NOVA ULAZNA RAZINA, ILI NAJBOLJI PRIJATELJ PUTNIKA I POČETNIKA VIDEOGRAFA? DJI LITO X1 - TECH VIBES

Na tu takozvanu ulaznu razinu sletjela je njihova najnovija obitelj proizvoda Lito, čiji bi članovi u biti trebali preuzeti baklju od ranije serije Mini. Oni su zanimljivi zainteresiranima koji žele „pristupačnu kvalitetu”, i dalje u kategoriji od 249 grama prihvatljivoj u EU. Apsolutni početni model je Lito 1, dok mi je u ruke došao nešto bolje opremljeni Lito X1 – i to njegov prošireni paket – koji je s nešto boljim mogućnostima kamere i funkcijama, ugrađenom internom memorijom i apsolutnom posebnošću, LiDAR laserskim senzorom, čekao svoje prvo korištenje, ukupno za 279.991 forintu.

Pakiranje i pribor

Važno je među prvim stvarima naglasiti da DJI, u svojoj dobroj navadi, i ovaj put nove dronove prodaje u više izvedbi, u paketima različitog sadržaja i cijene. Uz osnovno izdanje ograničeno na minimalni pribor to znači ne samo dvije, nego čak tri varijante paketa Fly More Combo, jer postoji i paket Plus. Između običnih FMC-ova razlika je u daljinskom upravljaču, dakle jeftiniji Combo sadrži upravljač DJI RC-N3 bez zaslona, koji se nalazi i u osnovnom paketu, a za koji je potreban pametni telefon. Meni je, međutim, stigao za stepenicu bolji paket, u kojem je bio upravljač DJI RC 2 s ugrađenim zaslonom.

DJI u osnovi nudi premium proizvode, a uz to ide ugodan, uredan dizajn, barem što se pakiranja tiče, dosljedno vidimo bijelu kutiju i suzdržan, ali odlučan stil izgleda. Prednja i stražnja strana masivne kartonske kutije lijepo prikazuju proizvod i važniji pribor, dok se na jednoj od bočnih strana našlo mjesto i za bitne specifikacije.

Budući da je riječ o Fly More Combou, nakon otvaranja nas je naravno dočekala i dalje izvrsna torba s ramenim remenom. Izvana je izrađena od prilično debelog, elastičnijeg materijala nalik umjetnoj koži, a iznutra od dobro podstavljenog prostora u kojem članovi kompleta stoje čvrsto, ali lijepo odvojeno. To znači s jedne strane sklopljeni dron, zatim daljinski upravljač i dock za punjenje ukupno tri baterije, a popis tu još ne završava.

U punjaču sam našao samo dvije baterije, jer je treća naravno čekala spremna za upotrebu na svom primarnom mjestu, u trbuhu X1. HUB je inače izrazito pametna sprava! Čim ga uključimo u izvor napajanja, provjerava razinu napunjenosti baterija i punjenje počinje kod one s najvišom razinom napunjenosti, da što prije budemo spremni za polazak. Uz to, usput, i dalje postoji funkcija power banka, pa na terenu možemo puniti i pametni telefon ili daljinski upravljač.

Hub može preostalu energiju baterija pred pražnjenjem prenijeti u jednu bateriju pritiskom na stražnju tipku, pa se čini da se i ovaj put isplati uložiti u prošireni paket. Baterije inače imaju i ugrađenu funkciju samozaštite, čime se osigurava njihov dug vijek trajanja, čak 3-5 godina. Bitno je da se, ako ih ne koristimo 9 dana, lijepo same isprazne na oko 50-60%, što je idealno za dugotrajno skladištenje.

Naposljetku, ne zaboravimo da se u skrivenim džepovima torbe s ramenim remenom nalaze i dodatni sitni dodaci, poput šest pari rezervnih propelera za one koji bi ga koristili i za šišanje rubova, te vijaka i odvijača potrebnih za njihovu zamjenu. Jedino kabela za podatke i punjenje nije bilo u paketu, ali to proizvođaču možda možemo oprostiti.

