Elon Musk ozbiljno se sprema za izlazak SpaceXa na burzu: s jedne strane najavio je da bi mogao proizvoditi poseban satelit pod imenom SpaceX AI1, koji nudi masivne AI performanse i bit će opremljen solarnim „krilima” raspona 70 metara kako bi napajanje AI hardvera vršne snage 150 kW bilo bez zastoja. Polje solarnih panela nudit će snagu od 250 W po četvornom metru, a hlađenje AI akceleratora mogao bi obavljati poseban sustav radijatora za odvođenje topline, opremljen s više pumpi kako bi se osigurala redundancija, odnosno da ispad jedne jedinice ne baci na koljena cijeli sustav.
Uz SpaceX AI1 spomenuta je i posebna tvornica, koja će biti više od deset puta veća od pogona koji SpaceX koristi za izradu raketa i druge opreme, odnosno imat će ukupno 1.022.000 četvornih metara površine, kad je riječ o tvorničkim zgradama i pratećim objektima. U tvorničkom kompleksu površine jednog četvornog kilometra nastajat će komponente AI podatkovnih centara za svemir, uključujući razne tiskane ploče, elektroničke komponente na bazi silicija, solarne ćelije, korisničke terminale, komunikacijsku opremu i kućišta AI podatkovnih centara. Satelite će se također sastavljati u tom pogonu, i to modularno: neće se vezati ni uz jednog dobavljača AI hardvera, nego će uvijek koristiti hardver s najboljim dostupnim parametrima, čime se maksimiziraju performanse AI podatkovnih centara. Na području od 1000 hektara mjesta će dobiti ne samo tvornice i montažni pogoni, nego i skladišta, ispitne stanice, skladišne zgrade i drugi prateći objekti.
Prema Elonu Musku, pogoni koji izrađuju solarne ćelije i povezane komponente već su u izgradnji, a uskoro će početi i izgradnja pogona za AI satelite. Nije konkretno otkriveno kakav će proizvodni kapacitet imati pogon, sigurno je samo da proizvodnja u većem obujmu može početi već krajem 2027. Rječit je podatak da bi se prema viziji Elona Muska AI infrastruktura podatkovnih centara u svemiru godišnje mogla proširivati za ukupno 1 GW snage, što znači da bi se godišnje moglo lansirati više od 6000 satelita AI1, jer svaki takav satelit može raditi s kontinuiranom snagom od 120 kW, odnosno vršnom trenutačnom snagom od 150 kW, kad je riječ o potrošnji AI akceleratora i ostalih hardverskih komponenti.
Još je strmija vizija prema kojoj bi se od 2030. godišnje moglo u orbitu slati dva reda veličine više, oko 100 GW računalne snage godišnje. Razinu od 10 GW godišnje žele dosegnuti već unutar dvije i pol godine, a odatle bi se odbili prema 100 GW kao snu, kojem se žele približiti, odnosno koji žele dosegnuti unutar tri i pol godine. S vremenom bi se željeli približiti i razini od 1 TW godišnje, ali to može biti samo vrlo daleki cilj.
Trenutačno je najveći najavljeni AI podatkovni centar Hyperion koji razvija Meta, a kad bude gotov radit će sa snagom od 5 GW, opremljen s otprilike 2 milijuna GPU-a, a koštat će više od 100 milijardi dolara. Prema Metinim planovima, taj AI podatkovni centar do 2030. može dosegnuti samo 2 GW. Zanimljivo je i da je Colossus 2 koji je postavio xAI nedavno prošao proširenje, kojim mu je snaga porasla na gotovo 2 GW uz ugradnju 555.000 GPU-a, uz trošak od 18 milijardi dolara. Trenutačno je to najveći AI podatkovni centar koji nudi toliku snagu na jednoj lokaciji.
Na temelju navedenog, za postizanje 100 GW godišnje u svemir će trebati poslati snagu ekvivalentnu 20 punopravnih Hyperiona ili 50 Colossusa 2, što će zahtijevati golemu količinu čipova. O tome je li to tempo održiv mnogi su već izrazili sumnje, a kritiziraju se i ambiciozni planovi oko Terafaba, uz obrazloženje da će 1 TW računalne snage godišnje biti teško dosegnuti kad xAI, Tesla i SpaceX, koji stoje iza projekta, još nisu razvili nijedan moderan čip, a odmah bi karijeru na tom području započeli vrhunskom litografijom razreda 2 nm, uz djelotvornu suradnju Intela.
Projekt je svakako zanimljiv i čini se dobrim korakom prema cilju koji je zacrtao Elon Musk, kad je riječ o razvoju i proizvodnji AI podatkovnih centara u orbiti oko Zemlje, ali tempo se čini pomalo pretjeranim s obzirom na mogućnosti i na ono što trenutačni igrači u industriji mogu diktirati usred memorijske krize – koji pak proizvodnju čipova nisu započeli danas, nego prije desetljeća, pa imaju mnogo iskustva.
Cjelovitoj slici pripada i to da za proizvodnju satelita AI1 mogu ponovno iskoristiti većinu tehnologija korištenih u seriji Starlink V3 i skalirati ih za zadovoljenje aktualnih potreba, što daje nešto osnove da pokretanje serijske proizvodnje do kraja 2027. doista bude održivo. Druga je stvar hoće li se uspjeti uredno u orbitu poslati 1 GW snage godišnje, a razine od 10 GW i 100 GW realno gledano djeluju vrlo daleko, no ima još nekoliko godina da se pojave tehnologije, pogoni i procesi potrebni za ispunjenje ciljeva.
