UNAPRIJED SASTAVLJENO GAMING RAČUNALO ZA MILIJUN FORINTI - GIGABYTE AORUS PRIME 5 - TECH VIBES

Bez obzira na to, neki proizvođači i dalje nude unaprijed sastavljena računala, a ima i tvrtki koje nam osim vijaka nude gotovo sve od čega se PC može sastaviti. Takav je, među ostalima, i Gigabyte, na čijem se popisu proizvoda nalazi gotovo sve, od ventilatora preko SSD-a ili napajanja do grafičke kartice, a naravno ima i vlastitu gaming marku u obliku AORUS-a.

Tu marku jačaju i pre-built PC-ji iz serije Aorus Prime 5, najavljene prošlog ljeta, koji potencijalnim kupcima obećavaju pomno odabrane „premium” komponente i visoke performanse. Kad vidimo specifikacije, doista se radi o simpatičnim i snažnim konfiguracijama koje se mogu učinkovito koristiti ne samo za igranje. Okrugla cijena od milijun forinti na prvi pogled djeluje kao zahtjevan iznos, no ako temeljito istražimo, računalo koje je ovdje pažljivo odabrano, sastavljeno i stiže s unaprijed instaliranim operacijskim sustavom u trenutačnim uvjetima ne djeluje kao tako loša ponuda.

Raspakiravanje i komponente

O pakiranju nema mnogo uzbudljivog za reći. Kutija proizvoda upravo je ona uobičajena smeđa kartonska, a unutrašnjost je obložena onim krutim elementima od pjene s kojima se već susreo svatko tko je ikad kupio kućište ili neki drugi veći proizvod.

Samo računalo, nimalo iznenađujuće, već je znatno zanimljivije, jer je kućište djelovalo izrazito kvalitetno, u što sam se uvjerio i pri fotografiranju i bližem upoznavanju. Kombinacija debelog metala i otmjenih plastičnih elemenata tvori čvrsto i masivno kućište koje, usprkos tome, ni napunjeno komponentama nije bilo opasno teško, pa vjerojatno nećemo dobiti kilu dok ga stavljamo na stol.

Popis priloženog pribora prilično je kratak, jer se na njemu nalaze samo kabel za napajanje, antena za Wi-Fi na matičnoj ploči te nekoliko kabela za potpuno modularno napajanje koji nisu bili ugrađeni. Uz to je u kutiji bio samo priručnik od nekoliko stranica; za okruglih milijun forinti sada je toliko stalo.

Dizajn i konstrukcija

Kao što sam već spomenuo, kućište je prilično kvalitetan komad, koji proizvođač za sada u ovom obliku ne prodaje, iako se vrlo slični Gigabyteovi i AORUS-ovi modeli mogu naći u cjenovnom razredu od otprilike 80 tisuća forinti. Treba li nam kućište od 80 tisuća forinti, ovisi o nama, u svakom slučaju na tom se području sigurno može uštedjeti nekoliko deseterca bez posebnog gubitka kvalitete ako odvojimo vrijeme za traženje. Ako inzistiramo na proizvođaču, to možemo i u njihovoj ponudi, jer kod njih ima iz čega birati.

Dizajn prednje strane može se nazvati prilično suzdržanim, no kao brendirano računalo ipak ne propušta veliki natpis AORUS, postavljen okomito na lijevoj traci. Većim dijelom prednju stranu dominira mesh ploča, a kroz nju probijaju tri svjetlosna kruga koji označavaju prisutnost RGB ventilatora.

Ja sam po mogućnosti pristaša čistih oblika, a kućište Gigabyte Prime 5 tek je minimalno prelazilo granicu da bi doista odgovaralo mom ukusu. Tako vjerojatno ni većina neće biti nezadovoljna njime, osim ako ne preferiraju agresivnije oblike i takozvanu „gamer” estetiku, koju često obilježavaju pretjerana ukrašenost i obilježja sajamskog stila.

Po dimenzijama je riječ o izrazito prostranom komadu, jer se i gore i iza rešetkaste prednje strane udobno može smjestiti 360-ični AIO blok hlađenja, odnosno po želji tri ventilatora od 120 mm, koje na stražnjoj strani može nadopuniti jedan komad od 120. Potonji se također nalazi unutra i iako je gotovo svaki element u kućištu crn, nijedan od tih ventilatora ne ostaje bez RGB-a.

