Iako su vjetroelektrane iznimno korisne u energetskoj borbi protiv klimatskih promjena, uvijek će imati ekološki utjecaj jer iz temelja preoblikuju okoliš. Sudaranje ptica s turbinama poznat je problem, a istraživači su sada razvili plan nadahnut prirodom kako bi ga riješili.
U prirodi brojne otrovne vrste kombinacijom živih boja i upadljivih uzoraka upozoravaju druge životinje da ih ne jedu. Grabežljivci mogu naučiti te signale, što im pomaže da izbjegnu hranu neugodna okusa ili otrovnu hranu. Nadahnuta tim uzorcima, istraživačka skupina odlučila je testirati smanjuju li vjetroturbine obojene raznim bojama i uzorcima preuzetima iz prirode udio sudara ptica.
Polazište ideje bilo je to što mnoge životinje u prirodi bojama upozoravaju grabežljivce na opasnost. „Sklonost izbjegavanju određenih kombinacija boja često je genetskog podrijetla, a te se boje izbjegavaju čak i kad životinja s njima prije nije imala iskustva”, kaže Johanna Mappes, istraživačica sa Sveučilišta u Helsinkiju.
Kako bi isprobala funkcionira li njihova ideja, Mappesina je skupina osmislila pokus u kojem su koristili poseban zaslon osjetljiv na dodir s kojim su ptice mogle stupiti u interakciju. Za pokus su kao model uhvatili velike sjenice (Parus major). Ispred zaslona nalazila se mreža na koju su se ptice mogle popeti kako bi kljunom dotaknule zaslon na odgovarajućem mjestu.
Tim je u pokusu upotrijebio četiri vrste dizajna turbine: potpuno bijele lopatice, lopatice s dvije crvene pruge, jednu crnu lopaticu te biomimetički dizajn s crveno-žuto-crnim prugastim uzorkom. Prije početka pokusa ptice su naučene kljucati sivu točku na zaslonu u zamjenu za hranu. Od 32 ptice uhvaćene za pokus, deset ih nije odradilo taj prethodni trening i one su puštene na slobodu.
Ptice su potom u roku od 2 minute morale kljucnuti sivu točku, dok se na zaslonu pojavljivala vjetroturbina koja se okretala redom na četiri različite brzine, počevši od mirovanja. Čim bi se točka dotaknula, zaslon bi prešao u sivo i ptice bi dobile poslasticu. Istraživačka skupina utvrdila je da se, kad su se na zaslonu pojavile biomimetičke vjetroturbine, ptice ili uopće nisu usudile prići ili su tek nakon vrlo dugo vremena počele kljucati točku.
„Dugo znamo da ptice drukčije reagiraju na predmete s upozoravajućim bojama, ali vidjeti tako velik učinak doista je bilo izvanredno!”, kaže George Hancock, istraživač sa Sveučilišta u Exeteru. Iako je riječ samo o jednom pokusu, važno je istaknuti da su se bijele lopatice jasno pokazale najgorima s gledišta ptica. To upućuje na to da jednostavna promjena, zapravo dodavanje bilo kakvog uzorka, može imati veliku razliku u smrtnosti uzrokovanoj sudarima ptica.
„Bojenje turbina samo je jedan primjer u nizu strategija koje se mogu primijeniti za pomoć pticama, kao što je smještanje turbina podalje od glavnih selidbenih ruta ili korištenje računalnih kamera koje vjetrenjačama nalažu da stanu kad se ptice približavaju”, rekao je Hancock.
