Bumbari se teško mogu nazvati najgracioznijim stvorenjima prirode, ali kako se nedavno pokazalo, imaju iznenađujuće dobar osjećaj za ritam – imaju ga. Dlakavi kukci ne samo da prepoznaju ritam, nego mogu identificirati i podudarne obrasce kada istraživači promijene tempo – piše časopis Science u nedavno objavljenom istraživanju. Ovo je prvi put da je ta sposobnost dokumentirana, uz nekoliko sisavaca i ptica, i kod drugih skupina životinja.
„To je neočekivano, prekrasno otkriće” – kaže Henkjan Honing, istraživač glazbene kognicije sa Sveučilišta u Amsterdamu, koji nije sudjelovao u istraživanju. Mozak bumbara sposoban je za vrlo profinjene operacije, što je prilično impresivno, dodaje Peter Cook, istraživač ponašanja s New College of Florida, koji također nije sudjelovao u novom istraživanju.
Za dio kukaca, uključujući cvrčke i krijesnice, odavno je poznato da mogu oponašati ritam cvrkuta i bljeskanja drugih jedinki. No da prepoznaju iste ritmove pri različitim tempima – što se naziva fleksibilnim osjećajem za ritam – stručnjaci su dosad smatrali toliko složenim mentalnim zadatkom da je za to potreban mozak velike veličine. Izvanredne kognitivne sposobnosti pčela – uključujući jednostavnu uporabu alata i društveno učenje – nadahnule su Zijiea Zenga, istraživača sa SMU-a, i njegove kolege da odluče proučiti osjećaj pčela za ritam i njihove reakcije na ritmove.
Stručnjaci su u tu svrhu bumbare stavili u malu kutiju u kojoj su bile dvije male, naopako okrenute prozirne čaše, a u svakoj po jedna zelena LED dioda. Svjetla su treperila prema kratkim ponavljajućim obrascima: primjerice dugo, dugo, kratko, kratko – ili dugo, kratko, dugo, kratko. Jedan niz signalizirao je nagradu – mrlju zaslađene vode na vrhu čaše – dok je kod drugog izostala poslastica. Pčele su najprije naučile razlikovati ta dva ritma. Zatim su s većom vjerojatnošću slijetale na čašu koja je obećavala nagradu, čak i kad na njoj nije bilo šećera.
Potom su istraživači ubrzali, a zatim usporili tempo treperenja – a pčele su i dalje prepoznavale ritam povezan sa šećerom i slijetale na odgovarajuću čašu. Cwyn Solvi, koautor studije koja izvješćuje o rezultatima, također kognitivni neuroetolog sa SMU-a, ovako je sažeo pokus: „Zamislite da slušate pjesmu koja se usporava ili ubrzava, a vi je ipak prepoznajete. To nije zato što ste zapamtili jedan detalj, nego zato što ste shvatili cijelu strukturu.”
Novo istraživanje važan je prilog našem sve većem znanju o glazbenim sposobnostima životinja. Ranije su neki stručnjaci pretpostavljali da su neke glazbene sposobnosti, poput prepoznavanja ritma, povezane s vokalnim učenjem ili usvajanjem jezika te da su ograničene samo na ljude i nekoliko ptica i sisavaca. No dokazi koji se gomilaju o raznim nevokalnim vrstama upućuju na to da osjećaj za ritam može imati temeljnije svrhe.
Stručnjaci za sada ne znaju zašto pčele mogu prepoznavati promjenjive tempe, no koautor studije Andrew Barron, komparativni neuroznanstvenik sa Sveučilišta Macquarie, napominje da su to ponašanje vjerojatno oblikovale složene društvene strukture pčela. „Ritmovi su svugdje prisutni u prirodnom svijetu pčela, a velik dio interakcija s okolinom odnosi se na prepoznavanje ponavljajućih obrazaca” – kaže stručnjak.
