Kosti mogu utjecati ne samo na vanjski izgled tijela nego i na proces starenja. Istraživači koji proučavaju dobro poznate učinke tjelesne aktivnosti na usporavanje starenja u pokusima na miševima otkrili su da bi kosti mogle biti pravi izvor mladosti: oslobađaju proteine koji usporavaju starenje, održavaju tijelo zdravim i produljuju životni vijek.
Rezultati istraživanja na glodavcima, nedavno objavljeni u časopisu Cell Metabolism, pokazuju da mehaničko opterećenje kostura – odnosno pritisak, istezanje i uvijanje koji se obično javljaju tijekom vježbanja i drugih tjelesnih aktivnosti – potiče koštane stanice osjetljive na silu, takozvane osteocite, na izlučivanje tvari koje usporavaju starenje. Istraživači su miševima produljili životni vijek za gotovo 3 mjeseca, što odgovara otprilike devet ljudskih godina, samo blagim pritiskanjem kostiju nogu.
„Kostur nije samo pasivna potpora tijelu, nego aktivan organ koji reagira na mehaničke podražaje i pomaže odrediti brzinu starenja cijelog organizma”, kaže Xiaochun Bai, jedan od voditelja istraživanja i stručnjak za biologiju kostiju sa sveučilišta Southern Medical University. „Prvi smo put pokazali ulogu koštanih mehanoreceptora u starenju cijelog organizma.” Istraživači zasad nisu potvrdili taj učinak kod ljudi. Premda su opažanja na miševima zanimljiva, ona još ne znače da je razvijena nova terapija za usporavanje starenja kod ljudi, naglašava Sundeep Khosla, endokrinolog s klinike Mayo koji nije sudjelovao u istraživanju.
Desetljeća istraživanja pokazala su da su vježbanje i druge tjelesne aktivnosti povezani s duljim životnim vijekom i manjim rizikom od stanja povezanih sa starenjem, poput demencije, srčanih bolesti i opće tjelesne krhkosti. No stručnjaci još nisu razjasnili kako to točno funkcionira. Bai navodi da je većina istraživača odgovore tražila u mišićima, zanemarujući susjedne kosti, koje su tijekom vježbanja izložene istim silama. Khosla dodaje da postoji dobar razlog za pretpostavku da kosti pridonose zdravstvenim koristima tjelesne aktivnosti jer su ranija istraživanja pokazala da mogu utjecati na starenje drugih organa.
Kako bi to detaljnije istražili, Bai i suradnici najprije su stvorili miševe kod kojih se gen PIEZO1, koji kodira protein zaslužan za stanično prepoznavanje sila, mogao isključiti u osteocitima u bilo kojoj životnoj dobi. Zatim su taj gen isključili kod desetomjesečnih miševa, koji se smatraju sredovječnima. Pet mjeseci poslije ti su miševi izgledali starije od normalnih miševa iste dobi. Imali su lošije rezultate na testovima pamćenja i sporije reflekse. U brojnim organima, uključujući srce, jetru, mozak i kosti, pokazivali su izraženije znakove starenja i upale. U prosjeku su uginuli 105,5 dana ranije od glodavaca iz kontrolne skupine, što upućuje na to da osteociti sudjeluju u načinu na koji svakodnevna tjelesna aktivnost utječe na starenje.
Istraživači su pokazali i da mehaničko opterećenje kostiju miševa starih 20–24 mjeseca, koji se smatraju starima, donosi znatne zdravstvene koristi. Tijekom 4 mjeseca dvaput tjedno uređajem su blago pritiskali oba kraja goljeničnih kostiju starih glodavaca. Nekoliko mjeseci nakon tretmana, u dobi kada su miševi obično već na samrti, glodavci izloženi pritisku, i mužjaci i ženke, imali su čvršće kosti, brže reflekse, bistriji um i organe koji su izgledali mlađe od onih kod normalnih miševa. Primjena lijeka koji aktivira gen PIEZO1 također je odgodila pojavu znakova starenja.
Produljenje životnog vijeka postignuto mehaničkim opterećenjem iznenadilo je istraživače jer je jedno ranije istraživanje na miševima pokazalo da vježbanje usporava starenje, ali ne utječe na životni vijek. Međutim, u tom su istraživanju miševi samo trčali u kotaču. „Ovi rezultati upućuju na to da za zdravo starenje osobito korisne mogu biti upravo vježbe koje stimuliraju mehanoreceptore u kostima, a ne svaki oblik tjelesne aktivnosti”, kaže Mei Wan, istraživačica u području ortopedske kirurgije sa Sveučilišta Johns Hopkins, koja nije sudjelovala u istraživanju. „Osobito aktivnosti koje stvaraju veliko mehaničko opterećenje, poput dizanja utega i treninga s otporom, mogu dodatno pridonijeti usporavanju starenja.”
Drugi pokusi Baijeva tima upućivali su na to da tretman mehaničkim opterećenjem potiče osteocite na izlučivanje čimbenika koji usporavaju starenje i krvotokom se šire tijelom. Istraživači su potvrdili ranije nalaze prema kojima davanje krvi starih miševa sredovječnim miševima ubrzava njihovo starenje. No pokazali su i da je primjena krvi starih miševa koji su prošli tretman mehaničkim opterećenjem poništila te učinke. Taj je tretman ujedno pojačao sposobnost mlade krvi da uspori starenje.
Tim je identificirao nekoliko specifičnih molekula koje oslobađaju mišji osteociti i koje, čini se, djeluju na dva načina: ili izravno reprogramiraju stanice drugih organa kako bi ih pomladile ili posredno utječu na starenje pomlađivanjem novonastalih imunosnih stanica.
Bai i suradnici već su počeli istraživati djelovanje tih molekula i kod ljudi. Dosad su pokazali da one koče starenje u ljudskim organoidima hrskavice te da su njihove razine niže kod starijih ljudi i oboljelih od osteoporoze. Wan ipak poziva na oprez prije pokušaja da se ta opažanja na glodavcima pretoče u medicinske terapije: „Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo može li mehaničko opterećenje sigurno i učinkovito usporiti starenje kod ljudi, osobito starijih osoba, te može li ciljano djelovanje na te posredničke molekule biti alternativna terapijska strategija.”
