Tvrtka Colossal Biosciences, koja se bavi poništavanjem izumiranja, tvrdi da je razvila ključnu tehnologiju za povratak izumrlih ptica i spašavanje ugroženih vrsta: umjetno jaje. Pomoću tog uređaja – 3D ispisane rešetkaste ljuske koja štiti prozirnu silikonsku membranu – već je izleženo otprilike dvadesetak pilića. Stručnjaci teksaškog Colossala nadaju se da će tom tehnologijom moći uskrsnuti izumrlog južnog divovskog moa (Dinornis robustus), novozelandsku pticu visoku 3 metra, koja je nesla jaja veličine ragbijaške lopte.
Prema istraživačima, umjetno jaje – o kojem su za sada izvijestili samo u priopćenju za javnost i videu – mogao bi biti stvarni iskorak u odnosu na slične radove. U ranijim istraživanjima ptići su se između ostalog izlijegali u jajima izrađenima od plastičnih folija i u šalicama.
Oko tog razvoja, međutim, ima puno neizvjesnosti i malo bitnih podataka. Tvrtka trenutačno nema u planu o umjetnom jajetu raspravljati u stručnom članku, kaže Ben Lamm, izvršni direktor Colossala. No nadaju se da će tehnologiju moći komercijalizirati i staviti je na raspolaganje naporima za zaštitu prirode, dodaje Lamm.
„Ima mnogo skupina u zoološkim vrtovima i zaštiti prirode koje bi ovo rješenje mogle odmah koristiti” – kaže Ben Novak, koji u kalifornijskoj neprofitnoj organizaciji Revive & Restore vodi napore za ponovno naseljavanje golubova selica (Ectopistes migratorius).
Istraživači desetljećima rade na tome da izlegnu ptice iz umjetnih jaja. O prvom uspješnom pokusu izviješteno je 1998., kada su korišteni embriji prepelica. U tom su slučaju sadržaj prirodnih, oplođenih jaja nakon dva dana inkubacije prebacili u staklene posude. U kasnijim su pokusima za praćenje razvoja korištene prozirne plastične šalice, a embrije su u umjetna jaja prebacivali neposredno nakon nesenja, kaže Yutaka Tahara, učitelj japanske gimnazije Oihama, koji je obavio dio tog rada.
Tahara, koji je sa svojim učenicima izlegao piliće iz umjetnih jaja, smatra da glavna prednost Colossalova umjetnog jajeta može biti membrana koju je tvrtka razvila, a koja omogućuje razvoj pilića pri atmosferskoj razini kisika. Nasuprot tome, umjetna jaja koja su izradili on i drugi tijekom valjenja zahtijevaju velike količine dodatnog kisika.
To pak može dovesti do oštećenja tkiva, DNK-a i bjelančevina, kaže Andrew Pask, biološki direktor Colossala, pa ne rezultira zdravim životinjama na dugi rok. Na vrhu jajeta tvrtke nalazi se prozirni prozor koji istraživačima omogućuje praćenje razvoja embrija, bilo da je projekt istraživačke ili uzgojne naravi. „Sve smo to uzeli u obzir pri dizajnu kako bismo umjetno jaje podigli na potpuno novu razinu” – dodaje Pask.
Prema Paskovim riječima, embriji su u umjetna jaja prebačeni 36 do 40 sati nakon nesenja. Dosad se iz umjetnih jaja izleglo 26 pilića, ali tvrtka nije objavila stopu uspješnosti valjenja. (U projektu Taharina tima stopa izleganja bila je oko 50%.)
Među sljedećim planovima Colossala je povećanje veličine umjetnih jaja, primjerice za valjenje embrija emua i noja. Primjena sustava za sprječavanje izumiranja vrsta poput moa vjerojatno zahtijeva i nabavu žumanjka i bjelanjka, kažu neovisni stručnjaci. Dodavanje bjelanjka, koji se uglavnom sastoji od bjelančevine zvane ovalbumin, ne bi bilo problem, ali prijenos žumanjka i utvrđivanje sadrži li sastojke specifične za vrstu mogli bi biti veći izazov.
Nic Rawlence, evolucijski genetičar s novozelandskog Sveučilišta Otago i kritični promatrač projekta povratka divovskih moa, smatra da bi umjetna jaja mogla biti još korisnija u spašavanju kakapoa (Strigops habroptilus), teško ugrožene papige koja ne leti i podrijetlom je s Novog Zelanda. Prirodna stopa izleganja tih životinja je niska, a mnogi ptići uginu tijekom toga. „Colossal bi se radije trebao usredotočiti na to, umjesto da iznosi cijeli aspekt borbe protiv izumiranja” – kaže istraživač.
