organizacija koja se bavi zaštitom okoliša, zbog brzog razvoja infrastrukture vezane uz AI količina elektroničkog otpada na godišnjoj bi se razini mogla utrostručiti tijekom sljedećih 25 godina.
To je iznimno ozbiljan problem na koji se vrijedi pravodobno pripremiti kako bi recikliranje elektroničkog otpada moglo biti što učinkovitije, jer se na tom području trenutačno pokazuju prilično velike manjkavosti, iz kojih dugoročno može proizaći mnogo neugodnosti. Prema stručnjacima BAN-a, do 2030. godišnje nastala količina elektroničkog otpada mogla bi doseći čak 13 milijuna tona, a u tu vrijednost ne ulaze samo razni dijelovi AI poslužitelja nego i otpad od popratnih uređaja, poput mrežnih uređaja, uređaja sustava za distribuciju energije, uređaja rashladnog sustava, kabela, spremnika energije te drugih komponenti potrebnih za rad podatkovnog centra.
Prema timu BAN-a, količina hardverskog otpada koji zbog brzog razvoja umjetne inteligencije postaje suvišan bit će tijekom sljedećih desetljeća toliko velika da bi se, kad bismo gore spomenute komponente stavili u kontejnere, njima Zemlja mogla šest puta obaviti duž ekvatora. Poseban je problem što taj hardver sadrži brojne opasne tvari čije bi dospijeće u okoliš moglo biti izvor novih problema – tu treba misliti na olovo, živu, kadmij i brojne druge opasne tvari. Bacanjem hardvera na smeće završavaju i vrijedni materijali čije se recikliranje trenutačno još ne može riješiti isplativo. Prema BAN-u, trenutačno se pravilno obrađuje petina elektroničkog otpada, što je prilično zabrinjavajući udio. Stručnjaci BAN-a računali su s prognozom prema kojoj će se AI infrastruktura do 2030. globalno proširiti za otprilike 100 GW računalne snage, a zatim su prema tome modelirali koji će hardver za to biti potreban.
Prema stručnjacima ekološke organizacije, glavni je problem to što se zbog brzog razvoja umjetne inteligencije ubrzava i proces zamjene hardvera, uređaji zastarijevaju mnogo češće. Vrijedilo bi ih dizajnirati tako da se mogu popravljati i ponovno upotrebljavati, čime bi imali dulji životni ciklus, a nastajalo bi i manje elektroničkog otpada. Prema stručnjacima organizacije, AI groznica naravno ne utječe slično samo na segment poslužitelja, očekuje se da će se i na potrošačkom tržištu razni hardver brže mijenjati, jer će korisnici sve više htjeti iskoristiti mogućnosti novih funkcija, za čije je pokretanje potreban moderan hardver kako bi performanse i funkcionalnost bile cjenjene.
Prema BAN-u, tvrtke i vlade svakako moraju izraditi planove da bi se taj hardver mogao popravljati i ponovno koristiti u novoj ulozi, a i recikliranje elektroničkog otpada treba podići na višu razinu; za uređaje koji su trajno postali neupotrebljivi treba ostvariti odgovorno gospodarenje otpadom.
Iako se analiza stručnjaka BAN-a temelji samo na procjenama, ipak je riječ o iznimno važnom radu jer skreće pozornost na druge izazove vezane uz AI groznicu koji dosad nisu dobivali pravu pozornost. Količina nastalog otpada dugoročno će ovisiti o tome koliko će se brzo u stvarnosti mijenjati hardver AI podatkovnih centara, a neće biti svejedno ni koliko će se zamjene hardvera na potrošačkom tržištu ubrzati zbog umjetne inteligencije.
