Na noćnoj strani jednog dalekog planeta neprestano se stvaraju gusti oblaci. No kad ih vjetar s hladne noćne strane nanese na osvijetljenu dnevnu stranu, brzo se raspršuju. Astronomi su taj vremenski obrazac uspjeli uočiti na planetu WASP-94 A b samo proučavanjem svjetlosti koja do nas stiže od njegove zvijezde s udaljenosti od 690 svjetlosnih godina. Rezultati pokazuju kako praćenjem različitih faza vrtnje planeta mogu rasti znanja istraživača o stranim atmosferama, tvrde istraživači koji u časopisu Science izvješćuju o rezultatima.
Istraživači prisutnost planeta izvan Sunčeva sustava obično mogu otkriti samo neizravno, primjerice uočavaju kad planet, gledano sa Zemlje, prolazi ispred svoje zvijezde i zaklanja dio njezine svjetlosti. To je zanimljivo i zato što se analizom zvjezdane svjetlosti koja prolazi kroz atmosferu planeta može zaključivati o kemijskom sastavu planeta, vremenskim uvjetima, pa čak i o njegovu podrijetlu. No čak i veliki planeti zaklanjaju samo oko 1% svjetlosti zvijezde, a i od te svjetlosti tek mnogo manji dio prolazi kroz atmosferu planeta. To u spektru zvijezde ostavlja samo blage tragove u odnosu na mnogo svjetliju pozadinu.
Kad je Sagnick Mukherjee, astronom sa Sveučilišta Arizona State, i njegovi suradnici usmjerio svemirski teleskop James Webb na zvijezdu WASP-94 A, čekalo ih je iznenađenje. „U podacima smo vidjeli nevjerojatnu asimetriju”, kaže Mukherjee. Teleskop je otkrio sitne razlike u spektru zvjezdane svjetlosti između početka, sredine i kraja prolaska planeta ispred zvijezde.
Mjerenja su pokazala da je pri svakom prolasku dio atmosfere koji prvi prolazi ispred zvijezde prekriven gustim oblacima – koji se vjerojatno sastoje od mineralnih kapljica, a ne od vode, s obzirom na to da temperatura na dnevnoj strani planeta iznosi najmanje 1600 kelvina. No do kraja prolaska je stražnji dio atmosfere, onaj koji je prošao posljednji, bio čist. Sve to zajedno upućuje na to da se, dok vjetar puše oko planeta, oblaci neprestano stvaraju na noćnoj strani i prelaze na dnevnu stranu, gdje se raspršuju.
Da su istraživači zanemarili tu asimetriju, podaci bi prije upućivali na prisutnost magle na dnevnoj strani, umjesto na stvaranje oblaka na noćnoj strani – a to bi za atmosferu značilo posve drukčiji kemijski sastav. Istraživači i dalje planiraju proučavati sastav atmosfere jer se iz njega može naslutiti i kako i gdje je nastao neki egzoplanet, kaže Mukherjee.
Autori jasno i uvjerljivo pokazuju da su razlike između dnevne i noćne strane presudne za određivanje atmosferskog sastava planeta izvan Sunčeva sustava, kaže Olivier Demangeon, astronom s portugalskog Instituta za astrofiziku i svemirske znanosti. Tragovi koji se odnose na nastanak planeta mogli bi biti osobito zanimljivi u slučaju sustava WASP-94 A, koji i sam kruži oko druge zvijezde, WASP-94 B. Gledano iz perspektive našeg vlastitog sustava, to se čini neobičnim, no prema današnjem znanju većina planeta koji kruže Svemirom nastala je i kruži u sličnim dvojnim sustavima.
