U listopadu 2025., u sklopu istraživanja Cosmic Evolution Early Release Science (CEERS) svemirskog teleskopa James Webb (JWST), identificiran je objekt za koji su astronomi isprva mislili da bi mogao biti vrlo drevna galaksija. Takvo otkriće ne bi bilo iznenađujuće jer je JWST od početka rada 2021. pronašao brojne zagonetne blijede mrlje za koje se pretpostavlja da su galaksije nastale nedugo nakon Velikog praska, koje su ubrzo narasle do iznenađujuće velikih razmjera. To predstavlja i ozbiljan teorijski problem jer zasad nemamo objašnjenje kako je to moguće.
Pri otkriću se činilo da će objekt nazvan Capotauro dodatno produbiti tu zagonetku. Naime, kako su istraživači naveli u svojem radu, ako je riječ o galaksiji, podaci upućuju na to da je emitirala svjetlost već samo 100 milijuna godina nakon Velikog praska. Kako bismo to stavili u kontekst, pogledajmo gdje bi se smjestila u kozmičkom kalendaru. U njemu se Veliki prasak dogodio 1. siječnja u ponoć, Mliječna staza nastala je 1. ožujka, Zemlja 14. rujna, a čovjek se pojavio 31. prosinca u 23:52.
Prema tom sažetom kalendaru, trenutačno najstarija poznata galaksija, koja je i sama problematična s teorijskog stajališta, nastala je do 8. siječnja. Capotauro se doimao još ekstremnijim: na temelju promatranja njegov je nastanak smješten u rano jutro 4. siječnja, što je astronomima zadavalo još veću glavobolju.
No to nije bila jedina mogućnost koju su istraživači razmatrali. U astronomiji je i danas problem to što često nije jasno je li neki objekt doista malen ili je samo vrlo daleko. U razrješenju te dvojbe može pomoći crveni pomak, koji pokazuje koliko se valna duljina svjetlosti iz objekta rastegnula tijekom putovanja zbog širenja svemira, pružajući naznaku prijeđene udaljenosti.
U ovom slučaju objekt je bio vidljiv samo na JWST-ovim snimkama na duljim valnim duljinama, dok ga na kraćima nije bilo. Astronomi su se time poslužili za procjenu udaljenosti, a time i starosti, no svi njihovi izračuni počivaju na pretpostavci da je objekt galaksija. Istraživači su pritom naglasili da se ne može isključiti mogućnost da je riječ o iznimno neobičnoj galaksiji koja nam je i vremenski i prostorno znatno bliža ili čak o objektu unutar naše galaksije. Predložili su dodatna promatranja kako bi se točno utvrdilo što zapravo gledamo.
F.-Y. F. Liu i njegovi kolege sa Sveučilišta u Edinburghu nedavno su upravo to i učinili te usporedili svoje nove podatke iz promatranja u lipnju 2026. s izvornim podacima iz prosinca 2022. Na svoje veliko iznenađenje, ustanovili su da se Capotauro u tri i pol godine pomaknuo za 0,13 lučnih sekundi. To se ne čini mnogo, ali jasno pokazuje da je Capotauro objekt unutar naše galaksije, a ne udaljeni zvjezdani sustav iz ranog svemira koji prkosi modelima. Takve se galaksije, iz naše perspektive i uzimajući u obzir ograničenja mjerenja, uopće ne bi pomaknule.
Na temelju trenutačno dostupnih podataka istraživači sada smatraju da bi objekt mogao biti vrlo hladan smeđi patuljak udaljen oko 2.400 svjetlosnih godina od Zemlje, što bi ga vjerojatno svrstalo među najudaljenije dosad otkrivene patuljke tipa Y. Dakle, premda nije najstarija poznata galaksija, ipak je svojevrsni rekorder. Temperatura bi mu mogla iznositi oko 350 kelvina, odnosno 77 °C, a zasad se ne može isključiti ni mogućnost da je još hladniji i nešto bliži nama.
Prema riječima stručnjaka, važna je pouka da pri analizi JWST-ovih opažanja treba razmotriti i mogućnost da je riječ o obližnjim objektima. „Smeđi patuljci tipa Y poput Capotaura mogu se predstavljati kao populacija galaksija s Lymanovim prekidom pri 𝑧 ≃ 30”, pišu istraživači u radu. „Stoga pri analizi kandidata s iznimno velikim crvenim pomakom uz predloške galaksija treba izričito uključiti i predloške hladnih smeđih patuljaka te provjeriti relativnu astrometriju ako su dostupne snimke iz više razdoblja.”
