Pokazalo se da galaksija udaljena 12,5 milijardi svjetlosnih godina sadrži čak tri supermasivne crne rupe (SMBH), od kojih su dvije vjerojatno na putu prema spajanju, dok prisutnost treće na rubu galaksije traži dodatno objašnjenje. Sve tri SMBH aktivno se hrane i oblikuju razvoj galaksije oko sebe. Njihovo otkriće moglo bi okončati nekoliko rasprava o evoluciji ranog svemira, ali istodobno otvara i mnoga nova pitanja.
Supermasivne crne rupe okružene su takozvanim aktivnim galaktičkim jezgrama (AGN). To su kompaktne regije koje emitiraju izvanrednu količinu energije i zato su najsjajniji objekti u svemiru, što stručnjacima omogućuje promatranje crnih rupa iz prvih nekoliko milijardi godina nakon Velikog praska. No budući da rezolucija nije osobito dobra, mnoga pitanja ostaju otvorena, među ostalim i zašto neke crne rupe izgledaju veće nego što bi prema teoriji bilo moguće s obzirom na njihovu starost.
Jedno moguće objašnjenje te zagonetke bilo bi da se mnogo manjih crnih rupa spaja iznenađujuće brzim tempom, ali dokazati to izazov je. Međutim, kad su astronomi proučavali galaksiju J0148-4214, vidjeli su znakove dviju supermasivnih crnih rupa koje će se uskoro spojiti (kozmološko tumačenje „uskoro” u ovom slučaju znači nekoliko stotina milijuna godina). Prisutnost treće crne rupe u istoj galaksiji u međuvremenu potkrepljuje sliku da bi razvoj galaksija mogao biti brži nego što su istraživači očekivali.
„To je prvi dokaz da u jednoj galaksiji u dalekom svemiru postoje tri aktivne crne rupe” – izjavila je Hannah Übler, suradnica Instituta Max Planck za izvanzemaljsku fiziku. J0148-4214 predaleko je da bi se dvije crne rupe mogle promatrati zasebno, ali njihova je objedinjena svjetlost asimetrična, što upućuje na dva objekta različite veličine.
U spektru svjetlosti koja stiže iz J0148-4214 opažaju se tako široki pojasevi da sugeriraju vrlo brzo gibanje tvari. Iako supernove i neke druge astronomske pojave mogu stvoriti široke pojaseve sličnog izgleda, Übler i suradnici zaključili su da se ono što vide može objasniti akrecijskim diskovima oko crnih rupa. Preciznije: podaci upućuju na supermasivnu crnu rupu od 80 milijuna Sunčevih masa, koju prati crna rupa od 0,6 milijuna Sunčevih masa. Dva nebeska tijela udaljena su otprilike 620 svjetlosnih godina, a manji objekt neprestano se približava drugome jer mu se putanja sužava zbog trenja u oblaku tvari kroz koji se giba.
Istraživači priznaju da procjene masa imaju velike granice pogreške i izjavljuju da točno određivanje masa nije njihov primarni cilj. Ipak napominju da se mnogo manja supermasivna crna rupa hrani fenomenalnim tempom, premašujući Eddingtonovu granicu za svoju veličinu, koja se nekoć smatrala najvećom granicom rasta crnih rupa.
Ukupna masa galaksije iznosi 1,3 milijarde Sunčevih masa, što je u odnosu na tako veliku središnju crnu rupu prilično malo, čak i bez nadolazećeg gutanja druge supermasivne crne rupe. A to nije sve. Naime, treća supermasivna crna rupa od otprilike dva milijuna Sunčevih masa nalazi se i na rubnom području galaksije J0148-4214, oko 5500 svjetlosnih godina od para u središtu.
Najočitije objašnjenje za tri supermasivne crne rupe jest da je J0148-4214 nastala spajanjem triju galaksija, od kojih je svaka imala vlastitu supermasivnu crnu rupu. To se čini vrlo vjerojatnim. Autori međutim smatraju mogućim i da se treća crna rupa kreće u suprotnom smjeru i napušta galaksiju umjesto da je u ranoj fazi zarobljavanja. To može biti rezultat interakcije triju tijela, koja je jedan objekt izbacila iz društva druga dva.
Približava li se treća crna rupa ili odlazi, vrlo je zanimljivo pitanje, kaže Übler. Podaci veće prostorne i spektralne rezolucije pomogli bi bolje proučiti kinematiku plina oko crnih rupa, a to bi moglo dovesti na trag zagonetke. No sve u svemu, vjerojatnije se čini da treća crna rupa ide prema središtu, nastavlja stručnjakinja.
Ali ako je treća crna rupa ipak u stvari odbjeglica, istraživačku skupinu vrlo zanima koliko tvari nosi sa sobom, a i lutaju li svemirom i druge supermasivne crne rupe. Ako lutaju, mogle bi biti gotovo nemoguće za otkriti, jer su već potrošile sav plin kojim bi se mogle hraniti – a to sigurno nikome neće uzrokovati noćne more.
