Zamislimo da se iz nekog razloga posežemo na visoku policu, ali je ne možemo dohvatiti. Ne odustajemo, tražimo stolicu, donesemo je i popnemo se na nju. U toj svakodnevnoj radnji ima nešto sasvim izvanredno, na što nije sposobno mnogo vrsta: imamo na umu cilj, utvrđujemo što nam treba i provodimo plan. I za to nam nije potrebno nikakvo uvježbavanje. U časopisu Science nedavno je objavljena studija prema kojoj su na to sposobni i bumbari, a to je prvi dokaz da su i kukci sposobni za ciljno usmjereno rješavanje problema.
Otkriće dodaje novu razinu složenosti onome što pčele mogu, kaže Gema Martin-Ordas, komparativna psihologinja sa Sveučilišta u Stirlingu, koja nije sudjelovala u radu. Ranija istraživanja pokazala su da kukci mogu naučiti koristiti predmete kako bi dobili nagradu. Primjerice, u nekim pokusima pčele su naučile kako privući hranu povlačenjem užeta. No to je ponašanje bilo uvježbano, a kukci su do rješenja mogli doći i promatrajući druge.
U novom istraživanju stručnjaci su željeli ispitati mogu li pčele samostalno pronaći rješenje povezivanjem dvaju odvojenih znanja, a da im se nikad nije pokazalo kako ih kombinirati. U tu su svrhu postavili kružnu arenu, na čiji su strop pričvrstili plavi umjetni cvijet, a u njegovoj blizini postavili sitnu kuglicu od stiropora. Da bi stigla do cvijeta i dobila slatku nagradu, pčela je morala otkotrljati kuglicu po podu arene do mjesta ispod cvijeta, a zatim je upotrijebiti kao stepenicu da dosegne cvijet. Kukcima nikad nije pokazano da je kuglica prikladna za tu svrhu – pitanje je bilo mogu li to sami smisliti.
Kako bi utvrdili koje je prethodno iskustvo pčelama zapravo bilo potrebno, u uvodnom su pokusu pčele podijelili u tri skupine: one koje su poznavale i kuglicu i cvijet, one koje su poznavale samo jedno i one koje se prije nisu susrele ni s jednim. Zadatak – kotrljanjem kuglice do cvijeta radi dobivanja nagrade – riješile su samo one pčele koje su se prije susrele i s cvijetom i s kuglicom.
Kod ljudi je to kao da prvi put dobijemo u ruke čekić i čavao: ako nikad nismo vidjeli takvo što, bespomoćni smo. Ako smo vidjeli samo jedno, također zapnemo. No ako znamo čemu služe pojedinačno, postoji šansa da shvatimo kako se mogu uklopiti.
Tim je zatim morao potvrditi da su pčele djelovale namjerno, a ne da su samo imale sreće. Budući da je za bumbare poznato da i bez nagrade sami kotrljaju loptice, teoretski je pčela kuglicu mogla potisnuti na pravo mjesto sasvim slučajno.
Kako bi to isključili, u završnom su pokusu pčele prisilili na odluku. Pustili su ih u pravokutnu arenu u kojoj su bila dva pretinca koji su jedan drugome zaklanjali pogled. Istraživački tim sakrio je cvijet iza neprozirnog zida na jednoj strani. Svakoj pčeli prvo je dopušteno da promotri na kojoj je strani cvijet skriven; zatim su ga na početku testa zaklonili. Cvijet je ostao na svome mjestu, a s njim i slatka nagrada, no pčela ga više nije mogla vidjeti s mjesta na kojem se nalazila kuglica. Da bi dobila nagradu, pčela je morala zapamtiti ispravnu stranu, vratiti se kuglici i otkotrljati je tamo bez vizualne pomoći, slično kao kad čovjek ugleda nešto na drugom kraju sobe, ode potražiti alat, a zatim se, oslanjajući se isključivo na pamćenje, vrati na pravo mjesto.
Većina pčela – 23 od 30 jedinki – već je iz prvog pokušaja odabrala ispravno. Jedina varijabla u ponašanju koja je predviđala uspjeh bila je koliko je vremena kukac proveo ispitujući pretinac s cvijetom prije nego što je krenuo prema kuglici. Prema istraživačima, ta je stanka više nalikovala onoj koju ljudi naprave kad u mislima promisle plan prije djelovanja. „Moguće je da se odvija neka vrsta mentalnog preustroja u kojem pčele slažu dijelove informacija”, kaže voditelj istraživanja Akshaye Anand Bhambore, bihevioralni ekolog sa Sveučilišta Oulu.
Lars Chittka, bihevioralni ekolog sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, koji nije sudjelovao u studiji, ustroj pokusa smatra posebno uvjerljivim jer su istraživači u potpunosti kontrolirali što su pčele iskusile, a što nisu prije testa. U ranijim istraživanjima kognitivnih sposobnosti kukaca, kaže, bilo je teško isključiti da je životinja neku vještinu usvojila tijekom treninga. Ovdje je to, međutim, bilo jasno poznato.
Rezultati dodatno jačaju sve veću zbirku spoznaja prema kojima sofisticirane kognitivne sposobnosti nisu ograničene na životinje s velikim mozgom – što utječe i na to kako istraživači i zaštitnici prirode razmišljaju, primjerice, o dobrobiti kukaca. Za Chittku je to jasno nov motiv za zaštitu pčela, jer su prema opažanjima riječ o bićima koja na određenoj razini misle i vjerojatno osjećaju, kaže stručnjak.
