Antarktika nije nalik nijednom drugom dijelu planeta. Na najizoliranijem kontinentu Zemlje nalazi se bogat životinjski i biljni svijet, od kojeg se dio ne pojavljuje nigdje drugdje – a novo istraživanje sada je dokazalo da bi takvih vrsta moglo biti vrlo mnogo.
U prošlosti su se stručnjaci uglavnom bavili razmjerno velikim organizmima karakterističnim za Antarktiku, od sićušnog beskrilnog komarca zvanog Belgica antarctica pa do mnoštva morskih životinja tipičnih za južni kontinent. No čini se da je istraživačima do sada promaknuo cijeli jedan stanišni svijet, pa su zato posegnuli za lopatama kako bi proučili sićušne, mikroskopske organizme koji žive u antarktičkom tlu.
Velika je prednost mikroba to što su vrlo, vrlo mali, pa zbog svoje veličine mogu poletjeti i kretati se atmosferom. Mogu uhvatiti i oceanske struje te se odnijeti na nova područja, a tu su i životinjska crijeva kao stanište u kojem mogu putovati.
Antarktika je pritom jako daleko od svega. „Ako doista tražimo endemske mikroorganizme, Antarktika je dobra polazna točka jer je to zemljopisno izolirani kontinent“, kaže Noah Fierer, ravnatelj Centra za mikrobiološka istraživanja. „Osim toga, ima jedinstvene uvjete koji se u drugim tlima obično ne mogu naći. Hladnoća je očita, ali osim toga je i izrazito suha. Antarktika je pustinja.“
Fierer je u suradnji s postdoktorandom Nickom Dragoneom i istraživačkom skupinom odlučio istražiti Antarktiku usredotočivši se na skupinu bakterija koja se pojavljuje gotovo posvuda. Poznata je pod imenom Arthrobacter, a može se naći posvuda, od Antarktike do tropa. Tim je sekvencirao genome sojeva roda Arthrobacter pronađenih na Antarktici i usporedio ih sa sojevima pronađenima drugdje. Utvrdili su da je 90 posto sojeva koje su prikupili bilo jedinstveno.
„Iako se pripadnici skupine Arthrobacter mogu naći na svakom dijelu planeta, kad pojedine sojeve pomno pogledamo, Antarktika – kao i u slučaju pingvina – jasno ima vlastitu, karakterističnu biološku povijest“, kaže Byron Adams, profesor biologije na Sveučilištu Brigham Young i supautor studije koja izvještava o rezultatima.
Potom su istraživači dio antarktičkih uzoraka uzgojili u laboratorijskim uvjetima kako bi ih mogli pažljivije proučiti. Izlaganje bakterija ekstremnim uvjetima pokazalo je da su, iako su u usporedbi s drugim sojevima rasle sporo, bile iznimno otporne i mogle podnijeti ekstremne temperature i sušu.
„U mikrobiologiji odavno postoji pretpostavka da je ‘sve posvuda’“, kaže Dragone. „Antarktika se često smatrala mogućom iznimkom, a naši rezultati to potvrđuju. Čini se da se neki antarktički tlni mikroorganizmi jako razlikuju od svojih srodnika u drugim dijelovima svijeta.“
Možda nije tako lako uvjeriti ljude da im bude stalo do nestanka mikroskopskih oblika života kao do nestanka pingvina i tuljana, no nikada nije bilo toliko hitno točno utvrditi što živi na Antarktici. Prema podacima NASA-e, Antarktika je između 2002. i 2025. godišnje gubila oko 135 gigatona ledene mase.
Na prošlogodišnjoj konferenciji u Londonu stručnjaci su već zazvonili na uzbunu zbog drastičnih promjena na Antarktici, čije će posljedice pogoditi sve nas. Istraživači naglašavaju da očuvanje budućnosti te regije znači da moramo procijeniti što bismo mogli izgubiti, bilo da je riječ o visokim santama jedne od posljednjih divljina na Zemlji ili o sićušnim organizmima skrivenima u njezinu tlu.
„Kad pomislimo na bioraznolikost, obično nam padaju na pamet pingvini, tuljani i kitovi, no ovo istraživanje ukazuje na to da su mnoge od najkarakterističnijih vrsta Antarktike mikroskopske veličine“, kaže Adams. „Zaštita antarktičke bioraznolikosti istodobno znači i očuvanje biološke povijesti skrivene u tlu.“
