Stručnjaci su s dosad neviđenom preciznošću kartirali jedan od najzagonetnijih dijelova ljudskog mozga. Njihovi rezultati detaljno prikazuju kako je građeno područje zvano inzula, odnosno otočni režanj. Rad usto otkriva i put koji omogućuje da kora mozga, sjedište viših kognitivnih funkcija, u suradnji s inzulom utječe na tjelesne osjete.
Čini se da je jedna regija inzule zadužena za osjet boli u pojedinim dijelovima tijela. Druga regija stvara osjete poput mučnine u unutarnjim organima. Treća komunicira s drugim moždanim područjima uključenima u kognitivne funkcije i osjećaje, što upućuje na to da ne utječe samo na osjete nego i na to kako ih mozak tumači. Za razliku od ranijih predodžbi, inzula ne samo da očitava signale tijela nego dijelom utječe i na to kako bismo trebali osjećati svoje tijelo, kaže jedan od autora studije, Josef Parvizi, istraživač-liječnik sa Stanforda.
Detaljno proučavanje inzule zloglasno je teško jer se nalazi duboko u mozgu. Ranija su istraživanja upućivala na to da ta teško dostupna regija sudjeluje u primanju, a potom i obradi signala iz različitih dijelova tijela, primjerice boli ili pritiska. No većina dosadašnjih istraživanja ljudske inzule uglavnom se oslanjala na tehnike snimanja mozga kako bi se promatralo što se u inzuli događa kad nastaju različiti osjeti, kaže Parvizi.
Da bi dobili detaljniju sliku, Parvizi i njegovi kolege morali su pronaći način da električne signale šalju u različite dijelove ljudske inzule i procijene tjelesne osjete koji iz toga proizlaze. Ugrađivanje elektroda u mozak zdravih ljudi bez razloga bilo bi, međutim, neetično, pa su se istraživači obratili 87 osoba kojima su iz medicinskih razloga elektrode u glavu već ranije ugrađene.
Tijekom pokusa koji su trajali više od desetljeća Parvizi i njegovi kolege putem tih su elektroda stimulirali različita područja inzule sudionika. Stimulacija stražnjeg dijela inzule izazivala je bol, osjet topline i druge osjete, među ostalim trnce i utrnulost, na određenim dijelovima tijela sudionika, primjerice na ruci ili nozi. Ispitanici su pak doživljavali „visceralne” osjete, među njima mučninu, pritisak i osjećaj punoće u prsima, kad su istraživači stimulirali srednji dio inzule.
Sudionici nisu mnogo prijavljivali kad im je stimuliran prednji dio inzule. No mjerenja električnih signala koje stvaraju živčane stanice pokazala su da je i taj dio inzule postao aktivan dok su sudionici obavljali zadatke kojima je cilj bila salijentnost, odnosno sposobnost koja nam omogućuje da se usredotočimo na određene vrste podražaja usred drugih utjecaja. Povećanje aktivnosti u prednjem dijelu inzule tijekom obavljanja zadatka upućuje na to da je to područje više uključeno u kognitivne zadatke nego u tjelesne osjete.
Drugi pokusi u istraživanju pokazali su da je prednji dio inzule drugim dijelovima inzule slao više signala nego što ih je primao, što upućuje na to da mu se uloga proteže i na utjecaj na stražnja i središnja područja. Istraživači su utvrdili i da prednji dio inzule komunicira s drugim moždanim regijama uključenima u kognitivne funkcije i osjećaje. Dakle, ne igra ulogu samo kad je riječ o boli i drugim tjelesnim osjetima, nego oblikuje i to kako ih mozak tumači i kako na njih reagira, kaže Parvizi.
Sljedeći je korak istraživača proučiti kako se građa inzule razlikuje kod određenih neuropsihijatrijskih poremećaja, primjerice kod ljudi koji pate od sindroma kronične boli. „To znanje možemo iskoristiti za razumijevanje stanja koja uzrokuju invaliditet”, kaže Parvizi.
