Prije gotovo godinu dana astronomi su iz gotovo svih krajeva svijeta usmjerili svoje teleskope prema istoj svijetloj točki: komet kataloške oznake 3I/ATLAS treći je međuzvjezdani objekt ikad uočen u našem kozmičkom susjedstvu. U mjesecima nakon prvog otkrića istraživači su utvrdili da objekt promjera 2,6 kilometara kroz Sunčev sustav juri brzinom od 221 tisuće kilometara na sat.
Jedno ključno pitanje do sada je ipak ostalo otvoreno: gdje je – i kada – to nebesko tijelo točno nastalo? U časopisu Nature objavljena je nova studija koja daje odgovor na to pitanje: starost kometa mogla bi doseći čak 12 milijardi godina. Stručnjaci su uz pomoć svemirskog teleskopa James Webb agencije NASA analizirali kometov kemijski sastav i zaključili da se oblikovao u jednom od područja nastanka zvijezda u Mliječnoj stazi, u ranoj fazi povijesti svemira. Rezultati nude uvid u funkcioniranje drugih planetarnih sustava i u to kakvi su oni u odnosu na Sunčev sustav.
Mjerenje detaljnog kemijskog sastava međuzvjezdanog objekta nešto je o čemu sanjamo godinama, kaže Darryl Seligman, planetarni istraživač sa Sveučilišta Michigan State, koji nije sudjelovao u istraživanju. Kad bismo dobili slična opažanja i za druge objekte, to bi iz temelja revolucioniralo sve što znamo o međuzvjezdanim kometima, ali i općenito o nastanku zvijezda i planeta, dodaje stručnjak.
Kad se prašina i plin oko novorođenih zvijezda spoje i oblikuju planete, preostale krhotine mogu biti izbačene golemom brzinom. Komet 3I/ATLAS, koji je prvi uočio sustav Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System (ATLAS), nije prvi međuzvjezdani lutalica koji je izazvao zanimanje stručnjaka. No on je daleko najveći i najsjajniji među dosad poznatima. Njegovi prethodnici, 1I/‘Oumuamua i 2I/Borisov, otkriveni 2017., odnosno 2019. godine, bili su slabo vidljivi, a promjer im nije dosezao ni 1 kilometar.
Neobična svjetlina učinila je 3I/ATLAS savršenom metom za teleskope, kaže Martin Cordiner, astrokemičar iz NASA-ina Goddardova centra za svemirske letove. Cordiner i njegovi kolege u prosincu 2025. usmjerili su James Webb na komet tijekom dva dana, prikupivši ukupno 71 minutu podataka. Razlažući infracrveno svjetlo iz kometove plinovite kome na nekoliko tisuća valnih duljina, teleskop je otkrio njegov kemijski otisak prsta. "Nismo baš znali što ćemo vidjeti", kaže Cordiner. Zatim se brzo pokazalo da je 3I/ATLAS u usporedbi s tipičnim kometima i asteroidima Sunčeva sustava ne samo malo drukčiji, nego potpuno drukčiji, nastavlja istraživač.
Kako ga je sunčeva svjetlost zagrijavala, 3I/ATLAS ispuštao je vodu u plinovitom stanju, ugljikov monoksid, ugljikov dioksid te metale poput nikla i željeza. No dvije glavne kemijske posebnosti koje odaju egzotično podrijetlo kometa 3I/ATLAS pokazale su se u izotopima ugljika i vodika. Kod tog je kometa omjer ugljika-12 i ugljika-13 bio znatno viši nego kod nebeskih tijela u Sunčevu sustavu. Budući da se ugljik-13 u svemiru nakuplja nakon golemih eksplozija zvijezda, njegova razmjerna odsutnost u kometu 3I/ATLAS upućuje na to da je komet nastao u vrlo ranoj fazi svemira, prije nego što je većina zvijezda postala dovoljno stara da eksplodira. Drugo, 3I/ATLAS sadrži veliku količinu poluteške vode, u kojoj neki od atoma vodika u vodi imaju dodatni neutron. To se lakše stvara u okolinama s visokim zračenjem, koje su u ranom svemiru bile uobičajene oko hladnih područja nastanka masivnih zvijezda.
Prije nove analize istraživači su na temelju putanje i brzine kometa 3I/ATLAS procjenjivali da je njegova starost između 3 i 11 milijardi godina, kaže Michele Bannister, planetarna astronomkinja sa Sveučilišta Canterbury, koja nije sudjelovala u istraživanju. Novi, neovisni dokazi u biti su potvrdili starije podrijetlo. "Ovo je nebesko tijelo starije od Sunčeva sustava. To je najstariji komet koji smo ikad vidjeli", kaže istraživačica.
Drevni status kometa upućuje i na to da su građevni blokovi planeta postojali već unutar 2 milijarde godina nakon Velikog praska, dodaje Susanne Pfalzner, astrofizičarka iz Jülichkog superračunalnog centra, koja također nije sudjelovala u novom istraživanju. Budući da ni najjači teleskopi ne mogu ugledati nebeska tijela veličine kometa u drevnim zvjezdanim sustavima, međuzvjezdani objekti koji stižu do nas jedina su prilika za proučavanje tog razdoblja, nastavlja Pfalzner.
Iako su stručnjaci do sada identificirali samo tri međuzvjezdana objekta, sve upućuje na to da ih u Sunčevu sustavu ima mnogo, kaže Seligman. Istraživači očekuju da će, kad Opservatorij Vera C. Rubin započne desetogodišnji pregled neba, pronaći 50 ili čak i više međuzvjezdanih posjetitelja. Misija NASA-e Near-Earth Object Surveyor, koja kreće već 2027., također bi mogla otvoriti novi prozor na te posjetitelje na nebu, nastavlja Seligman.
Do tada nova saznanja o kometu 3I/ATLAS nude dosad najbolju sliku o tome od čega se sastoje drugi planetarni sustavi i u kojim su se uvjetima mogli oblikovati. "Vlastiti Sunčev sustav smatramo jedinstvenim u galaksiji i on je i dalje jedini planetarni sustav za koji znamo da je naseljiv. No sa svakim međuzvjezdanim objektom bolje razumijemo kolike su šanse da se i drugdje oblikuju nebeska tijela povoljna za nastanak života" – kaže Cordiner.
