Napadaji su najuočljiviji simptom epilepsije, ali nisu jedina nenormalna moždana aktivnost koja se javlja kod oboljelih. Kratka električna pražnjenja, nazvana interiktalnim šiljcima, mogu se pojaviti nekoliko stotina ili tisuća puta dnevno, obično a da ih oboljela osoba ne primijeti. Iako nisu tako opasna kao napadaji, mogu uzrokovati prolaznu smetenost i pridonijeti razvoju dugoročnih kognitivnih problema čak i kod onih kojima su veći napadaji pod kontrolom.
U novoj studiji u kojoj su analizirane izuzetno detaljne snimke ljudskog mozga stručnjaci su pokazali da se ti šiljci pojavljuju kao dio koreografiranog slijeda događaja koji je dosljedan i predvidljiv. U časopisu Nature Neuroscience objavljenoj studiji također izvještavaju i o tome da šiljci zahvaćaju i dio živčanih stanica uključenih u percepciju govora, nakratko ih odvlačeći od njihovih zadataka.
Novi rezultati su značajni, kaže Jennifer Gelinas, neurologinja i istraživačica epilepsije sa Sveučilišta u Kaliforniji, koja nije sudjelovala u istraživanju. Prema njezinim riječima, istraživanje bi moglo otvoriti put novoj generaciji tehnologija stimulacije mozga koje bi mogle predvidjeti i spriječiti pojavu šiljaka prije nego što naprave štetu.
Šiljke, nazvane po karakterističnim šiljastim izbijanjima na EEG snimkama, liječnici su nekoć smatrali bezopasnima, no sve više izgleda da to nije točno. Godine 2023. neurolog sa Sveučilišta u Kaliforniji Jonathan Kleen i njegov tim izvijestili su da osobe s epilepsijom temporalnog režnja nisu mogle prizvati u sjećanje ni ponoviti riječ koju su im rekli dok se pojavljivao šiljak – osjećali su kao da im je glava prazna. U studiji iz 2025. autori su već zaključili da su šiljci koji se javljaju tijekom spavanja glavni uzrok problema s dugoročnim pamćenjem kod osoba s epilepsijom temporalnog režnja.
Ugradivi uređaji za stimulaciju mozga koji se koriste za suzbijanje napadaja mogu otkriti šiljke i reagirati na njih, ali ih ne mogu predvidjeti. A s tom vrstom liječenja, koja se naziva neurostimulacijom odgovora u zatvorenoj petlji, može proći nekoliko godina dok se epileptična aktivnost ne smiri. Neki lijekovi protiv napadaja također mogu smanjiti šiljke, ali njihovo je primjenjivanje teže nego što zvuči, kaže Dániel Fabó, istraživač epilepsije sa Sveučilišta u Szegedu, koji nije sudjelovao u novoj studiji. Prema njegovim riječima, antiepileptici se testiraju s obzirom na učinak na napadaje, a ne na šiljke, a njihova prekomjerna uporaba može utjecati na kognitivne funkcije.
Kako bi razumio koji su neuroni zahvaćeni šiljcima, Kleen je zajedno s neurokirurgom s UCSF-a Edwardom Changom, doktorandom Alexanderom Silvom i drugima upotrijebio vrpčaste moždane sonde zvane Neuropixel. Svaki od tih tankih poput vlasi uređaja može istodobno pratiti pojedinačnu aktivnost više od 100 neurona. Sonde su ugrađene u moždana područja za koja se zna da generiraju napadaje. Postupak je proveden na četvero pacijenata kojima je ubrzo nakon toga bila planirana operacija uklanjanja dijela moždanog tkiva.
Prema podacima sondi, u trenutku nastanka šiljaka uočena je usklađena aktivnost triju različitih skupina živčanih stanica. Jedna je skupina pojačala aktivnost oko vrhunca šiljka i neposredno nakon njega, dok je druga skupina aktivnost pojačala prije vrhunca, a nakon njega je smanjila. Treća je skupina zadržala aktivnost i tijekom šiljka i nakon njega. Kleen smatra da se ta skupina vjerojatno sastoji od inhibitornih živčanih stanica koje nastoje suzbiti šiljak.
Bez obzira na njihovu ulogu u nastanku šiljaka, istraživači su utvrdili da golema većina tih stanica inače sudjeluje u obradi i percepciji jezika. Kognitivno oštećenje koje izazivaju šiljci dakako može imati i druge uzroke, kaže Kleen, no čini se da ovo može imati ključnu ulogu: šiljci preuzimaju ili dovode pod svoju kontrolu upravo one živčane stanice koje su inače aktivne u kognitivnim funkcijama, zbog čega te stanice u tom trenutku slabije obrađuju informacije.
Važno je da su se u novim podacima mogle uočiti i otkrivajuće promjene u obrascu okidanja neurona do 1 sekundu prije nastanka šiljka. To nudi veliku priliku za intervenciju neurostimulacijskim metodama koje bi možda mogle zaustaviti nastanak šiljaka prije nego što utječu na kognitivne funkcije, kažu Gelinas i Kleen. Trenutačno odobrene tehnologije ne mogu osjetiti aktivnost pojedinih živčanih stanica koja signalizira približavanje šiljka niti reagirati na nju, dodaje Kleen. No postoje tvrtke koje već imaju eksperimentalnu tehnologiju prikladnu za to, pa su takva rješenja na obzoru.
