Znate onaj osjećaj kad u ponoć kažete „još samo jedan potez, pa idem spavati”, a onda se odjednom probudite u 6 ujutro i s cijelim carstvom krećete u rat? To je čuveni sindrom „još jednog poteza” (one more turn), a malo je žanrova u svijetu videoigara koji vrijeme mogu progutati toliko neprimjetno kao 4X strategije.
Naslovi utemeljeni na četvorki eXplore, eXpand, eXploit, eXterminate ne zabavljaju samo – oni gotovo hipnotiziraju igrače. Tko je prije nekoliko desetljeća isto proživio uz Civilization 2 ili Master of Magic, zna da se ništa nije promijenilo čim nam se u ruke dogodi doista dobra 4X igra. No što ovaj složeni, često suhoparnim doživljavani žanr čini tako neiscrpnim? Odgovor leži u psihologiji učinka i nagrađivanja te u dizajnu igara.
4X igre održavaju sustav neprekidnog nagrađivanja u kojem nema prirodnih točaka za zaustavljanje: kad završite gradnju, u sljedećem potezu pozornost traži sukob na granicama, a kad napokon dosegnete dugo željenu tehnološku razinu, želite unaprijediti svoje jedinice ili gradove. Lanac odluka nikad ne završava; svaki dovršeni zadatak odmah rađa tri nova izazova, a naš mozak neprestano vrluda u stanju „još malo pa sam na cilju”, što je recept za dobru videoigru jednako savršen kao i za nakupljeni manjak sna iz dana u dan.
Posljednjih smo godina, međutim, svjedočili uzbudljivom pomaku paradigme: razvojni timovi shvatili su da je uz okosnicu čiste strategije i upravljanja resursima potrebno još nešto. Sve se veći naglasak stavlja na pripovijedanje i atmosferu, a krute povijesne okvire zamijenila je gradnja carstva usmjerena na doživljaj te jedinstveni, na prvi pogled neobični svjetovi u kojima se različiti narodi i rase ne bore samo jedinicama druge boje, nego djeluju prema drukčijim mehanikama i pravilima.
Kad je 2014. izašao izvorni Endless Legend, već se na početku dalo naslutiti da žanr 4X strategija stoji pred korjenitom preobrazbom: Amplitude Studios dokazao je da je igra izgradnje carstva puno više od hrpe statistika, brojača resursa i šesterokutnih polja. Veliki prethodnik i odrednica žanra, Civilization, te je godine izdao Beyond Earth, peti dio serije (Civilization V) izašao je 2010., pa je bilo dovoljno mjesta da se na tržištu pojavi i nešto novo.
Priča o umirućem planetu Auriga, izvrsno razrađene asimetrične frakcije te melankoličan, a opet ugodan oku, detaljno razrađen audiovizualni doživljaj postavili su letvicu visoko, a mi smo čekali dvanaest dugih godina da se vratimo u taj čarobni, ali nemilosrdni svijet. Veliko se pitanje samo nameće: je li francuskom studiju, koji je neovisnost povratio 2024., uspjelo preskočiti očekivanja koja je sam postavio prije više od desetljeća?
Čim se bacimo u kampanju, vidjet ćemo da je Auriga živ, organski svijet koji diše: vrijeme, resursi, različite vrste terena, voda, životinje i živo, pokretno prikazivanje jedinica pružaju nam nevjerojatan teren za igru, a karta je predstavljena kao jedinstven ekosustav. Umjetnička kreativnost svojstvena Amplitudeu i uglađeno, moderno korisničko sučelje čine skladnu cjelinu te igri daju pregledan, živahan, ali ne i dosadno pretrpan okvir.
