Kraj života zvijezde ne mora značiti i kraj planeta koji je okružuju. Najnovija otkrića pokazuju da se planeti mogu iznova oblikovati ili preživjeti dramatičan proces u kojem se crveni div pretvara u bijelog patuljka. Nedavno je tako oko nekadašnje zvijezde identificirano nebesko tijelo veličine Plutona.
Bijeli patuljci ostaci su zvijezda sličnih Suncu. Takve zvijezde milijardama godina u svojoj jezgri fuzijom pretvaraju vodik u helij. Kad im ponestane vodika, zvijezda se urušava, u jezgri rastu tlak i temperatura te, bum: helij se počinje fuzijom pretvarati u ugljik i kisik.
Fazu fuzije helija prati dramatična promjena u cijeloj zvijezdi: ona postaje crveni div. Golemo se napuhne, u cijelosti proguta planete, a one pratitelje koje nije progutala potisne na nestabilne putanje. Kad je i helija nestalo, jezgra se ponovno steže. Ostaje vruć i gust objekt: bijeli patuljak. Zvijezda odbaci vanjske slojeve, a ostaje objekt čija masa može iznositi i polovicu mase Sunca, dok mu je obujam otprilike jednak Zemljinu.
Promatranja posljednjih godina pružila su dokaze o postojanju diskova krhotina oko bijelih patuljaka. Prije samo nekoliko tjedana istraživači su otkrili „planet feniks”, nebesko tijelo za koje se smatra da je nastalo nakon nastanka bijelog patuljka, odnosno nakon smrti zvijezde.
Riječ je o bijelom patuljku J1328−1450, udaljenom 1600 svjetlosnih godina od nas. Istraživači su u prstenu krhotina uočili dvije praznine, upravo onakve kakve se obično promatraju u protoplanetarnim diskovima oko mladih zvijezda. „Već neko vrijeme znamo da planeti mogu preživjeti preobrazbu središnje zvijezde, ali ovo je prvi primjer tako složenog sustava s prstenom krhotina s dvije praznine i potencijalno dva preživjela planetezimala”, rekao je Nicola Gentile Fusillo, istraživač sa Sveučilišta u Trstu (Università degli Studi di Trieste) u Italiji.
U protoplanetarnim diskovima planeti tijekom nastanka stvaraju prazne pojaseve jer skupljaju materijal i čiste višak sa svoje putanje. Isto se događa i ovdje. Istraživački tim procjenjuje da je unutarnju prazninu oblikovao objekt veličine tipičnog asteroida, možda promjera od nekoliko kilometara. Drugu prazninu oblikovalo je mnogo veće nebesko tijelo, koje može doseći veličinu Plutona ili biti nešto veće od Mjeseca.
„Struktura koju vidimo u ovom sustavu posebno je zanimljiva jer su prstenovi i praznine iznimno stabilni”, rekao je Felipe Lagos-Vilches, astronom sa Sveučilišta u Warwicku i Universidad Técnica Federico Santa María, koautor studije koja izvještava o rezultatima.
Tijekom analize tim je otkrio prisutnost kalcija, kisika, magnezija i željeza. To su elementi koji se često javljaju u stjenovitim tijelima Sunčeva sustava. Raspodjela ipak nije ravnomjerna: vanjska područja sadrže manje magnezija od unutarnjih. Na temelju toga stručnjaci smatraju da bi i sami prstenovi mogli biti ostaci uništenih planeta.
Kad Sunce postane bijeli patuljak, nešto slično moglo bi se dogoditi i oko njega. „Sustav pruža rijedak uvid u nasilan, kaotičan proces kojim se karijera planetarnog sustava, takoreći, završava, i upućuje na to da diskovi oko mrtvih zvijezda mogu biti mnogo složeniji nego što smo mislili”, kaže Gentile Fusillo, koji je i suradnik Astronomskog opservatorija INAF-Trst. „Sustav nam stoga pruža izniman uvid u to kakva bi mogla biti budućnost planetarnih sustava, uključujući i naš”, dodaje Lagos-Vilches.
