Droge su iznimno raširene u okolišu, a kokain i njegovi proizvodi razgradnje primjerice nalaze se u rijekama i jezerima diljem svijeta. I baš kao djeca izložena pasivnom dimu cigareta, divlje životinje koje žive u onečišćenim vodama – uključujući sitne rakove, ribe pa čak i morske pse – nehotice unose te tvari.
O učincima se ipak, usprkos raširenosti problema, zna malo. U laboratorijskim istraživanjima sitni rakovi izloženi kokainu plivaju brže, a druge vrste napuštaju svoja skrovišta, što se u prirodi smatra rizičnim ponašanjem. Istraživačka skupina pak je nedavno provela prvo relevantno istraživanje na divljim ribama. O rezultatima Current Biology izvješćuje na svojim stranicama, a prema njima čini se da lososi izloženi kokainu i njegovu glavnom proizvodu razgradnje putuju u širem krugu. "Ovo je važna i vrlo zanimljiva studija", kaže Mark Servos, ekotoksikolog sa Sveučilišta Waterloo, koji nije sudjelovao u istraživanju.
Kako bi oponašali učinke onečišćene vode, istraživači su kirurški ugradili male uređaje u dvogodišnje atlantske losose iz uzgajališta. Implantati su polako otpuštali kemijske tvari u dozi kakvu bi ribe susrele u vodi onečišćenoj razmjerno velikom količinom droga.
Jedna skupina od 35 riba dobila je implantate s kokainom, drugoj skupini davan je benzoilekgonin, glavni proizvod razgradnje kokaina, koji se često nalazi u velikim količinama u vodama. Treća skupina dobila je kontrolne implantate bez droge. Sve su ribe opremljene sitnim odašiljačem, pa je istraživačka skupina koju su vodili Jack Brand i Michael Bertram, bihevioralni ekolozi sa Švedskog sveučilišta poljoprivrednih znanosti, mogla 2 mjeseca pratiti njihovo kretanje u jezeru Vättern.
Mladi uzgojeni lososi nakon puštanja obično kreću u istraživanje, ali kako upoznaju novi okoliš, sve se manje kreću. Istraživači su to opazili i sada tijekom dva mjeseca – ali uz jedan mali obrat. Lososi s implantatom droge bolje su zadržali žeđ za avanturom. U odnosu na kontrolnu skupinu ribe izložene metabolitu benzoilekgoninu plivale su tjedno do 1,9 puta dalje.
Do kraja pokusa ribe iz kontrolne skupine uglavnom su se nastanile u južnom dijelu jezera, oko 20 kilometara od mjesta puštanja. Ribe izložene kokainu živjele su nešto dalje, a ribe izložene benzoilekgoninu završile su otprilike 32 kilometra od mjesta puštanja. To što je učinak metabolita na ponašanje bio čak jači od učinka kokaina u skladu je s ranijim laboratorijskim istraživanjima prema kojima benzoilekgonin dulje ostaje u organizmu riba. Na koji točno način mijenja ponašanje riba, zasad se ne zna.
Nije jasno ni što te promijenjene oblike ponašanja dugoročno znače za losose. Moguće je da utječu na to kako love i kako njih love, kažu stručnjaci, ali to treba potkrijepiti daljnjim istraživanjima. Drugo važno pitanje jest vrijede li zaključci i za ribe rođene u divljini; za uzgojene je lososa primjerice ionako poznato da su manje oprezni. Sigurno je ipak da droge i druge onečišćujuće tvari zaslužuju temeljitije istraživanje u staništima.
