Jedan od najvećih izazova u potrazi za izvanzemaljskim životom jest pronalazak planeta sličnih Zemlji. Iz mnogih tehničkih i fizikalnih razloga to je lakše reći nego učiniti, ali od otkrića prvog egzoplaneta prije više od tri desetljeća stručnjaci su na tom području postigli golem napredak. Sada su stigli do još jedne važne prekretnice, uzbudljivim novim otkrićem.
Astronomi već dugo znaju za egzoplanet oznake LHS 1440 b. To je kamenit planet čiji je polumjer 1,73 puta veći od zemaljskog, a masa 5,6 puta veća. Oko svoje zvijezde obiđe za samo 24,7 dana, ali budući da je njezina svjetlost mnogo slabija od svjetlosti našeg Sunca, ta se superzemlja nalazi u nastanjivoj zoni, odnosno na njezinoj površini teoretski može postojati tekuća voda.
Već su ranije postojali znakovi moguće atmosfere, među ostalim u podacima teleskopa James Webb, ali sada su istraživači napokon izvijestili o dosad najuvjerljivijim dokazima. Pomoću zemaljskog teleskopa Magellan Clay na Opservatoriju Las Campanas Sveučilišta Carnegie astronomi su naime s planeta otkrili curenje helija. A što je najuzbudljivije, čini se da je ispuštanje promjenjivo.
„U 2024. primijetili smo da helij bježi iz gornje atmosfere tog egzoplaneta, što snažno upućuje na prisutnost atmosfere” – izjavio je Shreyas Vissapragada, suautor studije koja izvješćuje o rezultatima, suradnik Carnegieja. U 2025. pojavu je ponovno uspjelo promatrati, ali s drukčijom razinom curenja, odnosno atmosfera ne samo da postoji, nego se i mijenja.
Istraživački tim smatra da je ispuštanje helija posljedica rendgenskog zračenja i ekstremnog ultraljubičastog zračenja zvijezde. Crveni patuljci mnogo su aktivniji od Sunca, što otvara ozbiljna pitanja o stvarnoj nastanjivosti planeta koji kruže oko takvih zvijezda. No to su najčešće zvijezde u galaktici, pa je od velike važnosti sve što o njima saznamo.
Pitanje nastanjivosti snažno zaokuplja istraživače. Prisutnost atmosfere nužan je uvjet za život kakav poznajemo, ali nije jedini čimbenik. Previše je nepoznanica u pogledu mogućih kemijskih spojeva koji mogu biti prisutni ili odsutni, a istraživači očito ne žele spekulirati.
„O donjoj atmosferi planeta još ne znamo dovoljno da bismo dobili potpunu sliku o tome od kojih se kemijskih tvari atmosfera sastoji, a kamoli o površini (ili njezinu nedostatku) i eventualnoj prisutnosti tekuće vode” – izjavio je Vissapragada. Tim već planira dodatna promatranja kako bi dalje pratio promjene helija. To samo po sebi može pružiti važan uvid u ponašanje planeta i zvijezde.
Vissapragada je ujedno naglasio važnost zemaljske astronomije, koja je u tom radu odigrala ključnu ulogu. Živimo u posebnom razdoblju, kada smo još godinama daleko od toga da nova generacija teleskopa, kao što su Extremely Large Telescope i Giant Magellan Telescope, bude puštena u rad. Oni će možda moći izravno snimiti egzoplanete s čvrstom površinom.
S druge strane, svjetlosno onečišćenje od svemirskih satelita sve više ugrožava zemaljsku astronomiju. „To je konkretno mjerenje omogućio novi spektrograf visoke razlučivosti postavljen na jedan od teleskopa Magellan, a to dokazuje koliko se uz malo kreativnosti može postići i s alatima koji već postoje na Zemlji” – rekao je Vissapragada.
Dok se potraga za Zemljinim blizancem nastavlja, zahvaljujući stručnosti i predanosti astronomi i dalje pomiču granice u smislu dubljeg uvida u značajke dalekih svjetova. Egzoplanet koji ima atmosferu i kruži u nastanjivoj zoni svoje zvijezde fenomenalno je otkriće u tom radu.