Dizajn i značajke

DJI očito želi napraviti velik iskorak serijom Lito, a unutar nje modelom X1, koji je dobio izgled i konstrukciju koji gotovo opovrgavaju njegovu kategoriju. Proizvođač je i dosad dobro spajao lakoću s izdržljivom konstrukcijom (poseban polimer ojačan ugljičnim vlaknima), ali ovaj put kao da je i oblikovni jezik privlačniji i agresivniji od prethodnika. Sve to uz to čini u „ultrakompaktnom”, sklopivom obliku, što je iznimno privlačno, razigrano rješenje, no propeleri tako nisu mogli dobiti ugrađenu zaštitu, zaštitne okvire.

Donja krila i ujedno oslonci slažu se na mjesto guranjem prema naprijed, a gornje ruke guranjem u stranu. Kamera se naravno nalazi sprijeda, sa zaštitnom kapicom objektiva koja se skida pritiskom, a koja se isprva činila pomalo lukavom, ali kad osjetimo mehaniku, više neće biti tako teško skinuti je. Prednji dio je inače aerodinamičniji nego kod ranijih modela Mini 3 ili Mini 2, što pomaže da postigne brutalnih 36, odnosno 52 minute leta, zahvaljujući manjem otporu zraka.

A kad je već riječ o kameri, gimbal je dobio jači ovjes, što je jasan kvalitativni skok prema ozbiljnijoj, zrelijoj ulaznoj razini, a isto se može reći i za osi i šarke, koje su ojačane metalom. No tu težnju prema kvaliteti ipak jasno podcrtava LiDAR ugrađen u prednji dio. Proizvod stoga nije dobio samo donje i gornje senzore, nego i laserski senzor, pa ne otkriva samo objekte koji mu se nađu na putu, nego i u mraku može mapirati teren i sigurno se vratiti na polazište.

Napredak je ostvaren i u otpornosti na vjetar: obnovljena geometrija okvira i učinkovitiji motori zajedno mu osiguravaju otpornost na vjetar razine 5. To znači da se može othrvati vjetru i do 38 km/h, osiguravajući veću stabilnost video snimkama. Unatoč tome vrijedi paziti, ako vrijeme jako zapuše, pazimo da ne odemo predaleko i previsoko, ako želimo svoj stroj vidjeti čitav.

Poboljšano je i hlađenje: DJI je preoblikovao pasivne rashladne kanale, što je izrazito korisno, jer su te sitnice sklone pregrijavanju, osobito ako ih mučimo ljeti. Usisnici zraka na donjoj strani stroja i u prednjem dijelu oblikovani su tako da vrtlozi zraka koje stvaraju motori i u mirovanju potiskuju zrak kroz unutarnje sklopove, pa čak i preko interne memorije od 42 GB, drastično smanjujući rizik od pregrijavanja. Napominjem da mi nijednom nije dao upozorenje o pregrijavanju, rad mu je cijelo vrijeme bio bez smetnji.

Jedan od najvećih aduta modela Lito X1, ako ne i najveći, jest njegova kamera. CMOS senzor od 1/1.3 inča i otvor blende f/1.7 skupljaju svjetlo na dovoljno velikoj površini da nadmaše više ranijih dronova ulazne kategorije, pa može postići mnogo bolji rezultat ne samo na jakom suncu, nego i u sumrak, po polumračnom vremenu. Pri zalasku sunca, u sumraku ili uz večernja svjetla grada Lito X1 je uz mnogo manju razinu šuma stvarao prilično detaljne slike.

Naravno, 4K više ne može biti pitanje, danas je običnim snimanjem u 1080p teško postići da nešto bude doista poželjno. Iako normalne videozapise snima najviše u 4K/60 fps, u toj razlučivosti može snimati i brzinom od 100 sličica u sekundi, čime se mogu napraviti prekrasne usporene snimke (Slow-Motion) filmskog dojma, primjerice prskajuće vode ili sporta, ali i raspoloženjem bogat materijal oblaka koji prolaze nebom.

Za kreatore sadržaja posebno je dobra vijest uvođenje 10-bitnog profila boja D-Log M. U odnosu na normalno 8-bitno snimanje (16,7 milijuna boja), 10-bitni profil bilježi više od 1 milijarde boja. Slika u sirovom obliku doduše djeluje malo blijedo, ali pri video postprodukciji (korekciji boja) iz sjena i preeksponiranog neba mogu se izvući detalji kakvi, recimo, u ovoj kategoriji prije nisu bili uobičajeni.

