Astronomi, među njima i članovi NASA-inog programa promatranja objekata blizu Zemlje (NEO), desetljećima pretražuju nebo tražeći potencijalno opasne objekte koji bi mogli nanijeti znatnu štetu našem planetu. Do sada nisu pronašli nijedan takav, a prema NASA-i poznati asteroidi ni u idućih 100 godina ne predstavljaju prijetnju.
U tom svjetlu projekt može djelovati kao gubljenje vremena. Stručnjaci su već proveli mnoštvo sati promatrajući nebo i nisu pronašli nijedan asteroid koji bi prijetio apokalipsom. Čemu onda nastaviti, mogli bismo se zapitati. Pa, osim sigurnosti planeta, takvim neprestanim promatranjem mnogo učimo o Sunčevu sustavu i asteroidima. U novoj studiji Marcela de Oliveire Souze primjerice je u vezi s putanjom jednog takvog nebeskog tijela otkriveno nekoliko zanimljivosti, na temelju kojih bi se putovanje na Mars moglo skratiti.
Kada se asteroidi prvi put uoče, njihova je putanja prilično neizvjesna. Očit primjer za to je asteroid 2024 YR4, koji je izazvao znatnu uzbunu kada mu je prema ranim promatranjima dana vjerojatnost sudara sa Zemljom od 3,1 posto, prije nego što je vjerojatnost u svjetlu preciznijih podataka o putanji pala gotovo na nulu. Nakon toga stručnjaci su predvidjeli vjerojatnost sudara s Mjesecom od 4,3 posto, a potom je i ta vjerojatnost pala gotovo na nulu. Glavni je problem što u promatranjima postoje nesigurnosti. Astronomi putanje nebeskih tijela modeliraju odmah čim ih uoče, ali te putanje daljnjim promatranjima postaju znatno točnije i otkrivaju pravi put.
Kada je asteroid blizu Zemlje 2001 CA21 prvi put uočen i kada je rekonstruirana njegova putanja, pokazalo se da sudjeluje u prilično bogatom putovanju. Ne prolazi naime samo u blizini Zemlje, nego presijeca i putanju Marsa. Iako je ta putanja od tada znatno preciznije određena, Oliveira Souza ustanovio je da je rani rad i dalje vrlo koristan.
Souza je proučavao može li predviđena putanja tog asteroida biti korisna za planiranje misija prema Marsu, analizirajući tri moguća termina, 2027., 2029. i 2031. Riječ je o datumima kada je Mars u opoziciji, što znači da je Zemlja između Sunca i Marsa te da su dva planeta najbliža jedan drugome. To se događa otprilike svakih 26 mjeseci.
„Od proučavanih putanja samo konfiguracija iz 2031. zadovoljava i energetske i geometrijske zahtjeve prema prihvaćenim kriterijima”, objašnjava Oliveira Souza. „Unutar tog vremenskog intervala identificirane su dvije potpune i dinamički zatvorene arhitekture Zemlja–Mars–Zemlja: brza konfiguracija od 153 dana (33 + 30 + 90 dana) i izvedivija konfiguracija od 226 dana (56 + 35 + 135 dana).”
Ukratko: prema ranim podacima temeljenima na asteroidu postoje dvije moguće rute kojima možemo stići do Marsa i natrag unutar jedne godine. Iako je to samo po sebi vrlo uzbudljivo, Oliveira Souzin glavni cilj bio je ispitati mogu li se rani podaci o asteroidima i predviđene putanje koristiti za planiranje misija.
„Rani modeli putanja malih nebeskih tijela mogu skrivati prirodne heliocentrične geometrije koje pomažu strukturirati i istaknuti brze međuplanetarne rute u tradicionalnim prostorima traženja putanja”, kaže Oliveira Souza. „Ovdje razvijeni pristup pruža inovativan i generalizabilan okvir za istraživanje postoje li slični predlošci u putanjama drugih sličnih nebeskih tijela.”
