U visokom dijelu Pireneja nalazi se špilja koja čuva najranije dokaze o prisutnosti ljudi u regiji. No prapovijesni ljudi ovdje prije 7000 godina nisu tražili samo sklonište, nego su radili, lovili i prerađivali tajanstveni zeleni mineral.
Do otkrića došlo je u špilji zvanoj Cova 338, koja se nalazi na oko 2235 metara iznad razine mora u dolini Núria. Tijekom nedavnih iskapanja arheolozi sa Autonomnog sveučilišta u Barceloni (UAB) i IPHES-CERCA utvrdili su da je u špilji od 5. tisućljeća pr. Kr. do kraja 1. tisućljeća pr. Kr., tijekom 4000 godina, bila intenzivna ljudska aktivnost.
Dugo se pretpostavljalo da su iznad 2000 metara, gdje je zrak rijedak, a uvjeti surovi, ljudi živjeli samo povremeno i da su ta mjesta možda posjećivali samo u očajnim situacijama. Cova 338 međutim upućuje na to da to nije uvijek bilo tako.
„Cova 338 potiče nas da preispitamo ulogu visokogorskog okoliša u pirenejskim prapovijesnim društvima”, izjavio je Carlos Tornero, profesor odsjeka za prapovijest UAB-a i istraživač IPHES-CERCA, dodavši: „Dugo su se ta područja smatrala marginalnima. Ovo što ovdje dokumentiramo jest ponavljano naseljavanje, sa složenim aktivnostima i jasnim iskorištavanjem mineralnih resursa.”
Unutar špilje tim je pronašao biljne ostatke, ulomke keramike i drveni ugljen, što upućuje na to da su ljudi ovdje prije nekoliko tisuća godina ložili vatru. Naišli su i na dva prekrasna medaljona: jedan je izrađen od morske školjke, a drugi od zuba smeđeg medvjeda.
Iako su i ti predmeti vrijedni pažnje, najzanimljiviji nalaz bio je ono što je Tornero opisao kao zbirku izvanrednih zelenih minerala, koji je vjerojatno malahit, mineral bogat bakrom. Na podu špilje pronađeno je gotovo 200 kamenova koji su sadržavali zelene mineralne mrlje. Pronađeni su pokraj gotovo 23 ognjišta, od kojih su u mnogima gorjeli komadići zelene tvari.
Taj mali detalj iznimno je važan. Za malahit je poznato da je ruda koja je pokrenula bakreno doba, a drevni metalurzi dobivali su metal iz stijene zagrijavanjem plamenom. Čini se vrlo vjerojatnim da ljudi ovdje u špilji nisu samo tražili sklonište ili skupljali hranu, nego su iskopavali i taljeli bakar.
„Većina tih ulomaka bila je izložena toplini, dok drugi materijali u špilji nisu, što jasno upućuje na to da je vatra imala važnu ulogu u njihovoj preradi te da je iza toga stajala namjerna aktivnost. Drugim riječima, nisu izgorjeli slučajno”, rekla je Julia Montes-Landa, istraživačica Sveučilišta u Granadi, koautorica studije koja izvješćuje o rezultatima.
Ako je to tumačenje točno, Cova 338 mogla bi se ubrojiti među najranija poznata nalazišta rudarenja i prerade bakra u zapadnoj Europi. „U Pirenejima su prvi put dokumentirana intenzivno naseljena, visokogorska prapovijesna naselja, koja obilježavaju ponavljane aktivnosti unutar špilje i izravno vađenje mineralnih resursa”, dodao je Tornero. „To nalazište dokazuje da Pirineji za prapovijesne zajednice nisu predstavljali rubno područje, nego regiju koja je u potpunosti bila uklopljena u njihove strategije mobilnosti i teritorijalno širenje.”
A čak ni sada, u 21. stoljeću, nije lako doći do tog nalazišta. Do njega se može doći samo pješice iz doline Núria, bez motoriziranih vozila. Svi nalazi koje su istraživači prikupili morali su se ručno spuštati s planine, što opseg ovdje dokumentirane drevne aktivnosti čini još značajnijim. „Planina nije bila prepreka, nego aktivno mjesto gospodarske i teritorijalne organizacije prapovijesnih zajednica”, dodao je koautor studije Eudald Carbonell.