Prvi koraci

U osnovi bih počeo time kakvu sam odličnu softversku podršku, kao i obično, imao, no ovaj put u stroj je upao mali zrnac pijeska. Dok je upravljanje i nadzor drona priloženim daljinskim upravljačem bilo besprijekorno, povezivanje s mojim mobitelom nije baš uspjelo. Sreća da sam na zaslonu kontrolera vidio upravo tu sliku i te podatke koje bih inače dobio i na telefonu od aplikacije Fly.

Problem je bio samo u tome što je moj telefon dopuštao povezivanje isključivo radi prijenosa podataka, a sliku kamere nije htio prosljeđivati. Razlog je bio prilično prozaičan: aplikaciji je nedostajao upravljač RC-N3, odnosno to da mi se telefon na njega ne spaja žično. Kako god pokušavao, zrcaljenje slike bez toga nije bilo moguće, pa nisu nastale ni snimke zaslona.

Osim toga i dalje tvrdim da je softverska duša njihovih dronova dobro poznata aplikacija DJI Fly, koja svojim urednim, minimalističkim sučeljem gotovo posve skida stres letenja s ramena početnika. Aplikacija može istodobno služiti kao živi monitor, profesionalni upravljački pult kamere i automatizirani montažni studio. Kao i zaslon RC 2, tako i aplikacija u stvarnom vremenu prikazuje ograničenja zračnog prostora (GEO Zones), a ako naiđe na prejak vjetar ili zabranjenu zonu, odmah upozorava.

Iako je zbog DJI-jeva strogog softvera za sigurnost leta ponekad birokratski postupak tražiti dozvolu u pojedinoj graničnoj zoni, za početnike taj sustav predstavlja digitalnu zaštitnu mrežu koja gotovo onemogućuje da stroj izgubimo ili razbijemo. Plašljivi se stoga mogu mirno prepustiti DJI-ju, prema zadanim postavkama gotovo ništa ne možemo pokvariti, a naš će se dron lijepo uputiti kući ako razina energije padne na kritičnu.

Puštanje u rad

Puštanje u rad je kao i obično prilično jednostavno, zahvaljujući nepromijenjeno korisniku prilagođenom pristupu. Kao prvi korak rasklopi ruke drona (uvijek prvo prednje, tek onda donje) i ukloni plastičnu bravu gimbala koja štiti kameru. Ako već nije na mjestu, uguraj napunjenu bateriju na njezino mjesto.

Ako koristiš daljinski upravljač DJI RC 2 s ugrađenim zaslonom iz paketa Fly More Combo, samo uvij ručice joysticka, koje se nalaze u udubinama na stražnjoj strani. Ako imaš osnovno izdanje, poveži telefon s daljinskim upravljačem tvorničkim kabelom i pokreni aplikaciju DJI Fly.

Za uparivanje treba jednom kratko, a zatim jednom dugo pritisnuti tipke za uključivanje daljinskog upravljača i drona. Uspješan ritam potvrđuju LED-ice koje redom zasvijetle pri držanju pritisnute tipke, zatim zaslon koji zatreperi, kao i vlastita signalna svjetla drona. Dva uređaja automatski se pronađu za nekoliko sekundi.

Pri prvom uključivanju aplikacija te vodi kroz povezivanje DJI računa i aktivaciju drona. Ako sustav prijavi obvezno ažuriranje firmwarea, svakako ga vrijedi preuzeti preko Wi-Fi mreže radi maksimalne stabilnosti, ali radi sebe i drona bolje je latiti se toga samo ako su baterije i stroja i upravljača napunjene.

Ako softver zatraži, zavrti dron oko njegove osi radi kalibracije kompasa (Compass Calibration). Kad stroj pronađe sigurnu GPS vezu (to potvrđuje zvučni signal o ažuriranju Home Pointa), polijetanje možemo pokrenuti dugim pritiskom na ikonu „Polijetanje” na lijevom rubu zaslona. Čim se Lito X1 podigne u visinu, stabilno lebdeći na jednom mjestu čeka daljnje naredbe.

