Istraživači su međuzvjezdanu tvar pronašli zakopanu u ledu Antarktike, i ne, ovo nije početak horor filma. Stručnjake odavno zaokuplja jedna zagonetka, prisutnost rijetke vrste željeza koje nastaje u supernovama i ne bi se smjelo nalaziti na površini leda. Kako je ondje dospjelo ako u blizini nedavno nije bilo eksplozije supernove? Čini se da je odgovor napokon pronađen.
Dotični element je željezo-60, koje nastaje u supernovama, odnosno pri eksplozivnoj smrti golemih zvijezda. Većina željeza oko nas (i u nama) je željezo-56, čija jezgra sadrži 26 protona i 30 neutrona. Željezo-60 je pak izotop željeza s 34 neutrona. Vrijeme poluraspada mu je 2,6 milijuna godina i u prirodi se pojavljuje samo u tragovima.
Iz geoloških nalaza vidi se kada je tijekom posljednjih milijuna godina na Zemlju stizala tvar podrijetlom iz supernova. Zato je bilo iznenađujuće da su prije nekoliko godina stručnjaci na Antarktici u površinskom snijegu, starom manje od dva desetljeća, identificirali željezo-60. Budući da bi bilo uočljivo da je tako nedavno u blizini Zemlje eksplodirala zvijezda, istraživači su počeli tražiti drugo objašnjenje podrijetla te tvari.
Stručnjaci su sumnjali da opažanja mogu imati veze s Lokalnim međuzvjezdanim oblakom (LIC), onom prašnjavom regijom u svemiru kroz koju Sunčev sustav trenutačno prolazi. Da bi potvrdila podrijetlo željeza-60, istraživačka skupina praktički je morala otputovati kroz vrijeme.
„Naša je zamisao bila da Lokalni međuzvjezdani oblak sadrži željezo-60 i da ga može dugo skladištiti. Kako Sunčev sustav prolazi kroz oblak, Zemlja može preuzeti tu tvar. No to u ono vrijeme nismo mogli dokazati” – izjavio je Dominik Koll, voditelj studije koja izvješćuje o rezultatima i suradnik Instituta za fiziku ionskih snopova i istraživanje materijala pri Helmholtz-Zentrum Dresden-Rossendorf.
Zbog nedostatka vremeplova, stručnjaci su nabavili uzorke dubokomorskih sedimenata koji sežu 30 tisuća godina unatrag te uzorke ledenih jezgri stare 40 tisuća i 80 tisuća godina. Utvrdili su da signali željeza-60 pokazuju vidljive promjene tijekom nekoliko desetaka tisuća godina, što je u skladu s kretanjem Sunčeva sustava kroz Lokalni međuzvjezdani oblak. To upućuje na to da LIC može dovoljno dugo zadržati tvar proizvedenu u supernovama. „To znači da su oblaci koji okružuju Sunčev sustav svjedočili eksplozijama zvijezda. Što nam prvi put daje priliku da istražimo njihovo podrijetlo” – dodaje Koll.
Da bi pronašao te atome željeza-60, tim je započeo rad s 300 kilograma leda, koji je kemijski obrađen kako bi se izdvojili zanimljivi metali. Od početnih 10 bilijuna atoma obrađenog uzorka samo je nekoliko bilo željezo-60. „To je kao da tražimo jednu iglu u 50 tisuća nogometnih stadiona napunjenih sijenom do krova. Stroj je to uspio za sat vremena” – objašnjava Annabel Rolofs, istraživačica bonnskog sveučilišta i suautorica studije, važnost inteligentnih računalnih sustava u analizi.