Uostalom, što se hlađenja tiče, primijenjeno je zanimljivo rješenje: ne samo da je procesor dobio all-in-one hladnjak, nego su i tri ARGB prstena koja svijetle iza prednje strane povezana jednim, integriranim okvirom. To nije baš uobičajen potez, jer je s jedne strane vrlo udoban za ugradnju i spajanje, no ako se bilo koja lopatica od ta tri ošteti ili pokvari, cijeli element moramo izvaditi i zamijeniti.

Naravno, i procesor je dobio AIO hladnjak, opremljen obiljem RGB svjetla, no ovdje su lopatice već bijele, pa osvjetljenje može više doći do izražaja. Iako radijator nije 360, nego samo 240, 9800X3D se teoretski može savršeno ohladiti i s toliko, a tako nastaje i za jednu lopaticu ventilatora manje buke.

Za dobro hlađenje, međutim, treba i prozračivati, što je proizvođač riješio mesh izvedbom na svim stranama, dakle zapravo dobivamo ventilacijske rešetke. Nažalost, kod prednje strane cijela se masivna i debela ploča mora otkinuti da bi se mogla očistiti, ali ni ventilatori ne mogu doći na svoje mjesto drukčije.

Ni donja četvrt, važna za napajanje, nije dobila izvlačivi ili skidljivi filtar za prašinu, pa ako dozrije za čišćenje, nažalost će se teško riješiti bez vađenja napajanja. To je najčudnije zato što su na vrhu kućišta uspjeli riješiti magnetski filtar, koji lako skinemo za brzo čišćenje.

Od bočnih ploča samo je ona prema unutrašnjosti od kaljenog stakla, dok je iza matične ploče postavljena čelična ploča s mat završnom obradom i malim ukrasom. Potonja je dobila i male magnetske točke da ne ispadne lako sa svog mjesta, iako u jednom slučaju kad sam je morao skinuti nisam našao mnogo smisla u tome. Svidjelo mi se, međutim, da, iako se strane moraju pričvrstiti vijcima, vijke debelih glava ne samo da je lako okretati lakom rukom, nego ostaju i na svom mjestu na krajevima ploča, pa ih nećemo razbacati i izgubiti.

U odvojenom donjem odjeljku napajanje može ležati na relativno prostranom mjestu, čak i uz to što je moralo stati i s okvirom za HDD/SSD. PSU-i današnjice uglavnom ni pri većem kapacitetu nisu toliko dugi da bi s tim bilo problema, no u nuždi se okvir može izvaditi nakon uklanjanja dvaju vijaka.

Dio kućišta je i izrazito jak metalni nosač za grafičku karticu, koji se uz ovdje korištenu karticu možda čini pomalo pretjeranim, jer ova Windforce grafička kartica nije posebno velik ni težak model. Naravno, nema razloga za pritužbu, jer izvrsno obavlja svoj zadatak, a s gledišta spremnosti za budućnost dobro je da nije korišteno jednostavno rješenje, jer ako u budućnosti u računalo dođe predimenzionirana vrhunska kartica, kućište će je pripremljeno dočekati.

Što se tiče I/O priključaka ugrađenih u gornju stranu kućišta, ograničili su se na uobičajeni minimum: tamo služe jedan Type-C i jedan USB-A 3.0, te po jedan zasebni utor od 3,5 mm za mikrofon i slušalice. Uz njih nalazimo gumbe za reset i napajanje, potonji s ugrađenom signalnom LED diodom.

Osim filtara, na kućište ne mogu imati mnogo prigovora, jer je kvalitetno i dobro se sastavlja, kabelima straga pripada dovoljno mjesta, a čak je i za ventilatore spojen hub kako bi sve bilo sinkronizirano. Ugodan je dodatak što su za pritezanje žica straga korištene i trake na čičak Velcro, ali su provučene i neke klasične plastične vezice, a rezervne vezice nažalost nisu priložene paketu, pa je to ispalo kao polurješenje.