Dojmovi

Lito X1 priuštio mi je izrazito ugodne trenutke. Način praćenja objekata i ciljanih osoba radi super, čak i navečer, ako osiguramo barem umjetno svjetlo. A to je upravo ono što početniku pilotu može silno trebati, no što prije nekoliko godina teško da je mogao dobiti od proizvoda ulazne razine. U postavkama se gotovo svaka funkcija može donekle fino podesiti, pa i apsolutni početnici i iskusni korisnici mogu pronaći konfiguraciju kojom dobivaju potreban osjećaj sigurnosti ili baš dovoljno slobode.

LiDAR doista vješto radi: ako stroj smjelo pustimo u mrak, može se vratiti na točku lansiranja. Povremeno je pri povratku točku polaska pomalo krivo procijenio, a bilo je i toga da su mu pri automatskom slijetanju smetale preblizu grane koje nije mogao zaobići, pa je odluku i korekciju radije prepustio meni. To na dovoljno otvorenom terenu dakako ne može stvoriti osobit problem, a u odnosu na stazu okruženu gustom vegetacijom snašao se korektno.

Sustav nije dopustio učitavanje izvornih 8K slika, a svaka je zauzimala 15-20 MB.

Najveća brzina od oko 60 km/h dostupna u sportskom načinu rada za ovakvu sitnicu posve je impresivna, a početnici će obožavati fantastične snimke iz visine ili to na kakve nepristupačne točke mogu odvesti leteću kameru, gdje mogu snimati u 4K. Vješto se odupirao i vjetru u lice, dok je gimbal naravno besprijekorno kompenzirao, a sustav izrazito voli pištati ako smatra da je jačina vjetra prevelika, a tada je prema tvorničkim postavkama predlagao i trenutačni povratak.

Vrijeme reakcije kontrolera gotovo je besprijekorno, s ovolike udaljenosti i dalje je impresivno uživati u tako preciznom upravljanju, iako sam već imao priliku raditi s DJI proizvodima. Lito X1 – kao i ostali ozbiljniji dronovi proizvođača – ima tri različita načina leta. Između njih se u svakom trenutku, čak i tijekom leta, može prebacivati fizičkom sklopkom u sredini daljinskog upravljača (ili na zaslonu).

Najsporiji je Cine način, s najvećom brzinom od oko 12-18 km/h, koji je podešen posebno za mekše pokrete i oprezniju kočnicu radi filmskijih snimaka. Normal pak omogućuje jurnjavu čak do 43 km/h, ovdje dron živahno reagira, ali ostaje upravljiv. Omnidirekcionalni sustav za detekciju prepreka i prednji LiDAR skener u ovom načinu (te u Cine načinu) rade sa 100%-tnom učinkovitosti. Ako stroj otkrije prepreku, može na vrijeme zakočiti ispred nje.

Naposljetku, tu je Sport način, u kojem se može osloboditi maksimalna snaga motora, a ovdje je dostižna i brzina do 65 km/h. Karakteriziraju ga agresivno ubrzanje, smjeli manevri i trenutačna reakcija, no sve u svemu preporučuje se više iskusnim i samouvjerenim pilotima. Ja sebe takvim ne smatram i nisam htio platiti razbijeni dron, pa sam s ovim potonjim pokušavao samo vrlo oprezno.

Taj trostupanjski sustav čini Lito X1 super obiteljskim/hobističkim uređajem. Isti dron koji je u Cine načinu mirno lebdeća, gotovo nepokvarljiva leteća kamera, prebacivanjem u Sport način u rukama naprednijih pilota pretvara se u stroj koji prkosi vjetru, zapanjujuće brz i okretan. Može ga isprobati svaki član obitelji, naravno samo ako je vlasnik drona spreman prepustiti upravljanje.

Zbog velikog senzora od 1/1,3 inča kućište kamere fizički je veće i teže nego kod modela Lito 1. Za njegovo držanje DJI koristi ojačan, dvostrani ovjes gimbala u obliku kolijevke. Kod nekih ranijih modela kameru je držala jedna tanka, asimetrična ruka koja se pružala sa strane (tzv. jednokraki ovjes). Ako bi dron tvrđe sletio u travu ili bi ga udarila grana, ta se tanka ruka lako mogla slomiti ili saviti, što je, nepotrebno je reći, povlačilo skup servis.

Ugodan isječak krajolika izrezan iz loše uspjele snimke.

