Kineska misija Tianwen-2 sada je i službeno stigla do Kamoʻoalewe, jednog od Zemljinih „kvazimjeseca”, koji je od nas obično udaljen nekoliko desetaka puta više nego Mjesec. O njoj znamo već desetljeće, ali sada je napokon možemo doista izbliza razgledati, jer je Tianwen-2 trenutačno oko 20 kilometara od nebeskog tijela. Promjer Kamoʻoalewe procjenjuje se na 16 – 20 metara, pa je to najmanji objekt koji je dosad posjetila letjelica. Od poznatih Zemljinih kvazimjeseca čini se najstabilnijom: oko našeg planeta nalazi se već stoljeće, a ondje bi mogla ostati još stoljećima.
No po čemu nešto postaje kvazimjesec? Gledano sa Zemlje, Kamoʻoalewa je od našeg planeta udaljena 38 – 100 puta više od udaljenosti Mjeseca (dovoljno blizu da se klasificira kao objekt blizu Zemlje, odnosno NEO), pa se čini kao da kruži oko nas. Ta je udaljenost u stvarnosti ipak prevelika da bi gravitacijsko privlačenje našeg planeta imalo bitan učinak na nju. Tako, iako na svemirsku stijenu Zemljina gravitacija malo ipak djeluje, ona zapravo jednostavno kruži oko Sunca sličnom brzinom kao i mi i dovoljno je blizu da izgleda kao da je vezana za gravitacijsko polje našeg planeta. U tom se pogledu potpuno razlikuje od Mjeseca, koji je gravitacijski jasno okovan za Zemlju. Međutim, Kamoʻoalewa bi mogla imati vrlo duboku vezu s našim pravim prirodnim mjesecom.
„Za kvazimjesec (469219) Kamo‘oalewa na temelju spektroskopskih dokaza pretpostavlja se da je riječ o materijalu izbačenom pri udaru na površinu Mjeseca, što potvrđuju i dinamičke simulacije i simulacije nastanka kratera” – objašnjavaju autori studije o toj temi. „Ako populacija NEO-a podrijetlom s Mjeseca doista postoji, to bi pružilo mogućnost povezivanja istraživanja Mjeseca i NEO-a, i proučavanjem posebnosti nastanka kratera (koji se materijali, u kojem stanju i s koje dubine izbacuju), i usavršavanjem modela o izvornoj regiji NEO-a, što bi bilo korisno i za one koji se bave planetarnom obranom i za one koji pokušavaju odrediti starost Mjesečeve površine.”
I tu na scenu stupa Tianwen-2. U sljedećim mjesecima druga kineska međuplanetarna misija približit će se Kamoʻoalewi još više, prije nego što se spusti na površinu radi uzimanja uzoraka. Letjelica će za prikupljanje materijala s površine sitnog nebeskog tijela primijeniti dvije metode. Jedna je „touch-and-go” (dodir i nastavak leta), koju su ranije primijenile i OSIRIS-REx i Hayabusa2, a druga je „anchor and attach” (usidravanje i pričvršćivanje). Potonja se na asteroidu još nikad nije primjenjivala.
Misija će zatim u travnju 2027. krenuti dalje i s uzorkom – koji bi trebao imati otprilike 100 grama – prema Zemlji će poslati atmosfersku sondu. Uzorak može potvrditi je li to nebesko tijelo izvorno bilo dio našeg Mjeseca. Sam Tianwen-2 u međuvremenu nastavlja put i očekuje se da će 2035. stići do 311P/PanSTARRS, sitnog kometa u glavnom pojasu asteroida. I ondje bi mogao pomoći u rješavanju jedne važne zagonetke: 311P/PanSTARRS jedan je od rijetkih poznatih kometa za koji neki znakovi upućuju na to da ima sićušan mjesec.
