Otkriće je tek četvrti primjer tumorskih stanica koje se prirodnim putem mogu prenijeti s jedne životinje na drugu. Među poznate bolesti te vrste ubrajaju se tumor koji se kod pasa širi spolnim putem, dvije različite linije tumorskih stanica koje ugrožavaju tasmanijske vragove te nekoliko međusobno neovisnih staničnih linija koje se šire među školjkašima.
Najnoviji rezultati nude objašnjenje za tajanstvenu crnu promjenu na koži patuljastih somova (Ameiurus nebulosus), otkrivenu prije više od desetljeća u jezeru na granici Kanade i Sjedinjenih Država. Ribiči i biolozi divljih životinja prvi su put primijetili tumore na ribama jezera Memphremagog 2012. godine. Prema kasnijim istraživanjima bila je zahvaćena otprilike trećina populacije somova u jezeru.
Kožne promjene – koje predstavljaju jedan oblik melanoma – tamne su i ponekad kraste. Kod nekih riba „tumori se nakupljaju jedan na drugome” i mogu se proširiti na mozak, jetru i druge organe, kaže Julie Dragon, analitičarka podataka sa Sveučilišta u Vermontu i glavna autorica studije koja je ovih dana objavljena u časopisu Nature. Učinci na zdravlje, međutim, nisu jasni jer se tumori pojavljuju i kod mladih i kod starih riba.
Kao uzrok stručnjaci su sumnjali na onečišćenje i virusnu infekciju, no nisu našli dokaze ni za jedno ni za drugo. Da bi razriješio zagonetku, tim je sekvencirao genom pojedinih riba kako bi pronašao česte, potencijalno rakotvorne mutacije DNK u jezerskim patuljastim somovima. Umjesto toga, naišli su na karakteristične znakove zaraznog tumora. Tumorske stanice iz različitih riba dijele stotine tisuća genskih varijanti i čine jednu jedinu genetsku staničnu liniju koja se razlikuje od zdravih stanica riba.
Michael Metzger, biolog s instituta Pacific Northwest Research Institute, nije se iznenadio otkrićem još jednog zaraznog raka, ali nije očekivao da će se to dogoditi kod slatkovodne vrste. Metzgerova istraživačka skupina ranije je utvrdila da zarazne tumorske stanice karakteristične za školjkaše mogu preživjeti danima u slanoj vodi – što potvrđuje teoriju da se bolest širi slobodno plutajućim stanicama – ali u slatkoj vodi odmah ugibaju. Istraživač je stoga jako znatiželjan šire li se tumori somova radije izravnim dodirom, slično tumorima koji pogađaju pse i tasmanijske vragove.
Otkriće još jedne zarazne bolesti raka nevjerojatno je uzbudljivo, kaže Elizabeth Murchison, genetičarka sa Sveučilišta u Cambridgeu, koja proučava tumore koji pogađaju pse i tasmanijske vragove. To upućuje na to da zarazni rakovi možda i nisu toliko rijetki koliko smo mislili te da ih lako može biti i više, nastavlja stručnjakinja.
Najvažnije je pitanje događaju li se slična otkrića sada zato što stručnjaci danas raspolažu tehnologijama kojima je lakše otkriti zarazne oblike raka ili zato što šire ekološke promjene povećavaju učestalost takvih bolesti, kaže evolucijski biolog Andrew Storfer sa Sveučilišta savezne države Washington. Vrsta tumora koja se javlja kod pasa nastala je prije više od 6000 godina, ali ostale poznate bolesti mogu biti i puno novije.
Ipak, postoje i naznake da bi melanom somova mogao biti drevniji i raširenije nego što sugeriraju najsvježiji podaci. Studija iz 1925. dokumentirala je sličnu bolest kod patuljastih somova koji žive u jezeru na Cape Codu u Massachusettsu, za koju se već tada pokazalo da se može prenijeti i na zdrave ribe. A pisac Henry David Thoreau opisao je desetljećima ranije da je polovica glave soma u jednoj rijeci u Massachusettsu bila „prekrivena crnom kao tinta promjenom nalik na leprozne, kao da je na njoj neka vrsta raka lišaja”.
Prema Dragoninim riječima, njezin je tim u još neobjavljenom istraživanju potvrdio da se zarazni melanom javlja i kod patuljastih somova s drugih mjesta. Osim toga, počeli su pretraživati i web-stranice o ribolovu tražeći dodatne tragove. „Ima ribiča koji su objavili slike koje također jako nalikuju ovoj bolesti”, kaže stručnjakinja.