Lito X1 je, nasuprot tome, dobio simetričan, ojačan, dvostrani ovjes u obliku slova U. Dakle, kućište kamere s obje strane obuhvaćaju i podupiru masivne mehaničke ruke, što drastično povećava fizičke izglede za preživljavanje pri eventualnom sudaru ili grubljem slijetanju, jer okvir energiju udara raspoređuje u dva smjera. Uz to, zbog zatvorenije konstrukcije prašina, pijesak ili vlati trave podignuti pri polijetanju mnogo teže dospijevaju do finih motora, pa gimbal nije izrazito sklon zaglavljivanju.

Jedno ipak nedostaje: DJI Lito X1 doista NEMA fizičku mehaniku gimbala koja se okreće za 90 stupnjeva. Tu je funkciju DJI zadržao kao ekskluzivnu povlasticu skupljih, premium Pro modela (primjerice Mini 4 Pro i Mini 5 Pro). Umjesto toga „okomiti način” (Vertical Mode) nije hardverski, nego inteligentno softversko izrezivanje (crop). Kamera ostaje u vodoravnom položaju, a softver jednostavno izrezuje sredinu vodoravne 4K slike u okomiti predložak 9:16. To softversko izrezivanje u 2.7K možda nije pravo, no za TikTok ili druge mobilne platforme i ovo će biti više nego dovoljno i možda zbog njih nije potrebno kupovati mnogo profesionalniji dron.

Izvrstan video i fotografija?

X1 ne može snimati samo standardne slike od 12 megapiksela, nego tehnologijom spajanja piksela možemo snimati i fotografije od 48 megapiksela (razlučivosti 8K). Prema mojim dojmovima, to je danju, pri dobrim svjetlosnim uvjetima, dalo prilično privlačne rezultate. Čak i uvećavanjem krajolika ostaju lišće drveća ili crijep krovova dalekih kuća, ali naravno ni tu ne vrijedi očekivati čuda, u svakom slučaju nastale su fotografije bogate bojama i detaljima.

Svakodnevni videozapisi su oštri kao britva, a DJI-jev algoritam za obradu slike prekrasno, ali ne prezasićeno obrađuje boje (primjerice zelenilo vegetacije ili plavetnilo neba). Vrijedi spomenuti i to da smo za sličan novac ranije najviše mogli snimati usporene snimke u Full HD-u, dok se ovdje i u 4K postiže četverostruko usporavanje.

Vrijeme rada

Proizvođač obećava maksimalno vrijeme rada od 36 minuta s baterijom napunjenom na 100%, što Lito X1 gotovo i ispunjava. Ovisno o tome koliko snažno tjeramo motor i s kakvim se bijesnim vjetrom dron mora boriti, vrijeme rada od otprilike 25-30 minuta bilo je realno gotovo uvijek.

Treba li mi ovo?

Stvar je u tome da je DJI modelom Lito X1 isporučio jedno od iznenađenja godine, koji nije mnogo skuplji od običnog modela Lito 1, a očito je bolja kupovina za one koji traže zahtjevan početnički stroj. U toj kategoriji ima izuzetno jake specifikacije, jer sada postoje LiDAR, 10-bitni profil D-Log M, usporavanje 4K/100 fps, interna memorija od 42 GB, super vrijeme rada i pametni HUB za punjenje, a aerodinamičan izgled nije samo za oko, nego i za vozne karakteristike.

Ne znam odmah ni kamo podijeliti nagrade, jer se tehnologije prenesene iz viših kategorija udružuju s ozbiljnijim izgledom, učinkovitim hlađenjem, otpornim kućištem i mehaničkim elementima ojačanim na ključnim točkama, pri čemu se izdvaja gimbal, koji dugoročno posebno koristi ovom kvalitetnom hobističkom dronu. I to sve unutar granice od 249 grama? Što se mene tiče, može i nagrada za dizajn.

Stvar je u tome da je ovo postao izrazito zahtjevan, pouzdano učinkovit ulazni model, koji početnicima donosi iznenađujuće privlačan popis značajki i mogućnosti, iako i ovaj put vrijedi da se za vrijedno korisničko iskustvo i dalje čini nezaobilaznim mnogo skuplji Fly More Combo, odnosno nabava barem HUB-a za punjenje i dodatnih baterija. Zbog toga u omjeru cijene i vrijednosti klizi tek za djelić, ali i uz to je apsolutno i s veseljem preporučljiv za one koji žele zahtjevan prvi stroj.