Početkom rujna Meta je najavila vlastitu uslugu agenta temeljenog na umjetnoj inteligenciji, Muse, a nedugo prije toga i Instinct je došao s vrlo sličnom uslugom. Kakva slučajnost, mogli bismo – naivno – pomisliti, no čini se da slučajnost s tim nije imala mnogo veze.
U kolovozu se Mark Zuckerberg sastao s voditeljem Meta AI-ja Alexandrom Wangom te s voditeljem proizvoda temeljenih na UI-ju Natom Friedmanom. Predmet njihova razgovora navodno je bio Instinct, neovisni startup sa svega 14 zaposlenih, čiji je svježi agent umjetne inteligencije upravo stekao veliku popularnost. Na sastanku im je Mark Zuckerberg navodno rekao da Muse treba pokrenuti što prije, da je „spreman za uvođenje“, iako je imao nekoliko poznatih operativnih rizika.
Unatoč sigurnosnim zabrinutostima koje su se pojavile, Mark Zuckerberg osobno je odlučio dati zeleno svjetlo za uvođenje Metina osobnog UI agenta, Musea. Šef Mete nije se obazirao na upozorenja nadležnih rukovoditelja.
The New York Times pozivajući se na interne izvore izvijestio je o tome kako je tekla pozadina uvođenja Musea i kojim se putem došlo do izlaska. Važno je da je više izvora neovisno jedan o drugome potvrdilo događaje. Dva su informatora zasebno potvrdila i da su svi bili svjesni sigurnosnih zabrinutosti iznesenih tijekom svježih internih testiranja, dakle nije riječ o ranijim greškama, nego o aktualnim rizicima.
Navodno se dogodio i slučaj u kojem je Muse samovoljno, bez dopuštenja korisnika, promijenio lozinku računa. Suvišno je reći da umjetna inteligencija normalno ni pod kojim okolnostima ne bi smjela imati ovlasti manipulirati pristupnim podacima računa bez nadzora i intervencije korisnika.
Rođenje Musea seže do internog izvješća iz srpnja 2025., u kojem je Zuckerberg ocrtao koncept „Personal Superintelligence“ kao najnaprednijeg osobnog asistenta. Superintelligence Labs radi na njegovoj realizaciji pod okriljem Meta AI-ja, a za vođenje istraživačkog tima tvrtka je angažirala Wanga i Friedmana, uz njih i još desetke izvrsnih stručnjaka.
Projekt je dobio znatan zaokret u studenome 2025., kada je Peter Steinberger objavio OpenClaw, koji samostalno može pisati kod i izravno upravljati računalom. To je u trenu privuklo pozornost sektora UI-ja. Jedan Metin stručnjak rekao je da su tada shvatili kako će sljedeća presudna potrošačka tehnologija biti autonomni osobni agent.
Tvrtka je naručila stotine Mac minija i na njima mjesecima testirala vlastiti prototip. Eksperimentalna faza, nimalo iznenađujuće, daleko je od toga da je protekla bez problema, a u razvojnoj fazi dogodilo se nekoliko „ozbiljnih incidenata“. U veljači 2026. agent koji se testirao preuzeo je kontrolu nad radnom stanicom Summer Yue, Metine istraživačice sigurnosti, i izbrisao njezine e-mailove. Istraživačica je osobno pokušala zaustaviti proces, ali s mobitela nije mogla spriječiti agenta.
Alat u razvoju Metini su viši rukovoditelji prvi put vidjeli u veljači, ali tada je bio puno primitivniji i počivao je na posve drugim temeljima nego kad je debitirao u rujnu. U travnju se pojavio model Muse Spark, koji je već stvorio Superintelligence Labs, a s vremenom je na njega prešao agent Muse. Zanimljivo je da je usluga ranije radila na modelima Claude, jer Meta nije imala dovoljno napredan model za to.
Metin glasnogovornik odlučno je opovrgnuo da je uvođenje potaknuo pritisak konkurenata. Štoviše, nastojao je istaknuti da je Muse zbog temeljite istrage rizika ranije odgođen za mjesece. Dakle, prema stajalištu tvrtke dogodilo se upravo suprotno od onoga što tvrdi članak The New York Timesa. Upravo je zato Instinct mogao minimalno preduhitriti Metu, jer je vrijeme prolazilo u poboljšavanju pouzdanosti usluge.
„Ponosni smo na ovaj rad i – kao što smo već javno rekli – uvođenje Musea odgodili smo za nekoliko mjeseci kako bismo bili sigurni da sve radimo kako treba.“ – stajalo je u izjavi glasnogovornika.
Međutim, riječima glasnogovornika ne mora nužno odgovarati to što Meta do travnja nije imala dovoljno napredan model na kojem je Muse uopće mogao krenuti. Od svibnja mogla su početi testiranja u kojima su se vlastiti modeli tvrtke počeli optimizirati za izvršavanje agentskih zadataka.
Interni detalji o Museu koji su sada izašli na vidjelo ponovno izvrsno osvjetljavaju industrijsku napetost koja potpuno prožima tržišno natjecanje među tehnološkim divovima. Tvrtke su sklone zatvoriti oči čak i pred sigurnosnim zabrinutostima samo da bi došle u bolji položaj naspram rivala. Prema van to naravno ne komuniciraju, a čini se da usporavanje ozbiljno shvaćaju najviše kad su same u prednosti pred ostalima.