S nekoliko dodatnih vezica, eventualno montažom bez vijaka ili nekim sličnim komforom mogli su ga još oplemeniti, no u cjelini možemo biti zadovoljni. Ako je ovo doista cjenovni razred od 80 tisuća forinti, onda možda premašuje prosječni korisnički okvir, a zauzvrat dobivamo posve korektnu kvalitetu.

Grafička kartica potječe iz višeg segmenta jer je od RTX 5080 dijeli otprilike 20 do 25%, pa se i tako radi o dovoljno snažnom hardveru. Meni su jedino RAM-ovi koje je odabrao proizvođač bili pomalo čudni; uz module 5600 CL40 u okvir bi sigurno stao i KIT s nešto čvršćim vremenskim parametrima.

Prvo pokretanje

Nakon prvog uključivanja moj je put vodio u BIOS, u kojem sam vidio da memorije ne rade u svom overclockanom stanju, pa sam brzo postavio EXPO profil kako bih postigao odgovarajuće vremenske parametre i brzinu.

UEFI mi se uostalom isprva prikazao u prilično niskoj razlučivosti, no nakon što sam postavio unaprijed instalirani Windows 11 i nakon nekoliko obaveznih ažuriranja ponovno ušao u BIOS, primijetio sam da je razlučivost prešla na veću i kao da je i miš radio glađe. Možda je samo optička varka, ali svejedno mi je bilo zanimljivo.

Sam Windows 11 pokreće se na uobičajen način, čeka nas niz dozvola i relativno dugotrajan postupak ažuriranja, osim ako malo ne prevarimo kako bismo brže našli radnu površinu.

Sustav je unaprijed dobio sve bitne drivere, mi se najviše moramo pobrinuti za ažuriranje grafičkog drivera. Uz to je instaliran samo Gigabyteov softver, koji također nudi ažuriranja, ali samo za vlastite komponente, kojima možemo fino podešavati RGB ili grafičku karticu.

Unaprijed instalirani Gigabyte Control Center dobio je iznenađujuće čisto sučelje, sasvim ugodno oku, ograničeno uglavnom na najnužnije elemente, pa nam se pogled neće zapetljati kad ga otvorimo.

Ovdje u biti možemo regulirati broj okretaja i ponašanje sistemskih ventilatora i usmjerivača zraka grafičke kartice, petljati s usklađenim RGB-om, štoviše, dobivamo i opcije tuninga za CPU i VGA.

Testovi

Osim EXPO profila RAM-ova, sve je radilo na potpuno tvorničkim vrijednostima, dakle onako kako bi ga koristila većina prosječnih korisnika. Tako je i CPU zastao na granici potrošnje od 120 W, a nikakav OC nisam primjenjivao.

O glavnim komponentama, dakle grafičkoj kartici i procesoru, dostupno je obilje testova - 9800X3D, primjerice, nedavno sam testirao -, ali me ipak zanimalo kako će se nositi s jednim-dva novija naslova, na temelju čega možemo odlučiti radi li se o kombinaciji koja odgovara našim potrebama.

U testu memorije možda su najzanimljiviji vremenski parametri jer latencija od gotovo 90 nanosekundi nije najsjajnija, no ta vrijednost odgovara performansama modula s vremenskim parametrima CL40, dakle svoje je obavila kako treba.

Brzine čitanja SSD-a prelaze 7000 MB u sekundi, pa izvrsno radi i pri sistemskim operacijama i tijekom igranja. Kod brzina pisanja, međutim, pojavio se throttling, što se pripisuje nedostatku hladnjaka. Performanse pisanja iznad 6000 MB pale su na oko 2000 MB, što je prilično drastičan pad. Proizvođač je u međuvremenu javio da će ubuduće za svoje snažnije pogone osigurati odgovarajuće rješenje za hlađenje.

3DMark ili tri verzije Cinebencha također su, u granicama pogreške, ispunili očekivanja, konfiguracija stabilno isporučuje očekivane performanse, a pritom je hlađenje cijelo vrijeme bilo tiho i učinkovito.

