Varalice mogu mnoge igre za više igrača učiniti neigrivima, osobito ako izdavač ništa ne poduzima kako bi ih zaustavio. Svatko tko igra takve igre vjerojatno ima neugodnih iskustava, no katkad varalice toliko unište doživljaj da igru više nema smisla ni pokretati. Postoji, međutim, i druga krajnost: igrači kojima se bez razloga zabrani pristup.
Nažalost, kruži mnoštvo zastrašujućih priča o ljudima kojima je zabranjen pristup pojedinim igrama, često i nakon što ih već dugo nisu igrali. Zbog kupnje i prodaje rabljenog hardvera postoji i opasnost da netko dobije zabranu iako određenu igru nikad prije nije ni igrao.
Iskustvo, nažalost, pokazuje da razvojne studije i izdavače uglavnom ne dira ako je zabrana neopravdana. Danas postupke provjere i rješavanja žalbi redovito prepuštaju automatiziranim sustavima umjetne inteligencije. Riot Games, primjerice, rado šalje poruke već nekoliko sekundi nakon podnošenja žalbe, tvrdeći da su njihovi djelatnici temeljito proučili slučaj i utvrdili da je zabrana očito bila opravdana.
Mnogi tada posegnu za snagom društvenih mreža, a ako imaju videosnimku kao dokaz, prilično lako mogu pokazati da je riječ o ozbiljnoj i nedopustivoj pogrešci. To ne uspijeva uvijek, ali katkad urodi plodom pa razvojni studio uz brojne isprike vrati račun.
Takve situacije itekako stavljaju čovjekov osjećaj za pravdu na kušnju, a ne postane svaka objava na društvenim mrežama viralna kako bi zajednica mogla priskočiti u pomoć.
Igrač Rychadv prije nekoliko mjeseci poželio se vratiti Battlefieldu 6, a onda je zaprepašteno otkrio da mu je EA zabranio pristup.
Nije dobio nikakvu obavijest ni objašnjenje o tome što se događa u pozadini, kada je zabrana izrečena i zašto, a žalba mu je odmah odbijena. Rychadv se, međutim, nije pomirio s time i odlučio je slučaj iznijeti pred sud.
Brazilski sud presudio je u njegovu korist i naložio EA-u da mu vrati račun.
Sud zahtijeva da se sve vrati u izvorno stanje, uključujući napredak u igrama, licence za igre i stečene predmete.
Rychadv preporučuje svima koji mogu da slijede njegov primjer. Srećom, u Brazilu za ovakav postupak nema sudskih troškova, no mnogi komentatori smatraju da je u Sjedinjenim Američkim Državama takvo što zbog visokih troškova neizvedivo. Uz to, pitanje je bi li, primjerice, u Mađarskoj tamošnji sustav zaštite potrošača, poznat po tome koliko je oslabljen i urušen, uopće mogao preuzeti slučaj bez prebacivanja odgovornosti uz izgovor da to nije u njegovoj nadležnosti.
