Astronomi su uočili pratioca oko zvijezde kataloške oznake KIC 8462852. Masa novog nebeskog tijela nalazi se u graničnom području između planeta i smeđih patuljaka, a moguće je da je upravo ono poremetilo putanju kometa i prije 11 godina uzrokovalo izvanredno zatamnjenje zvijezde.
Godine 2015. astronomi amateri primijetili su neobično zatamnjenje kod zvijezde KIC 8462852. O opažanjima su izvijestili astronomkinju Tabby Boyajian, koja je uočila da su opažene promjene prevelike, predugačke i preneredovite da bi ih uzrokovale silhuete planeta. Iako zvijezde na početku i na kraju života prolaze kroz znatne promjene, nitko nikada nije vidio takvo ponašanje ni kod jedne zvijezde glavnog niza.
Boyajian i kolege iznijeli su nekoliko objašnjenja, među ostalim i mogućnost da svjetlost zvijezde zaklanja izvanzemaljska megastruktura – nedovršena Dysonova sfera. Koliko god ta ideja djelovala divlje, nadilazila je puko senzacionalizam. Iako je postojanje megastrukture daljnjim opažanjima postajalo sve manje vjerojatno, „Tabbyjina zvijezda” i dalje je ostala u žarištu interesa.
Neobično zatamnjenje jako otežava traženje planeta u prolazu, ali to nije jedina metoda kojom stručnjaci mogu pronaći egzoplanete. Doktorandica Sveučilišta u Warwicku Cristina Madurga-Favieres i njezin tim primijenili su metodu mjerenja radijalne brzine kako bi utvrdili njiše li se KIC 8462852 pod gravitacijom skrivenog objekta.
Čini se da je odgovor potvrdan. Godine 2019. satelit TESS zabilježio je mnogo manji pad sjaja od onih koji su Tabbyjinu zvijezdu učinili slavnom. Pritom je nebesko tijelo u 21 sat izgubilo 1,1 posto vidljivog sjaja. To otprilike odgovara onome što bismo očekivali od velikog objekta koji kruži putanjom dugom oko 3 do 4 zemaljske godine kada prolazi ispred zvijezde.
Kombinirajući te podatke s mjerenjima radijalne brzine četiriju velikih teleskopa, Madurga-Favieres i kolege zaključili su da zvijezda vjerojatno ima golemog pratioca čije se razdoblje obilaska kreće između 1030 i 1368 zemaljskih dana. Prema najboljoj procjeni tima, masa pratioca iznosi 9,4 mase Jupitera, a može biti i do tri puta veća. Budući da se 13 Jupiterovih masa obično smatra granicom između planeta i smeđih patuljaka, zasad uopće nije jasno što je to nebesko tijelo.
S takvom putanjom tajanstveni pratilac nije mogao izravno uzrokovati dulje promjene sjaja opažene 2015., ali je njegova gravitacija mogla pokrenuti lančanu reakciju koja bi mogla skrivati ključ rješenja. Objekt na ekscentričnoj putanji posebno lako može izbaciti druge planete ili asteroide iz njihovih putanja – eventualno izazivajući sudare koji stvaraju oblake prašine – ili poremetiti komete.
Madurga-Favieres i koautori ekscentričnost novog objekta procjenjuju na samo 0,09, što ograničava taj učinak, ali kod takve mase čak i sitna odstupanja od kružne putanje mogu biti značajna. Kako autori navode: „Prema najuvjerljivijoj teoriji, za nepravilne i naizgled neperiodične padove opažene na svjetlosnoj krivulji koju je izmjerio Kepler mogu biti odgovorni komete ili ulomci planetezimala.” Objekt te veličine lako može uzburkati komete i dovesti ih dovoljno blizu zvijezdi da se raspadnu i privremeno zakriju njezinu svjetlost.
Stručnjaci već desetljeće marljivo prate KIC 8462852, a povremena opažanja sežu sve do 1890., pa je pratilac u tom razdoblju morao dovršiti više orbitalnih perioda, a ipak je zabilježen samo jedan prolaz. Madurga-Favieres je o tome rekla da su se raniji prolazi mogli dogoditi u prazninama u podacima ili baš u vrijeme velikih padova sjaja, koji su mogli prikriti manje promjene koje uzrokuje prolaz.
Istraživački tim naravno želi saznati više o tom pratiocu, utvrditi stoji li doista on iza promjena opaženih kod Tabbyjine zvijezde te otkriti i bilo kojeg drugog manjeg pratioca koji bi ondje mogao biti. Nažalost, nebesko tijelo se postojećim metodama ne može izravno detektirati, bez obzira radi li se o egzoplanetu ili smeđem patuljku. Situaciju dodatno komplicira to što Tabbyjina zvijezda vjerojatno ima i pratioca crvenog patuljka. Taj objekt, poznat pod oznakom KIC 8462852B, međutim djeluje previše udaljeno da bi pridonio opaženim oscilacijama sjaja.
