Do grla smo u memorijskoj krizi, a analitičari i dalje govore da cijene nisu dosegnule vrhunac i da trenutačno stanje može biti još gore. Nedavno je o tome u vezi sa Samsungovom basnoslovnom dobiti govorio istraživački direktor tvrtke Counterpoint, pa ni u drugoj polovici godine ne možemo očekivati mnogo dobra.
U posljednje smo vrijeme nažalost vidjeli da su pametni telefoni istodobno poskupjeli i postali lošiji, a to nije zato što tvrtke kupcima žele zlo. Tržišno natjecanje i dalje je oštro, ali su se okolnosti jako promijenile. Trenutačno bolji omjer cijene i vrijednosti pametnog telefona na stol može staviti onaj kome je uspjelo nakupiti veće zalihe. Vanjskim promatračima može se činiti da tvrtke svoje cijene mijenjaju posve nasumično.
Proizvode s najboljom cijenom sada se isplati zgrabiti, jer će sutra lako koštati više.
Sve analitičke kuće pokušavaju procijeniti kamo će se tržište pomaknuti i kakav su učinak dosadašnja poskupljenja imala na različita područja. Ovih je dana Omdia objavila dosad najdetaljnije izvješće o tome koliki dio troška proizvodnje pametnih telefona u različitim cjenovnim segmentima u prosjeku čine memorije.
Gledajući brojke, može se reći da sistemske memorije i pohrana u prosjeku odsijecaju dvostruko veći komad troška materijala uređaja. Razmjerno najveća promjena dogodila se kod premium proizvoda, ali je promjena najbolnija kod najjeftinijih uređaja. Iz prikaza svima može odmah postati jasno da nije slučajno više njih predviđalo da će proizvodi ispod 100 dolara jednostavno nestati, a da će novi ulazni uređaji biti ispod 200 dolara. Stručnjaci su usporedili stanje u trećem tromjesečju 2025. sa stanjem u prvom tromjesečju 2026., pa se ovdje čak ne vidi ni najsvježija situacija.
Pri proizvodnji pametnog telefona ispod 100 dolara samo par RAM-a i NAND Flash čipa odnosi 64 posto ukupnog troška nabave. Čak i kod isplativih uređaja srednje klase taj udio već iznosi 59%, što je vrlo ozbiljno. Ni u kategoriji „flagship killera” više se ne može stvoriti mnogo, nakon što je udio troška memorijskih čipova u pola godine porastao s 17% na 37%. Ako takve proizvode u budućnosti i vidimo, oni više neće ulaziti u borbu s premium uređajima s cijenom od 500 – 600, nego radije oko 800 dolara.
Omdia vidi da proizvođači posvuda pokušavaju uštedjeti svaki novčić, ali to pokušavaju riješiti tako da korisnicima ne upadne u oči. Umjesto LTPO AMOLED zaslona mogli bi se vratiti jednostavniji LTPS AMOLED, a kod kamera bi dosadašnje velike senzore mogli zamijeniti senzorima manjih fizičkih dimenzija, ali rezoluciju pokušavaju zadržati da specifikacija dobro izgleda. Od sistemskih čipova tvrtke mogu zadržati čipove prethodne generacije, a više prostora mogu dobiti i izvedbe nuđene po povoljnijoj cijeni.
Gornji omjeri ni ubuduće neće biti bolji, štoviše, već možemo reći da su cijene memorijskih čipova u drugom tromjesečju ove godine samo nastavile rasti. Dakle, kupnja RAM-a i pohrane samo je još više izvukla iz džepova proizvođača. A to znači da bi kod jeftinijih uređaja memorije do sada mogle činiti čak i dvije trećine troškova proizvodnje.
