Japanska sonda Hayabusa2 trenutačno putuje prema svojem konačnom (ili barem sljedećem) odredištu: malom asteroidu koji se brzo okreće oko svoje osi, a veličinom je, prema procjenama, otprilike jednak samoj sondi. Ili se barem čini da putuje prema asteroidu. Stvarnost ipak nije tako jednoznačna jer neobični objekt pokazuje neočekivana ubrzanja. Astronomi se stoga pitaju je li riječ o „tamnom kometu” ili objektu tehnološkog podrijetla (što je, dakako, krajnje malo vjerojatno). No nova studija upućuje na to da možemo isključiti i teoriju o tamnom kometu.
Hayabusa2 je sonda Japanske svemirske agencije (JAXA) namijenjena prikupljanju uzoraka s asteroida. Godine 2019. prikupila je uzorke s asteroida Ryugu, a zatim se vratila do Zemlje i dostavila ih na njezinu površinu. JAXA je 2020., nedugo prije nego što su uzorci stigli na Zemlju, objavila da će sonda nakon prolaska pokraj našeg planeta krenuti prema novom cilju, udaljenom više od 300.000 kilometara od Zemlje. „Cilj će biti mali asteroid 1998 KY26. Riječ je o dugotrajnoj misiji koja će trajati više od 10 godina, a nakon putovanja prepunog događaja cilj nam je susret s asteroidom 1998 KY26, koji se brzo okreće oko svoje osi”, priopćila je JAXA prilikom donošenja te odluke.
No zadatak bi se mogao pokazati nešto težim nego što se isprva očekivalo. Skupina astronoma 2024. koristila je teleskop Very Large Telescope Europskog južnog opservatorija u nadi da će potvrditi ranije procjene veličine i mase novog ciljnog objekta. Umjesto toga, zaključili su da bi mu se moglo biti iznimno teško približiti.
„Na naše iznenađenje, otkrili smo da nebesko tijelo izgleda potpuno drukčije nego što smo očekivali. Mnogo je manje, veličine tek trećine ili četvrtine onoga što smo očekivali. I okreće se brže, otprilike dvostruko brže. A razlikuje se i po sastavu… Mnogo je sjajnije”, kaže Toni Santana-Ros, planetarni znanstvenik sa sveučilišta u Alicanteu i Barceloni te jedan od autora nove studije.
To nisu jedina iznenađujuća opažanja povezana s ovim nebeskim tijelom. Jedna je istraživačka skupina 2023. utvrdila da objekt pokazuje znatno ubrzanje koje nije posljedica gravitacije. „Na temelju astrometrijskih podataka otkrili smo statistički značajna neradijalna, negravitacijska ubrzanja kod fotometrijski neaktivnih objekata 1998 KY26, 2005 VL1, 2016 NJ33, 2010 VL65, 2016 RH120 i 2010 RF12”, napisali su u svojoj studiji.
Na temelju proučavanja tih objekata istraživači su pretpostavili da bi moglo biti riječ o „tamnim kometima”, odnosno tijelima koja pokazuju negravitacijsko ubrzanje, ali ne razvijaju uočljivu (a katkad i vrlo spektakularnu) komu, odnosno atmosferu karakterističnu za komete. U osnovi, izvana izgledaju poput stjenovitih asteroida, ali im je unutrašnjost ispunjena vlažnim kometnim materijalom, a negravitacijsko ubrzanje vjerojatno je posljedica ispuštanja plinova.
Je li time zagonetka riješena? Ne baš. U istraživanju na kojem se temelji nedavno objavljena studija druga je skupina istraživača također proučila objekt i utvrdila da to objašnjenje za ovaj komet ne drži vodu. Problem je u tome što bi, da je riječ o tamnom kometu koji ispušta plinove, odavno potrošio sve zalihe leda. „Pokazujemo da je temperatura, usrednjena tijekom obilaska orbite, svugdje na površini i u unutrašnjosti objekta 1998 KY26 znatno viša od temperature sublimacije hlapljivih tvari u vakuumu”, pišu stručnjaci. „Rezultati našeg temperaturnog modela pokazuju da bi stopa ispuštanja plinova s objekta 1998 KY26 bila previsoka da bi se ispod površine mogao očuvati led.”
Istraživači su uz to utvrdili da na površini ovog nebeskog tijela vjerojatno nema hladnih područja u kojima bi se hlapljive tvari mogle zadržati, što dodatno komplicira situaciju. Srećom, nećemo morati predugo čekati da doznamo što je taj objekt zapravo jer bi Hayabusa2 trebala stići do cilja u srpnju 2031. Naravno, neki smatraju da bi mogla biti riječ o predmetu tehnološkog podrijetla. No s obzirom na njegovo neobično ubrzanje i spoznaje koje nam ono može donijeti, to je možda najdosadnija od svih mogućnosti (premda je zasad doista ne možemo isključiti).