Ako ne inzistiramo na uključenom Ray Tracingu, novi Resident Evil ni u nativnom 4K-u ne pada baš ispod 60 fps-a, što je izrazito ohrabrujuće. Ako bismo pak željeli koristiti realističnije efekte svjetla i sjene, isti rezultat možemo postići najviše u 1440p, no uključivanjem DLSS-a, makar uz upscaling i postavku Balanced, RT i 4K dostupni su istodobno, uz odgovarajući broj sličica.

Koliko je skandalozno počeo Cyberpunk 2077, toliko je sada stabilan, pa se uz njega lijepo moglo mjeriti koliko neka kartica podnosi opterećenje. U 4K razlučivosti treba se pomalo mučiti za minimum od 60, u nativnoj razlučivosti postavka Ultra nažalost ju je temeljito mučila, no DLSS spretno izvlači iz nevolje, štoviše, tada se može uključiti i Ray Tracing, a minimalna vrijednost upscalirane slike bila je upravo 60 fps.

Obožavatelji igre Counter-Strike 2 imaju dobru vijest, iako bismo se i iznenadili da kartica od 400 tisuća ne postiže lijepe rezultate. U razlučivosti 1080p i uz vizualne postavke spuštene na minimum dobio sam gotovo 900 fps-a, a čak je i u 4K prosjek bio iznad 500, pa na tržištu zapravo ne nalazimo napredni gaming monitor koji ne bismo mogli u potpunosti iskoristiti s ovim računalom.

Hlađenje i potrošnja

Kako god gledao, riječ je o iznimno uravnoteženom sustavu koji, osim što spretno drži pod kontrolom zagrijavanje osjetljivih komponenata, radi i izrazito tiho. I za procesor i za grafičku karticu može se reći da su u mirovanju zastali na 40-41°C, dok sam pod masivnijim opterećenjem procesor mogao gurnuti najviše do 74°C, no tipičnije je bilo 70-71°C kod obje jedinice.

Maksimalna potrošnja sustava kulminirala je na 400 vata, što otprilike odgovara energetskim potrebama sličnih konfiguracija. Razina buke pritom je u praznom hodu mogla biti oko 30 dB, no ni pod opterećenjem nije počela urlati, izrazito je prijateljski disala, na čemu pripada pohvala proizvođaču, u tom pogledu pohvalu zaslužuju i komponente i sastavljanje.

Treba li mi ovo?

Aorus Prime 5 snažno je gaming računalo, 9800X3D jedna je od najboljih opcija i nije prikladan samo za igranje, u RTX-u 5070 Ti također ima dovoljno snage za pokretanje većine zahtjevnih igara, kućište je masivno i dobro se sastavlja, a hlađenje nije samo dovoljno, nego je bilo iznenađujuće tiho i pod opterećenjem. Ako zanemarimo uštedu na hladnjaku za SSD i činjenicu da bismo uz RAM-ove CL40 mogli dobiti nešto bolje, Gigabyteovo pre-built računalo zaslužuje oznaku za specifikaciju.

Ovo je dakle uspješna konfiguracija, no postavlja se pitanje isplati li se njezina cijena. Na to nema jednoznačnog odgovora, jer kad sam pokušao pojedinačno skupiti iste, odnosno otprilike iste Gigabyteove i AORUS-ove hardverske komponente, ukupni iznos bio je znatno iznad milijun forinti. Ako pak pokušamo samo zadovoljiti specifikacije, ne inzistiramo na proizvođaču i odvojimo vrijeme da sastavimo komponente slične sposobnosti i kvalitete, možemo proći jeftinije.

Dakle, ne bih ga nazvao pogubno preskupim, ali na kućištu, primjerice, sigurno možemo uštedjeti i desetke tisuća, a RAM-ovi, koliko god bili skupi, čak sam i unutar marke našao set 2x16 GB s boljim vrijednostima, a ipak se na njemu može uštedjeti dodatnih desetak tisuća. Ako ne inzistiramo na ovdje skiciranim tipovima, možemo sastaviti slično računalo jeftinije, čak i kad za to kupimo i uslugu sastavljanja računala. Tko dakle ima točno toliki budžet i ne smeta mu da dio ode primjerice na periferiju, za njega to ne mora biti jasan izbor. Doista je super računalo, ali ako se ove performanse mogu dobiti i po znatno povoljnijoj cijeni, ne može se nazvati savršenim izborom.