Prije otprilike 220 tisuća godina skupina lovaca-skupljača okupila se oko izdanka škriljevca na istočnim travnatim ravnicama Južne Afrike. Na lokaciji u blizini rijeke Jojosi spretno su udarali kamenje jedno o drugo kako bi ga malo-pomalo oblikovali u male blokove, od kojih su kasnije mogli izraditi noževe, strugala, čekiće i druge alate.
Nalazi izrade alata s nalazišta Jojosi upućuju na to da je ta metoda, kojom se od visokokvalitetne sirovine izrađuju svestrano obradivi „sirovi blokovi”, bila aktivna više od 50 tisuća godina ranije nego što se prije mislilo, otkriva se u časopisu Nature Communications, u kojem je nedavno objavljena studija.
Rad dovodi u pitanje prevladavajuće mišljenje da su rani ljudi na sirovine nailazili slučajno dok su lutali, kaže Huw Groucutt, arheolog sa Sveučilišta na Malti koji nije sudjelovao u istraživanju, a time se dodatno nijansira slika o tome koliko je sofisticirano ponašanje bilo svojstveno našim precima.
Najraniji kameni alati poznati iz arheoloških nalaza stari su oko 3,3 milijuna godina i potječu iz Kenije, a vjerojatno su ih izradili daleki ljudski preci, možda australopiteci slični Lucy. Tehnologija izrade alata razvijala se tijekom sljedećih nekoliko milijuna godina, no većina stručnjaka za veći dio tog razdoblja smatrala je da su izrađivači alata kamenje skupljali uglavnom tijekom lova i skupljanja plodova ili dok su se selili s jednog mjesta na drugo. Prije ove studije najraniji dokazi o takozvanom izravnom pribavljanju – pri kojem su ljudi izričito u svrhu nabave sirovine tražili izdanke stijena i više puta ih posjećivali – potjecali su s egipatskog nalazišta Taramsa 1, starog oko 166 tisuća godina.
Nalazi iz Jojosija preokreću tu vremensku crtu. Površinu nalazišta uz rijeku, koje je izvorno otkriveno 1980-ih, prekriva nekoliko milijuna kamenih alata, kaže Manuel Will, arheolog sa Sveučilišta u Tübingenu i voditelj studije. Među tamošnjim komadima kamena nalaze se i početni i završni proizvodi procesa izrade alata. Pritom su izrađivači sitnim komadićima izrađivali manju jezgru, a zatim su dobivene blokove dodatno obrađivali. Obilje otpada ukazuje na to da je to područje prvenstveno bilo mjesto proizvodnje „sirovih blokova”, kaže Will. Nekoliko gotovih alata pronađenih na lokaciji ne pokazuje tragove trošenja, što dodatno potkrepljuje pretpostavku da je Jojosi bio mjesto na kojem su se alati izrađivali, a ne upotrebljavali.
Tehnikom kojom se može odrediti kada je svjetlost posljednji put obasjala kvarcne minerale u slojevima tla iznad i ispod komada kamena, tim je utvrdio da su izrađivači alata posjećivali Jojosi gotovo 100 tisuća godina, otprilike od prije 220 tisuća do prije 110 tisuća godina. Time je Jojosi najranije pouzdano datirano nalazište na kojem je izravno pribavljanje dokazano.
„Istraživanje u Jojosiju pokazuje da su ljudi svjesno birali mjesta za nabavu”, kaže Matt Lotter, arheolog sa Sveučilišta Witwatersrand koji nije sudjelovao u istraživanju. „To podrazumijeva jasno planiranje i namjernost.” Meir Finkel, arheolog sa Sveučilišta u Tel Avivu, slaže se s tim, ali dodaje da prema njegovu mišljenju postoje dokazi da su napredno planiranje i izravno vađenje sirovina postojali i znatno ranije.