Jezgru Endless Legenda 2 ipak i dalje čine radikalno asimetrične frakcije. Raznolikost nije u tome da jedan narod dobije mali bonus u proizvodnji sirovina, a drugi brže školuje strijelce, niti da ljudske frakcije u vrlo različitom okruženju i s različitom tehnologijom ne bi mogle biti zanimljive ili osebujne, nego je ovdje cijelo upravljanje frakcijom izgrađeno na drukčijim temeljima, i to već u prethodnom dijelu. Sukob u kojem se sučeljavaju carstva – strojevi koje vodi umjetna inteligencija, civilizacije stigle iz zvijezda, „zergovi” nalik onima iz Starcrafta, tajanstvena kamena bića koja žive u pustinji i druge manje frakcije – zanimljiv je i donekle nepredvidiv. Svaka igriva civilizacija zastupa radikalno drukčiju filozofiju, osebujan gospodarski model i vlastitu ratnu doktrinu.
Frakcija Kin of Sheredyn, preporučena i početnicima, primjerice je ratoborna i disciplinirana: svoje gradove pretvara u neprobojne tvrđave, a kad situacija to zahtijeva, na površinu spušta razorne udare drevnih oružnih sustava koji kruže u orbiti oko planeta. Na drugom kraju palete nalaze se frakcije duboko isprepletene s prirodom ili pak zastrašujuće, gotovo horor frakcije. Spiritualistički Aspects, primjerice, računaju na agresivno širenje koralja i po karti tkaju organsku mrežu kojom svoje jedinice mogu podupirati čak i usred neprijateljskog teritorija.
Prirodno, nije mogao izostati ni kukcima nalik Necrophage, koji se hrani biomasom drugih frakcija, buši gnijezda i razgranate sustave tunela u zemljinu koru te iz njih iznenada izbija, premošćuje goleme udaljenosti i napada svoje neprijatelje. A ako nam nijedan od pomno stvorenih naroda razvojnog tima ne bi u potpunosti prijao, u sustavu za izradu frakcija možemo po volji birati među raznim svojstvima, jedinicama i sposobnostima te stvoriti vlastitu.
Najopravdanija kritika na račun prethodnika odnosila se na sustav borbe i taktičku dubinu, a to je nešto u čemu se nastavak svakako mora poboljšati. Studio je na mnogo područja preradio mehaniku borbi, jedinica i sinergija. Heroje razvijamo na RPG način, no svaka jedinica ima vlastita svojstva, a svaka jedinica koja nije heroj može se dalje unapređivati, pa i u više smjerova. Tako od običnih strijelaca postaju Heavy Archer, sposoban za još snažniji napad s još veće udaljenosti, ili brži Bloodletter koji ima dobre izglede za kritični pogodak. Uloga reljefa postala je presudna jer već sama dobro branjiva klisura, prednost visine ili iskorištavanje odgovarajućih zaklona mogu odlučiti ishod pojedinog okršaja.
Elementi igranja uloga dobili su znatno veću težinu, pa se regrutiranje heroja, upravljanje njima i njihovo prilagođavanje sada organski stapaju s gradnjom carstva. Heroji naše frakcije likovi su iznimne borbene vrijednosti i ne dijele samo suhoparne statističke bonuse na čelu vojski ili kao upravitelji gradova. Kako skupljaju iskustvo i napreduju po razinama, tako usvajaju nove sposobnosti koje se mogu iskoristiti i na bojnom polju i u razvoju gradova, grade složene mreže odnosa (u obliku prijatelja i suputnika) te sve jačaju opremom koju zadobiju u misijama i dungeonima. Zadaci su također postali naglašeniji element, a vlastita razvojna priča odnosno priča o podrijetlu pojedine frakcije pomaže i ponovnoj igrivosti, jer zahvaljujući našim odlukama možemo prijeći različite grane zadataka i priča.
Zaključno se može reći da je Endless Legend 2 vrlo uspjela, raznolika i dovoljno složena, uzbudljiva moderna strategija koja je s pravom dobila mnogo pohvala. Spretno spaja klasičnu izgradnju carstva i taktičke bitke, a pripovijedanje te razvoj heroja i jedinica relevantni su, dobro uklopljeni i ravnopravni dijelovi cjeline. Dobra je vijest da je Endless Legend 2 izvrstan za to da ljubitelje strategija tjednima, pa i mjesecima prikuje uz ekrane – a loša je vijest upravo ista, pa neka svi pripaze na san i na to da se dovoljno odmore između pojedinih sesija gradnje carstva i vojnih pohoda!
